Oni koji su preživjeli velike svjetske katastrofe no pratili smrti drugih, poput Židova u 2. svjetskom ratu, često se pitaju što bi bilo da se taj rat i Holokaustnikada nije dogodio. Da su ti svi ubijeni ljudi preživjeli. Porodice koje su mogli imati, stvari koje su mogli postići, i kako bi njihovi životi danas izgledali.
Više od 50 miliona ljudi poginulo je u 2. svjetskom ratu, oko 15 miliona u prvom, a oko 160.000 ljudi u potresu na Haitiju. Svi ti izgubljeni životi zapravo su podsjetnik na veliki utjecaj tih katastrofa i dalekosežne posljedice koje su one imale.
Neke od tih najvećih katastrofa bile su i najveći događaji u historiji. Izumiranje dinosaura prije 66 miliona godina na granici krede i paleogena (K-Pg) zapravo je oslobodilo mjesto za sisavce poput nas. Puno prije toga katastrofa prije 2,5 milijardi godina uništila je anaerobni život i omogućila novi život. Da se sve ove katastrofe nisu dogodile ljudi i ostale moderne vrste možda nikada ne bi ni postojale, piše Seth BaumzaBBC.
Mnogo istraživača koji proučavaju globalne rizike katastrofe vjeruju da bi izbjegavanje ovakvih događaja trebao biti prioritet 21. stoljeća. Ljudska aktivnost ovo razdoblje u našoj povijesti učinila je jednim od najopasnijih. Izbjegavanje globalne katastrofe neće samo spasiti ljudske živote, već će i zaštiti našu budućnost, potencijale, i spriječiti da se izmjeni put milijarde potencijalnih nasljednika.
Na neki način utjecaj ljudi na planetu je poput ubrzanog rasta organizama koji su potaknuli katastrofu s kisikom. Događaj je potaknuo rast cijanobakterije, prvih organizama koji su koristili vodu za fotosintezu u kojima se voda ‘podijelila’ na molekule vodika i kisika. Bakterija je to učinila u toliko velikoj mjeri da je atmosfera bila prepuna kisika, a uništeni su svi organizmi koji to nisu mogli podnijeti.
Slično tome ljudi su prvi organizmi koji uživaju blagodati napredne znanosti, tehnologije, poljoprivrede i industrije. I to sad radimo u toliko velikoj mjeri da ubijamo i druge vrste, a ako pretjeramo mogli bi ubiti i sami sebe. Lista katastrofa koje su uzrokovali ljudi dugačka je. Tu je i nuklearno oružje, globalno zatopljenje, epidemije nastale bioinženjeringom, umjetna inteligencija. I mnoge ostale prijetnje. Globalno zatopljenje moglo bi destabilizirati civilizaciju, i učiniti nas manje otpornima na katastrofe koje dolaze. Tu su i katastrofalne prijetnje poput prirodnih pojava, asteroida, vulkana, koji su u nekoj mjeri i kombinaciji, najvjerojatnije zaslužni i za nestanak dinosaura.
Teško je predvidjeti kakav bi utjecaj te katastrofe mogle ostaviti na čovjeka, društvo i civilizaciju uopće. Trenutno oko 7,6 milijardi ljudi živi na svijetu, a uspješno smo se prilagodili nizu različitih uvjeta. Tako postoji mogućnost da bi neku katastrofu, barem dio nas mogli i preživjeti. No koliko i u kojoj mjeri, pitanje je kojim su se pozabavili istraživači u radu Long-Term Trajectories of Human Civilisation.
Cilj ovog rada je saznati kako bi naša civilizacija mogla izgledati milijunima, i milijardama godina u budućnosti. Iako se predviđanja tako daleke budućnosti ne mogu napraviti, do nekih se generalnih zaključaka može doći.
Čeka nas svijetla budućnost, naravno ako uspijemo preživjeti ili izbjeći ili se oporaviti od svih katastrofa koje nas čekaju. No ako ne preživimo, šteta bi mogla biti trajna. Katastrofa koja bi uzrokovala izumiranje ljudi presudila bi našim generacijama. Čak i ako dio nas preživi, ljudi možda nikada ne bi mogli živjeti u naprednoj civilizaciji kakvu imamo sada. Posebno važno je obnoviti poljoprivredu i industriju.
Na primjeru nuklearnog rata mogli bi promatrati razmjere te katastrofe. U njega bi mogle biti uključene sve zemlje koje posjeduju nuklearno naoružanje, pa tako Kina, Francuska, Indija, Izrael, Sjeverna Koreja, Pakistan, Rusija, Velika Britanija i SAD.Jedan od mogućih scenarija mogao bi biti onaj u kojeg bi bile uključene Rusija i SAD, koje u svojim rukama drže oko 90 posto globalnog nuklearnog arsenala.
U najgorem slučaju najvjerovatnije bi veliki dio svijeta bio pošteđen neposrednog uništenja. Afrika i Latinska Amerika jedne su od onih zemalja koje nisu savjetnici ili bliski suradnici zemalja s nuklearnim naoružanjem. Prvi napad oni bi najvjerojatnije preživjeli, kao i oni ljudi koji žive dalje od gradova i vojnih baza koje su mete napada.
Svijet bi u tom trenutku bio izmijenjen. Bilo bi tu društvenih i političkih problema, problema u opskrbi, hrane bi nestalo možda i za nekoliko dana. Ubrzo bi se osjetio utjecaj i na okolišu. Nuklearne eksplozije toliko su jake da svu tu prašinu i pepeo mogu poslati u stratosferu koja se nalazi oko sedam kilometara iznad površine, u oblacima. Taj dio ne ispire kiša, mjesecima se širi svijetom, i ostaje gore visoko godinama. Sprečava dolazak sunčeve svjetlosti, hlađenja površine i smanjuje padaline, što su sve jako loše vijesti za poljoprivredu.
(TBT, Mediji)