U noći izbora za gradonačelnika Istanbula, kandidat opozicije Ekrem Imamoglu privukao je neveliki broj odanih pristalica. Dva dana nakon njegove uznemiravajuće pobjede, hiljade pristalica pohrlile su podržati izglednog pobjednika dok je držao govor u mauzoleju osnivača moderne sekularne Turske.
Posjeta grobu Mustafe Kemala Ataturka je tradicija među pobjednicima izbora u Turskoj. Za Imamoglua je to bio i čin prkosa. Između njegovih pristalica i vladajućeg AKP-a došlo je do manjeg sukoba zbog neznatne razlike u glasovima koja mu je donijela pobjedu. 48-godišnji opozicionar donosi novu energiju nekad slabašnom CHP-u. Izbačen iz vlasti na 40 godina, CHP je sada primamljivo blizu dobijanja skoro potpune kontrole nad najvećim istanbulskim gradovima.
I Imamoglu i njegov rival, nekadašnji premijer Binali Yildirim, proglasili su se pobjednicima u Istanbulu. Dijeli ih manje od 0,2% većine od 8 miliona glasova. Ponovno brojanje glasova traje već drugu sedmicu, a nervoza u opoziciji raste oko nedoumice da li će se AKP pozdraviti sa svojom 25-godišnjom vladavinom nad Istanbulom ukoliko zadnje brojanje potvrdi Imamogluovu pobjedu.
Predsjednik Recep Tayyip Erdogan upustio se u obračun. Dokaze o postojanju „organiziranog kriminala“ vidi u krađi glasova i kazao je da podržava zahtjev njegove stranke da izborna komisija odbaci rezultate u Istanbulu. Novine bliske vladajućoj stranci su iza neočekivane Imamogluove pobjede vidjeli umiješane prste stranih zavjerenika. A tužilac u Samsunu, gradu na sjeveru, razmatra žalbu protiv Imamoglua zbog njegove posjete Ataturkovom mauzoleju.
Otpor je rezultat gubitka, kaže Imamoglu. AKP „traži lijek nakon izgubljenih izbora jer nisu navikli gubiti“, kazao mi je. „Nakon što je AKP vladala gradom 25 godina, ljudi su razvili osjećaj da se to nikada neće promijeniti. Ovo pokazuje da demokratija ne funkcionira. Ali na ulici, vidim potrebu za nadom, a nada koja se veže za mene nosi sa sobom veliku odgovornost.“
Prije izbora Imamoglu je bio uglavnom nepoznat načelnik udaljenog istanbulskog predgrađa. Njegova kampanja fokusirala se na svakodnevne probleme poput stvaranja novih radnih mjesta i rasterećenja saobraćajnih gužvi. Od izbora je pokazao svoju žešću stranu održavajući vanrednu press konferenciju da bi optužio AKP što se „ponaša kao dijete kojem su oduzete igračke“ iako je također pokušao zadržati osjećaj normalnosti kako bi smirio uznemirenu javnost.
Što se tiče AKP-a, prošlomjesečni izbori bili su sve samo ne normalni. Stranka je pretrpjela svoj najozbiljniji izborni gubitak u 16 godina na vlasti dok je neuobičajeno ujedinjena opozicija iskoristila rasprostranjeno ekonomsko nezadovoljstvo zbog te dobila kontrolu nad Ankarom i devet najvećih provincijskih gradova.
AKP i njezini ultranacionalistički partneri i dalje drže većinu glasova i ostat će na čelu vlade još četiri godine. Ali uskraćivanje podrške AKP-u u političkim i ekonomskim centrima Turske ukazuje na pukotine u njegovoj bazi. To uskraćivanje također ugrožava dugoročnu praksu AKP-a da izdašno finansira infrastrukturne poslovne projekte koji se dovode u vezu s Erdoganom.
. On je odrastao u siromašnom naselju u gradu i stekao je međunarodni ugled nakon što je postao gradonačelnik 1994, pripremivši tako teren za svoju poziciju premijera 2003.i predsjednika 2014.
Otkako je došao na vlast, Erdogan čvrsto vlada Turskom. Nakon sprečavanja vojnog udara 2016. godine, on je pokrenuo sveobuhvatnu represiju na one koje je okrivio za njegovo iniciranje, zatvarajući desetine hiljada protivnika. Prošle godine je pobijedio na izborima za predsjednika sa brojnim novim ovlaštenjima i malim nadzorom parlamenta. On uživa nepokolebljivu podršku prilagodljivih medija, a gotovo svim upravlja vlada ili kompanije koje su joj bliske.
Tokom lokalnih izbora, Erdogan je nemilosrdno vodio kampanju za svoje kandidate za gradonačelnika, pretvorivši sasvim obične izbore u referendum o njegovom autoritarnom stilu vladavine. Na predizbornim događajima, neuvjerljivi Yildirim je bio u velikoj mjeri stjeran na margine, a onda je Erdogan izašao na pozornicu upozoriti da je opstanak nacije u pitanju i optužiti opoziciju za udruživanje sa “teroristima” preko prokurdskih stranaka.
