Kroz čitav “Rolling Thunder Revue”, novi film Martin Scorsesea o čuvenoj turneji Boba Dylana u jesen 1975. godine, sagovornici se muče da pronađu prave riječi kojima bi opisali taj događaj. “Cirkuska atmosfera, šou sa ponijem i psom”, kaže Sam Shepard; “eksperiment života u komuni”, kaže Joni Mitchell.
U filmu koji sada možete pogledati na Netflixu i sam Dylan pokušava da objasni taj događaj i kaže da je želio da uradi nešto “u tradicionalnom obliku revije” prije nego što se povuče.
“Nemam pojma”, kaže Dylan. “To nije ni o čemu, to je samo nešto što se dogodilo prije 40 godina. Ne sjećam se ničega u vezi sa Rolling Thunder – to je bilo toliko davno, prije nego što sam se i rodio.”
Ovaj neočekivani odgovor odrediće ton potpuno nekonvencionalnog filma o jednako neobičnoj turneji.
Godinu dana ranije, Dylan se vratio na turneju prvi put poslije čitave decenije i uz pratnju The Banda održao niz koncerata koji su oborili rekorde po broju prodatih karata. Ipak, bili su muzički nezadovoljavajući.
Dylan se vratio u Greenwich Village i počeo da se pojavljuje u klubovima tražeći osjećaj muzičke avanture i zajedništva koji ga je prvobitno i doveo u New York. Okupio je novi bend, mlade, nepoznate muzičare, snimio ono što će kasnije postati album “Desire” i sanjao o drugačijoj turneji od svih na kojima je ikada bio.
Roger McGuinn, nekadašnji član Byrdsa, prisjetio se da mu je Dylan, kada ga je posjetio u njegovoj kući u Malibuu, “rekao da želi da radi nešto kao cirkus, ali nije objasnio o čemu se tačno radi”.
“The Rolling Thunder Revue” je počeo. Dylanov drugar iz djetinjstva Louis Kemp, koji je zaradio bogatstvo u industriji morskih plodova, radio je kao menadžer turneje, a za nešto više od 40 dana, održan je 31 koncert u 23 gradova. Neki su trajali satima. (Turneja se zvanično nastavila 1976. godine većim koncertima na jugu i zapadu Amerike. Film prati i 14 diskova sa snimcima izvođenja i proba u okviru prve turneje.)
“Mislim da je ta turneja bila jedinstvena zato što je nastojala da proširi konvencije o tome kako bi u to vrijeme jedan muzički koncert trebalo da izgleda”, naveo je Scorsesea u mailu. “Tu su, pored muzičara, bili i pjesnici, režiseri i dramaturzi. Bio je to pokušaj da se uzbudljivo iskustvo direktno prenese na ljude”, istakao je Scorsese dodao da tu nije bilo razmišljanja o ekonomiji, o tome šta su ljudi radili u prošlosti. “Samo najčistiji izraz muzike i radosti.”
Tim koji stoji iza novog filma odlučio je da ovakvu nesvakidašnju ekspediciju predstavi u formi drugačijoj od linearnog dokumentarca. U filmu se pojavljuje i nekoliko fiktivnih likova koji predstavljaju arhetipske figure iz rokenrol krugova.
Očigledno pitanje je otkud toliko snimaka sa turneje, sa scene i mimo nje. Istina je da je Dylan za vrijeme turneje snimao neku vrstu improvizovanog filma koji je 1978. godine objavljen kao “Renaldo and Clara”, kada ga je kritika sahranila. (Originalni negativi su izgubljeni.)
“Kada se nalazite usred velikog projekta, sve mimo ivica onoga što radite postaje zamagljeno”, kaže Scorsese koji je 2005. snimio i “No Direction Home”, takođe dokumentarni film o Bobu Dylanu.
IakoScorseseov pristup možda djeluje kontroverzno, sigurno je da u potpunosti odgovara duhu turneje koju su obilježile pozorišne scenografije i maske.
Srce ovog filma su, naravno, koncerti – na desetine pjesama među kojima su i duže verzije “Isis”, “A Hard Rain’s a-Gonna Fall” i “The Lonesome Death of Hattie Carroll”. Nastupi na kojima Dylan izvodi pjesme otkrivaju koliko je tada bio energičan.
“Muzička industrija se do 1975. godine već u velikoj mjeri komercijalizovala”, kaže Mekgin. “Bob je došao iz nekog jednostavnijeg vremena i mislim da je u srcu pokušavao da zadrži duh dobrih vremena kada je umjetnost bila važnija od prodaje.”
Na kraju filma Dylanu je postavljeno pitanje šta je ostalo poslije ove čuvene turneje.
“Ništa. Ni jedna jedina stvar. Pepeo”, odgovara. Ali on prethodno u filmu nudi nešto (parafrazu citata koji se pripisuje Dž. B. Šou) što donekle otkriva inspiraciju ne samo za ovu turneju već i za čitav njegov životni opus.
“Smisao života nije da pronađete sebe, da pronađete bilo šta, već da stvorite sebe i stvarate stvari oko sebe.”
(TBT, NYT)