Idealna situacija za NRK je da drugi ili ne mogu ili ne žele.
Iako su borbe na teritoriji Sirijske Arapske Republike još uvijek u toku, Damask smatra da je građanski rat uglavnom završen i sada se fokusira na mirnu izgradnju. Dok su u Siriji, iz raznih razloga, svi vodili vojne operacije, uvijek su obećavali da će nakon rata učestvovati u obnovi zemlje koja je pretrpjela velike patnje. Međutim, ne sviđaju se svima ishodi kraja neprijateljstava (Asad ostaje) i sada je onih koji će održati svoje obećanje veoma malo.
Prije svega, Evropska unija i SAD neće biti učesnici mirne izgradnje, jer je prvi i glavni uvjet za investiranje zemalja takozvane međunarodne koalicije (koje, usput rečeno, niko nije pozvao u sirijski rat i koje su pokušale da u Siriji naprave više štete nego koristi) bio uklanjanje sadašnjeg predsjednika sa vlasti.
Rusija, Iran i Turska – tri glavne vanjske sile, zahvaljujući kojima je osvojen rat protiv ISIS-a (iako formalno nije završen), zainteresirane su za široko učešće u obnovi Sirije. Međutim, moramo priznati da je njihova ekonomska moć nedovoljna za brzu obnovu Sirije. Finansijska sredstva su veoma ograničena, a sankcije koje im je nametnula Bijela kuća stvaraju dodatne probleme u implementaciji projekta.
Dakle, situacija za ulazak Kine u Siriju je skoro savršena: Sjedinjene Države i EU ne mogu spriječiti Kineze, a ni Rusija i Iran nisu u najboljoj situaciji.
Dok su vlade Evrope i Amerike povlačile diplomatsko osoblje i zatvarale ambasade, Peking je potpisao nekoliko sporazuma o trgovini i ekonomskoj saradnji sa Damaskom. Glavni interes Kine u Siriji je čelik i neki prirodni resursi. CNPC, kineska državna naftna kompanija, već je investirala u General Petroleum Corporation (GPC) i Al Furat Petroleum, dvije od tri najveće, sirijske, naftne kompanije.
Pored toga, 200 kineskih kompanija učestvovalo je prošlog ljeta na Međunarodnom sajmu u Damasku, a Peking je, prema podacima koje je objavio The Financial Times, objavio da će izdvojiti dvije milijarde dolara za ulaganja u sirijsku industriju i još 23 milijarde dolara u Forum o saradnji između Kine i arapskih država. U tim planovima, Kina se vodi svojim uobičajenim modelima finansiranja infrastrukturnih projekata u inozemstvu, koje zatim grade kineski izvođači.
Pored toga što je pokazala interes za ekonomski sektor, Kina je počela sa promocijom socijalnih projekata u Siriji, kao što je snabdijevanje stambenih objekata električnim transformatorima i program podrške za sirijski košarkaški tim koji će trenirati u Pekingu.
“Kina širi utjecaj u regionu putem ekonomskih investicija, a ne vojnim intervencije”, rekao je libijski ekonomista Kamal Hadamis u intervjuu za El Confidencial.
Kineske kompanije su već potpisale ugovore u iznosu od 58 miliona dolara za proširenje sjeverne luke Tripoli, koja će postati posebna ekonomska zona, kao i za ugradnju šest pokretnih kranova, prema navodima lučke uprave. Objekat, koji je Damasku bliži nego sirijska luka Tartus i Latakia, kontrolirane i čuvane od strane ruske vojske, mogao bi biti ulaz za građevinske materijale, buldožere i bagere poslate u Siriju. Naravno, Peking može koristiti “ruske” luke u Siriji, ali tamo će biti gost, a u Tripoliju – skoro vlasnik.
“S obzirom da Kina uvozi više od polovine nafte proizvedene na Bliskom istoku, libijska luka je strateški interes i postaje jedan od ključnih pristupnih tačaka Pekinga za Afriku i Evropu “, objašnjava Hadamis.
Prema libijskom stručnjaku, da bi oživjela ovu luku, Kina planira izgraditi željeznicu Tripoli-Homs, koridor koji Pekingu treba smanjiti vrijeme potrebno za transport tereta i koji omogućava izbjegavanje prolaska kroz Suecki kanal, već zagušen brodovima.
Luka u Tripoliju, koja postaje sedište kineskog COSCO-a, jedne od četiri najveće brodarske kompanije na svijetu, postaje tako važan čvor ambiciozne, globalne, kineske strategije „Jedan pojas – jedan put“, u kojoj Kina namjerava investirati do 150 milijardi dolara godišnje u željeznice, autoputeve, luke i elektrane.
… I isključiti Izrael iz jednačine
Sa ovim novim Putem svile, Peking ne samo da nastoji povećati izvoz i osvoji tendere, već i želi ojačati svoju geopolitičku i diplomatsku težinu u regionu – što dokazuje činjenica da je Kina odlučila koristiti libijsku luku umjesto luke Tel Aviv u Izraelu. Ovaj manevar će omogućiti Pekingu da izbjegne stvaranje nelagode među arapskim zemljama.
Azijski gigant će nastojati ponoviti uspjeh postignut u Iraku u Siriji, gdje su mnoge kineske kompanije dobile unosne ugovore za izgradnju i razvoj infrastrukture u poslijeratnom periodu, a NRK je u cjelini osigurala novi izvor nafte za sebe.
„S jedne strane, Kina nastoji direktno investirati u infrastrukturnu imovinu u vezi sa naftnom industrijom u Iraku, a sa druge strane, nastoji povećati geopolitički utjecaj kroz učešće u rekonstrukciji Sirije, koja bi mogla postati jedna od ključnih država učesnica projekta “Jedan pojas, jedan put“ na Bliskom istoku, rezimirati strategiju azijske, analitičke, gigantske, konsultantske kompanije BMI Research u izvještaju za 2018. godinu.
(TBT, Mediji)