Uprkos Erdoganovoj teatralnosti, mnogi glasači su krenuli naprijed i kaznili AKP za politiku koja je proizvela sve veću inflaciju i nezaposlenost. Iako se Imamoglu suzdržao od napada na Erdogana, i dalje najpopularnijeg političara u Turskoj, on je zakucao vladajuću elitu u „njihovim palačama“, dok je „Istanbul u vrtlogu gladi, siromaštva i nezaposlenosti“. Mahom izignoriran od medija, Imamoglu je iskoristio Facebook prijenose za snimanje posjeta pijacama, gdje je grlio svoje pristalice i ljubazno popričao s pristalicama AKP-a koji su odbili rukovati se s njim.
Pobožni birači su dugo odbacivali centrističku CHP, odbijeni njenom strogo sekularističkom ideologijom i dosadnim, elitističkim imidžem. Ali imenovanje Imamoglua, muslimana koji je aktivnosti kampanje prilagođavao molitvama petkom, omogućilo je CHP-u, oslabljenom tolikim godinama u političkoj divljini, da proširi svoju privlačnost. Ova stranka je posljednji put vodila Ankaru i Istanbul 1970-ih i od tada je u opoziciji u parlamentu.
“Imamoglu nije klasičan političar CHP-a”, rekao je Akif Beki, bivši Erdoganov savjetnik za štampu koji sada piše kolumnu u Kararu, konzervativnim novinama. “Napori da se on diskreditira nazivajući ga neprijateljem ezana [poziva na molitvu] ili da će srušiti džamije, jednostavno ne mogu opstati.”
Imamoglu je odrastao u religioznoj porodici u konzervativnoj crnomorskoj regiji, a u osnovnoj školi učio je o svojoj vjeri. Na univerzitetu se politički okrenuo ljevici i pridružio se CHP-u. Kao gradonačelnik, dobio je pohvale za izgradnju parkova i objekata sa modernom bibliotekom i koncertnom dvoranom. Na vjerske praznike stanovnicima je dijelio tradicionalne slatkiše.
CHP kaže da želi dobiti glasove iz čitavog političkog spektra i za prošlomjesečne izbore formirala je savez sa malom desničarskom strankom. Njezin kandidat u Ankari – koji se također suočio sa ponovnim prebrojavanjem glasova, ali je proglašen pobjednikom ove sedmice nakon daleko veće pobjede – potiče iz krajnje desničarskog pokreta.
CHP je također pozdravila podršku miliona kurdskih birača, koji su vjerovatno doprinijeli rezultatima izbora u Istanbulu, nakon što je ljevičarska Narodna demokratska stranka, čija je baza pretežno kurdska, prešutno podržala CHP tako što nije kandidirala kandidate u zapadnim gradovima. “Vjerujem da će ovi izbori staviti tačku na period kada su se izbori dobijali polarizacijom … i pokazati da je kandidat jedinstva dostojan podrške”, kazao je Imamoglu.
CHP možda mijenja staru izreku da su sve politike lokalne. Ona se udaljava od svog pristupa da s vrha na niže dijeli prestižne pozicije strančkim podanicima i bivšim birokratima, rekao mi je Emre Erdogan, politolog iz istanbulskog Univerziteta Bilgi. „Imamoglu je političar koji je počeo u lokalnoj politici, sa prirodnim refleksima i koji iskreno zna kako komunicirati sa čovjekom na ulici“, kazao je.
To je nešto što Imamoglu dijeli s Erdoganom. Neki posmatrači misle da izazivač ima nacionalne ambicije. “Kao i Erdogan, Imamoglu vjeruje da posjeduje tajnu formulu za kontinuiran politički uspjeh”, rekao je Emre Erdogan.
Canan Kaftancioglu, glavni strateg istanbulske kampanje CHP-a, izjavio je da su kampanja i borba za ponovno prebrojavanje obezbijedili CHP-u nove planove. Ostaje vidjeti da li će stranka rasporediti taj plan borbe u ponovnom glasanju u Istanbulu u narednim mjesecima ili čekamo opće izbore 2023. godine.
“Nekada je postojala percepcija da se CHP nije dovoljno trudila, da je lahko odustala”, rekao je Kaftancioglu. “Ovaj put smo jasno stavili do znanja da smo u ovome do kraja, dok Imamoglu ne dobije svoj mandat. Ova strategija nije samo učvrstila i motivirala našu bazu, već je i stekla poštovanje glasača AKP-a. ”
To je zamka koja stoji ispred Erdogana. Ako uspije dobiti priliku za revanš u Istanbulu, rizikuje da ugrozi povjerenje svojih pristalica u izbore. Uprkos svim kritikama sa kojima se Erdogan suočava zbog urušavanja turske demokratije, njegov mandat potiče od onoga što naziva “voljom naroda”: njegovih 15 uzastopnih pobjeda na izborima.
“Može se samo prihvatiti da smo izgubili kraljevinu Istanbul”, rekao je Mehmet Kaya, 59-godišnji trgovac i odani pristalica AKP-a i njegovih prethodnika. “Ako otkažu ove izbore da bi održali još jedne, glasat ćemo za Imamoglua. Turci uvijek stoje uz diskreditirane.“
(TBT, Foreign Affairs, Prevela Jasmina S. Drljević)