Upravo je završen jedan mali, beznačajni konkurs za prijem dvoje nemedicinskih radnika na KCUS, dvoje novih blagajnika. Vijest bi bila sasvim sporedna da je konkurs proveden pošteno, transparentno i bez smicalica menadžmenta generalne direktorice dr. Sebije Izetbegović, a kojima je inače vrlo sklono to “kolo Sekinih sestara“. Nadalje, neka je dvjema primljenim blagajnicama sretno, ali mora izaći na vidjelo da je i ovaj konkurs bio čista farsa od zakona i procedura i prava demonstracija licemjerja uzorite Profesorice koja s jedne strane propagira otpor nepotizmu, korupciji i bezakonju, a zatim taj princip provodi selektivno, slalomom kroz zakone i procedure pa do izbora željenih kandidata na ovom malom konkursu i nizu drugih slučajeva.
Porodična diskriminacija
Naime, iako je to tipični primjer diskriminacije, generalna direktorica je od početka mandata uvela nakaradni model borbe protiv nepotizma tako da „ako već jedan član porodice radi u KCUS-u, drugi član iz iste porodice nikako ne može biti primljen!“ A ako već rade? E onda ćemo vidjeti jesu li podobni ili ne. Da bi se ovakav princip proveo, najodanije saradnice i poltroni pretraživali su facebook profile i provjeravale „ko kome šta dođe u familiji i gdje rade“. I neko čiji srodnik već radi na Koševu ne bi imao šanse na konkursu…osim ako nije blizak Stranci i njenim faktorima. To pretresanje FB-a je bio pravi radni zadatak. Te iste osobe već godinama pregledaju profile po FB-u ko šta piše o KCUS-u, a zatim po portalima sa lažnih profila bljuju gadosti na političke protivnike SDA i dinastije. No, vratimo se metodologiji „šteljenja“ malog konkursa za dvije blagajnice koju je na svojoj koži osjetilo sedamdesetak odbijenih kandidata, a što bi moglo biti sastavni dio žalbenog postupka.
Prvo i najvažnije – za konkurse se formira komisija od ljudi pod punom direktoričinom kontrolom. Najčešće su to bili Ernela Eminović, glavna sestra KCUS-a, Dženana Hrustemović, perjanica strogo kontroliranog sindikata i Amer Ovčina, stručnjak za kvalitet u zdravstvu koji su bespogovorno izvršavali i najnakaradnije naredbe uključujući i pomenuto kopanje po FB-u. U slučaju ovog malog beznačajnog konkursa komisiju su činili Amra Karić, koja je unatoč sukobu interesa istovremeno i direktorica stručne nemedicinske discipline i član Upravnog odbora KCUS-a, zatim finansista Edin Šoljić i pravnik personalac Kenan Begić. Tek radi ilustracije nivoa odanosti podsjetimo javnost da je Šoljić onaj tip koji se vidi na YouTube snimku nasilne primopredaje dužnosti nakon smjene prof.dr. Ismeta Gavrankapetanovića kako voajerski kopa po ličnim stvarima prof. Ismeta, broji čarape itd. Dakle, za aktera ponižavajućeg odnosa prema prof.dr. Gavrankapetanoviću (zna se po čijem nalogu) prava je sitnica upravljati jednim malim konkursom (zna se po čijem nalogu). A Kenan Begić je nedavno zaposleni mlađahni pravnik čija je posebna referenca što je sin glavne sestre na Klinici za radiologiju Nadžide Begić. Uh… pa zar je mogao i sin Kenan dobiti posao na KCUS-u kad već majka tamo radi? Može, ako to odgovara Profesorici. Pa kad je već zaposlen usprkos „borbi protiv nepotizma“, najnormalnije je da kao član konkursne komisije bude vrlo zahvalan i sluša šta mu se kaže! Poslije izbora komisije tehnologija „šteljenja“ ide u drugu fazu u kojoj je bitno da se sve odvija brzo. Da se levati ne dosjete…
Pravni osnovi za žalbe
Mali beznačajni konkurs za dvije blagajnice raspisan je 12.7.2019. a bio otvoren do 19.7. 2019. godine. Stiglo je 70 prijava, a u dva dana komisija uspijeva pregledati sve prijave i zaključiti da samo 14 kandidata ispunjava uslove. Već 24.7. upućuju pozive za intervjue koji su zakazani za naredni dan – 25.7.2019. kada obavljaju i sve intervjue! Ovih dana, već su odbijenim kandidatima stigla rješenja da su primljene A.B. i S.K. Čemu ovolika žurba? Odgovori na ovo pitanje sadrže nekoliko osnova za žalbe svih kandidata koji su odbijeni. Upozoravamo – rok za žalbu upravo teče (faksimil 1).
Prvo je prekršen Član 9, tačka 6 Poslovnika o radu Komisije za izbor kandidata za prijem u radni odnos koji uređuje da će „Komisija o vremenu i mjestu održavanja pismenog i/ili usmenog ispita obavijestiti kandidate u pisanom obliku, putem obavijesti koja će biti dostavljena na adresu kandidata, kao i na e-mail adresu, ili putem telefona, najmanje pet (5) dana prije održavanja ispita.“ Dakle, umjesto zakonskih 5 dana prije intervjua kandidati se zovu 1 dan ranije po principu „Dođite sutra…“ ili u ekstremnijim slučajevima „… hajd dođite odmah, intervjui su počeli!“ To važi samo za one koji su se uspjeli javiti već na prvu zvonjavu mobitela. (Pravna pouka: sa advokatom pogledati pomenuti član 9 Poslovnika – faksimil 2).
