Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Nakon godina teških iskušenja, ezijjećenja, maltretiranja i fizičkih mučenja, nakon dozvole stupanja u borbu u slučaju neprijateljskog napada, te nakon što su Medinelije (ensarije) Božijem Poslaniku, a.s., dale obećanje o pomoći njemu i njegovim sljedbenicima, prvim muslimanima je naređena hidžra (seoba) u Medinu. Allahov Poslanik, a.s., obratio im se utješnim riječima: “Allah vam je osigurao braću i boravište u kojem ćete biti sigurni.” I muslimani su počeli odlaziti u skupinama, jedni za drugima, na putu dug 320 km…
Božiji Poslanik, a.s., pak, još nije dobio odobrenje za seobu; nadao se da će biti uskoro. Alija b. Ebi Talib i Ebu Bekr es-Siddik, Allah neka je zadovoljan njima, također su ostali u Mekki iščekujući Poslanikovo, a.s., odobrenje. Ebu Bekr je mnogo puta od Božijeg Poslanika tražio dozvolu za hidžru, ali mu je on uvijek govorio: “Ne žuri! Možda će ti Allah dati saputnika!” Ebu Bekr je, dakako, priželjkivao da mu saputnik bude upravo on, Božiji Poslanik, a.s.
Šejh iz Nedžda
Ni mekkanski idolopoklonici nisu mirovali. Pošto su uvidjeli odlučnost Poslanikovog, a.s., ugovora sa medinskim plemenina Evs i Hazredž, strahovali su za svoju sudbinu. Nužno je bilo nešto činiti, osujetiti Muhammeda, a.s., u njegovim planovima…
Uslijedilo je vijećanje u Gradskoj vijećnici. Sve viđenije Kurejšije okupile su se s ciljem da iznađu jedinstven stav o Muhammedu, a.s. Prema kazivanju od Ibn Abbasa, tada je pred njih izišao Iblis u liku ostarjelog čovjeka. Zastao je pred vratima Vijećnice, a kad su ga upitali ko je on, rekao je: “Šejh sam iz Nedžda. Čuo sam za ovaj sastanak pa sam došao da čujem šta ćete reći. Možda i ja budem imao neko mišljenje ili vam mogao dati kakav savjet!” Nakon što su mu odobrili ulazak, počelo je vijećanje. Prvo su ponuđena dva prijedloga u vezi sa Muhammedom, a.s.: a) da se zatvori u željeznu odaju i ne pusti dok ne umre i b) da se istjera s područja Mekke. Oba ova prijedloga ”šejh iz Nedžda” je osporio i ocijenio da ona nisu adekvatna rješenja. Potom je riječ uzeo Ebu Džehl b. Hišam. “Ja imam jednu ideju” – rekao je – “na koju niko od vas nije nadošao.” “O čemu se radi, Ebu l-Hakeme?!” – upitali su prisutni. “Radi se o tome” – rekao je – “da iz svakog plemena izaberemo po jednog mladića, snažnog, plemenitog porijekla i viđenog među nama, i da svakom od njih damo po jednu oštru sablju, te da tako zajedno odu do njega i istovremeno ga, svi kao jedan, snažno udare i ubiju ga. Tako ćemo se svi napokon odmoriti od njega, dok će se njegova krv jednako odnositi na sva plemena, pa Abdu Menaf neće moći zaratiti protiv svih, već će se morati zadovoljiti otkupninom koju ćemo im rado isplatiti!” “Bravo, to je rješenje!” – rekao je šejh iz Nedžda. “Ovo što kaže ovaj čovjek. To je, zapravo, i jedino rješenje. Drugoga nema!” S tim su se složili i svi prisutni, i na tome se razišli (Harun, Tehzib Sireti Ibn Hišam, 101-102).
