Historija se ponavlja. Prije 28 godina, Amerika i Iran su se sukobili u istim vodama. Brodovi su napadani, a članovi posade ubijani i ranjavani. Prije nego što je bilo gotovo, iranski avion je oboren greškom.
Da li bi se to moglo desiti ponovo?
“Tankerski rat” bio je trenutak velike međunarodne napetosti na kraju osmogodišnjeg iranskog rata sa Irakom pod Sadamom Huseinom, prenosi BBC.
Dvije strane su međusobno napadale naftne objekte još od sredine osamdesetih godina.
Ubrzo su bili ugroženi i neutralni brodovi, dok su zaraćene strane vršile ekonomski pritisak jedna na drugu. Kuvajski tankeri sa iranskom naftom bili su posebno ranjivi.
Do jula 1987. godine, ponovno regrutirani kuvajski tankeri u Omanskom zaljevu, ovog puta pod SAD zastavom, pratili su američki brodovi. To je postao najveći pomorski konvoj od Drugog svjetskog rata.
Iranski vrhovni vođa ajatolah Homeini nazivao je Ameriku “Velikim Sotonom”, a Washington je brinulo to što je 52 njegovih diplomata bilo zarobljeno u Teheranu više od godinu dana.
Dugogodišnji sukob između Irana i Amerike nikada nije ugašen. Samo se čekao momenat kada će ponovo buknuti i to se dogodilo kada je Donald Trump odlučio primijeniti “maksimalni pritisak”, nakon što se povukao iz Sporazuma o nuklearnom naoružanju sklopljenom 2015. godine.
Još jednom su vode s obje strane Ormuškog moreuza postale arena u kojoj se odigrava gotovo patološko takmičenje.
– Drugačije je to što su obje strane sada proširile svoje sposobnosti. Iran je sposobniji nego ikada da koristi mine, podmornice i brze brodove kako bi napao komercijalne i vojne brodove – rekao je Martin Navias, autor knjige o tankerskom ratu.
Bitka se ne vodi samo na moru. Moć Irana da obori sofosticiran američki dron pokazuje da je bojno polje sada i u vazduhu.
Današnje okruženje, sa rivalima koji razmjenjuju ljutite salve na društvenim mrežama, stvara “nervoznu” atmosferu. Analitičari ističu da se informacioni prostor promijenio, zbog čega postoji konstantna opasnost da svaka strana pogrešno protumači drugu.
Trump i iranski predsjednik Hasan Rohani kažu da ne žele rat, ali ne prestaju sa dvosmislenim postupcima i retorikom. Činjenica da nijedna strana ne želi potpuno suočavanje, ne znači da do njega neće doći.
Postoje dvije različite generacije Iranaca. Jedni su bili na visokim položajima u prozapadnoj monarhiji prije islamske revolucije 1979. godine, drugi su djeca te revolucije. Jedni su predsjedavali zlatnim dobom odnosa između Irana i SAD-a, drugi su odrastali u godinama antiameričke indoktrinacije, piše Washington post.
Čini se da Trumpova administracija vjeruje da može uraditi ono što njegovi prethodnici nisu uspijevali četiri decenije – temeljna promjena u Teheranu.
Prikupila je vremenski istrošen set alata za postizanje svog cilja – gušenje iranske ekonomije sankcijama, destabilizacija zemlje podržavanjem disidenata i secesionista i pokretanje informacionog rata protiv rukovodstva u Teheranu. Vjeruje da će vršenje onoga što naziva “maksimalni pritisak” dovesti do iranske kapitulacije ili kolapsa režima.
(TBT, Blic)