Prije tačno godinu dana, izvršni direktor Facebooka Mark Zuckerberg svjedočio je pred Kongresom SAD i izvinio se zbog uloge koju je njegova kompanija imala u “širenju lažnih vijesti, stranih uticaja na izbore i govora mržnje”.
Iako se ono ne odnosi na sve probleme koji neupitno postoje u tehnološkom svijetu, postoji jedno prosto pravilo koje važi u bankarskom svijetu, a koje bi moglo da veoma dobro posluži za čišćenje društvenih mreža.
Koncept je “upoznaj svog klijenta” i veoma je direktan: s obzirom na pitanja u vezi sa privatnošću, bezbjednošću i prevarom, nijednoj banci nije dopušteno da primi novog klijenta ukoliko prethodno ne provjeri njegovo postojanje i njegove podatke. Šta bi se dogodilo kada bi kompanije koje upravljaju društvenim mrežama na isti način morale da provjere svoje korisnike?
Ideja da se ovakvo pravilo primjeni na društvene mreže postojala je i ranije, ali nije ozbiljnije shvaćena. Sada bi mogao da bude mnogo pogodniji trenutak za to.
Razmislite o ovome: Facebook je saopštio da je u periodu od aprila do septembra prošle godine ugasio više od 1,5 milijardi lažnih naloga.
Prvo, moramo da priznamo da je iz praktičnih razloga malo vjerovatno da je moguće prepoznati i ukloniti sve lažne naloge, s obzirom na broj korisnika društvenih mreža. Samo Facebook koristi više od 2,3 milijarde ljudi.
Ali Facebook i Twitter, ako ništa drugo, makar uvažavaju važnost provjere kao koncepta: obje mreže nude plave oznake koje potvrđuju autentičnost malog procenta korisnika, poput, recimo, poznatih ličnosti.
Sasvim su legitimne tvrdnje onih koji se žale da društvene mreže već znaju previše o svojim korisnicima. Ko bi želeo da im pruži i dodatne informacije? Šta bi kompanije preduzele da zaštite lične informacije bolje nego što su to činile u prošlosti? Naposlijetku, ne tako davno Facebook je otkrio da se desetine miliona korisničkih lozinki nije čuvalo na propisan način, odnosno nisu bile bezbjedne.
Ulozi su, međutim, možda previsoki da se i ne razmotri nekakav uzvišeniji proces provjere.
Ako bi se većem broju korisnika zabranio pristup mrežama i broj lažnih profila se tako smanjio, količina govora mržnje i lažnih vijesti koje zagađuju društvene mreže također bi znatno opala. A onda bi za kompanije bilo preteško da ignorišu ono što je preostalo.
Prilagođena verzija onoga što se praktikuje u finansijskom sektoru je jedan način na koji bi zabrana pristupa korisnicima mogla da funkcioniše.
Kada otvarate račun u banci, uglavnom ste dužni da dostavite lične informacije, koje se zatim provjeravaju kako bi se potvrdilo da ste stvarna osoba. Proces verifikacije takođe se koristi za utvrđivanje imate li kriminalni dosije u kojem se navodi da ste se bavili pranjem novca ili krađom identiteta. Ovakva vrsta provjere, a zatim i zabrane pristupa onima koji ne ispunjavaju kriterijume vjerodostojnosti, štiti banke od mogućeg potpisivanja ugovora sa kriminalcima, ali i klijente koji bi mogli da budu prevareni.
Postoji i primjer primjene ovakvog režima u domenu društvenih mreža. “NextDoor”, mreža koja pomaže ljudima da komuniciraju u okviru lokalnih zajednica, zahtijeva da budući korisnici dostave broj kreditne kartice ili mobilnog telefona, koje sistem provjerava u bazama podataka. Izvještaji pokazuju da “NextDoor” broji desetine miliona korisnika, što je, istina, daleko od milijardi koje koriste druge društvene mreže.
Ukoliko je uvođenje univerzalnog sistema preambiciozno, možda bi za početak valjalo da se sistemi za verifikaciju testiraju u SAD i Kanadi.
Neophodnost primjene principa “upoznaj svog klijenta” sve je izvjesnija s obzirom na evoluiranje društvenih mreža u potpuno kodirane platforme za razmjenu privatnih poruka, što Mark Zuckerberg planira da učini sa Facebookom.
To jeste pohvalno, ali ako su korisnici lažni, ili na bilo koji drugi način nekredibilni i dovoljno zaštićeni da ne snose posljedice za svoje postupke i riječi, lakoća kojom će se dezinformacije širiti na kodiranim mrežama imat će još dublje negativne implikacije, osim ako se ne etablira provjereni mehanizam za provjeru identiteta korisnika. To je jednostavno zdravorazumski.
(TBT, NYT)