Koprena na očima
Melek Džibril obavijestio je Poslanika, a.s., o zavjeri Kurejšija. Kada je primijetio da se mladići te noći okupljaju oko njegove kuće, Poslanik, a.s., rekao je Aliji b. Ebi Talibu da legne u njegovu postelju i spokojno spava. Potom je Božiji Poslanik izišao iz kuće uzveši, pri tome, šaku prašine koju je posuo po glavi svakog mladića učeći ajete s početka sure Ja Sin: Ja Sin. Tako mi Kur'ana mudrog…, pa sve do riječi: Pa smo im koprenu na oči stavili i oni nisu vidjeli (9). Dakle, Uzvišeni Allah je dao da ga nijedan od njih ne vidi te je bezbjedno prošao. U jednom hadisu, koji govori o vrijednostima sure Ja Sin, stoji: ”Kada suru Ja Sin prouči onaj koji se plaši – umirit će se, ili onaj koji je gladan – zasitit će se, ili onaj ko je bez odjeće – bit će obučen, ili onaj ko je žedan – utolit će žeđ, ili onaj ko je bolestan – ozdravit će (Ismail Hakki, Ruhu l-bejan, 3/453).
Paukova mreža i golubije gnijezdo
Otkako je Božiji Poslanik, a.s., rekao Ebu Bekru: ”Možda će ti Allah dati saputnika!” – Ebu Bekr živio je u nadi da će mu saputnik biti upravo Poslanik, a.s. Ubrzo nakog tih riječi kupio je dvije deve koje je hranio u svojoj kući. Ebu Bekrova nadanja nisu bila uzaludna. Da, njegov saputnik bio je Božiji Poslanik, a.s. Ebu Bekr je zbog toga plakao od sreće. Nakon isplaniranih aktivnosti, u dogovoreno vrijeme, Ebu Bekr i Poslanik, a.s., krenuli su put Medine, zapravo, prema pećini Sevr. Inače, pećina Sevr tako je nazvana po Sevru b. Abdi Menafu, koji se prvi nastanio na tom brdu. Veli se da je to brdo nazvano Sevr jer je ono u obliku bika (sevr). U pećinu su stigli noću. Ebu Bekr je ušao prvi kako bi je ispitao i vidio da u njoj slučajno nema kakva zvijer ili zmija. Svojim tijelom je zaklanjao Poslanika, a.s. U pećini su ostali tri dana. Po Allahovom emeru, jedan pauk je na ulazu u pećinu spleo svoju mrežu, a golub svio svoje toplo gnijezdo, što je odvratilo idolopoklonike tokom njihove potjere da uđu u pećinu. Pred očima idolopoklonika, dakle, ponovo se pomalja koprena i oni, opet, ne vide.
”Drugi od dvojice” – Ebu Bekr
Kada su idolopoklonici bili pred ulazom u pećinu, Ebu Bekr je osjetio zebnju i uplašio se za Poslanika, a.s., i za Allahovu vjeru. Onda mu Božiji Poslanik, a.s., upućuje pitanje: ”Šta misliš o dvojici s kojima je Allah treći?” Kur'an potvrđuje Poslanikove, a.s., riječi: …kada su njih dvojica (tj. Poslanik i Ebi Bekr) bila u pećini i kada je on rekao drugu svome (sahibih):”Ne brini se, zaista je Allah s nama!” (et-Tevbe, 40)
Iz ovog ajeta – kao i iz drugih ajeta – ehl-i sunnetski komentatori Kur'ana derivirali su zaključke o vrijednosti Ebu Bekra i njegove visoke pozicije u dinu i imanu. Dovoljno je spomenuti samo to da je Ebu Bekr ovdje opisan kao sāhib (drug) Allahovoga Poslanika, a.s. A domalo prije, u istom ajetu, opisan je i kao ”drugi od dvojice” (sānije s-nejni). I, doista, Ebu Bekr je u mnogo čemu bio drugi u odnosu na Poslanika, a.s., npr.:
– drugi muškarac u primanju islama,
– drugi tokom Poslanikove, a.s., hidžre i boravka u pećini Sevr,
– drugi u predvođenju namaza za vrijeme Poslanikovog, a.s., života,
– drugi u odnosu na hilafet, odn. prvi halifa,
– drugi po mjestu svoga kabura, tj. ukopan je do Poslanika, a.s..
– drugi po ulasku u Džennet u odnosu na Poslanika, a.s., a prvi u odnosu na čitav ummet: ”Što se tebe tiče, o, Ebu Bekre, bit ćeš prvi koji će ući u Džennet od moga ummeta” (Hakki, 3/456).
Samo srca na kojima su koprene i paukove mreže mogu negirat i ne vidjeti drugost našeg Ebu Bekra u odnosu na Božijeg Poslanika, a.s. Zato, selam i Božije zadovoljstvo najboljem i najodabrabijem ashabu!
(TBT)