U ovome se krije i druga nezakonita čarlama i, što bi rekao Dragan Mektić „…pogledajte čega su se oni dosjetili!“ U ovom slučaju kandidati su pozivani telefonski i to sa telefax aparata. Pozivalac iz KCUS-a bi nazvao mobilni broj kandidata i pustio bi da samo jednom pozvoni, kako bi ovome ostao propušten poziv (dokaz pozivanja). Kandidat se ne bi uspio javiti, ali bi uzvratio poziv na koji bi mu se palio signal telefaxa. Tako ne bi saznao ni ko, ni zašto ga je zvao pa ne bi ni došao na intervju. Poštovani odbijeni kandidati, da li vam se palio signal za telefax kad ste pokušavali dobiti KCUS? E, sad znate da je to bio signal da ovaj konkurs nije raspisan za vas, ali je i signal da treba uložiti žalbu zbog nezakonitog postupanja.
Treći nivo „štele“ možda nije pravni osnov za žalbu, ali je bitan za shvatanje moralnog nivoa komisije i ekstremne superiornosti kandidatkinje A.B. nad ostalim kandidatima na intervjuu. Kandidati koji su ipak saznali za intervju pa došli nikako nisu mogli bolje znati od kandidatkinje A.B. bez obzira što konkurs nije proveden „ni po babu, ni po stričevima“. Naime, konkurs je proveden „po svekrvi i snahi“! Sasvim slučajno, uposlenica KCUS-a Fatima Buljubašić je kancelarijska radna kolegica člana komisije Edina Šoljića, a istovremeno i svekrva A.B. jedne od pobjednica na konkursu. Je li onda čudo što je snajka na sva pitanja ispitivača Šoljića odgovarala „k'o hafiz“ ? Inače, na intervjuu se provjerava motiviranost za posao (kakav motiv ima nezaposleni?!) i upućenost u način rada KCUS-a i poslove radnog mjesta. Ovdje je izgleda presudna bila upućenost u scenarij i pitanja intervjua unaprijed i specijalne veze svekrve sa članom komisije.
Specijalizacije odgođene iz hira
Dakle, pravno nije sporno da svekrva pogura snahu, ali jeste da se time izigravaju propisi i budalama prave desetine kandidata koji u potrazi za poslom u KCUS-u nasjedaju na demagogiju generalne direktorice o „nultoj toleranciji“ na nepotizam, korupciju, „štelu“ itd. Eto, čak ni ovaj mali konkurs za dvije blagajnice nije mogao proći bez nezakonitosti na koju svoj potpis stavlja prof.dr. Sebija Izetbegović. Onda nikakvo čudo nije i enormni trud kojem godinama svjedočimo da se pod šapu stavi i upravlja mnogo važnijim institucijama poput Medicinskog fakulteta, Ljekarske komore, Univerziteta Sarajevo, stranke, države..
Kako vidimo, samoreklamirajuće tirade o redu, radu i disciplini obično su prodavanje muda pod bubrege kao i niz bisera o tome kako je odlazak preko 70 iskusnih specijalista medicine uspješno nadomješten prijemom mladih „lekara“. Kako u to vjerovati nakon što je generalna direktorica već poništila jedan javni oglas za specijalizacije, a što su bez pogovora aminovali i Upravni i Nadzorni odbor KCUS-a. Javnost treba znati da je Vlada KS bila obezbijedila novac za specijalizacije upravo kako bi se u dogledno vrijeme amortiziralo kadrovsko devastiranje KCUS-a u režiji Sebije Izetbegović. Da li se tada odlaganjem specijalizacija kritika javnosti željela usmjeriti na Vladu KS i na ovaj način je podrivati do planiranog obaranja „na bilo koji način“, kako SDA već dugo prijeti? I da li je moguće da pri tome prestaju biti bitni interesi pacijenata, a da je važnije oboriti „šestorku“?
Prof.dr. Kemal Dizdarević ponovo otjeran
Također, i ponovno tjeranje prof.dr. Kemala Dizdarevića iz KCUS-a ukazuje na potpuni iracionalizam u vođenju kadrovske politike i politike u zdravstvu i medicinskoj nauci uopće, a opetna štetu pacijenata. Nakon njegovog povratka na posao po odluci Suda, menadžment KCUS-a je za 20 dana podnio šest novih disciplinskih prijava protiv Profesora da bi na koncu on opet bio otjeran uz morbidne i opasne prijetnje o kojima će zasigurno progovoriti dr. Dizdarević.
Mali konkurs za dvije blagajnice na KCUS-u je samo kap u moru devastiranja svake naučne, pravne, humanističke i obične ljudske zdrave logike koja bi trebala vladati u zdravstvu, medicinskoj i svakoj drugoj nauci te društvu uopće. Ali ne vlada zahvaljujući činjenici da sistemom u gotovo svim segmentima upravlja organizacija kriminaliziranih i interesno povezanih zloćudnih mediokriteta. Jedini način da se to promijeni je stalno razotkrivanje lopovluka i korištenje zakona, ma koliko to običnim ljudima ponekad izgledalo uzaludno. Na primjer, žalbe na nezakonitosti u provođenju ovog konkursa i njegovo obaranje jeste prvi logičan korak. Pa ćemo ispočetka i po mogućnosti – pošteno.
(TBT – Istraživački tim)