To je zaključak novog istraživanja koje je sproveo Institut za svjetske resurse iz Washingtona. Izvještaj upozorava da će u poljoprivredne sisteme morati da se uvedu drastične promjene u narednih nekoliko decenija kako bi milijarde ljudi mogle da se hrane, a da to ne dovede do klimatske katastrofe.
Poljoprivreda već zauzima oko 40 odsto svjetskog zemljišta i odgovorna je za četvrtinu emitovanih gasova staklene bašte. Očekuje se da broj stanovnika na planeti sa 7,2 milijarde ljudi do 2050. poraste na 10 milijardi, a s obzirom na činjenicu da sa rastom prihoda sve više ljudi jede meso, negativni uticaji na životnu sredinu biće sve veći.
S obzirom na aktuelne trendove, kažu autori istraživanja, u 2050. bit će potrebno proizvesti 56 odsto više kalorija nego što je to bio slučaj 2010. godine. Ukoliko poljoprivrednici odgovore na potražnju tako što će posjeći još šuma i uništiti druge ekosisteme kako bi obezbijedili mjesto za usjeve i uzgoj stoke, kao što su to činili dosad, novo poljoprivredno zemljište bit će dvostruko veće od površine Indije.
To bi praktično onemogućilo da globalno zagrijavanje ostane ispod dva stepena Celzijusa, što je temperatura koju je međunarodna zajednica usvojila kao cilj, čak i u slučaju da se emisije štetnih gasova svedu na minimum. Kada se posjeku šume, zalihe ugljen-dioksida koje se nalaze u drveću bivaju otpuštene u vazduh.
“Hrana je majka svih izazova održivosti”, kaže Janet Ranganathan, potpredsjednica Instituta za svjetske resurse. “Ne možemo se spustiti ispod dva stepena Celzijusa ukoliko ne budemo načinili značajne promjene u prehrambenom sistemu.”
Ovo istraživanje nije prvo koje upozorava na pitanje ishrane sve većeg broja stanovnika na planeti. Razlika je u pristupu i rješenjima koja nude autori.
Istraživači su ranije ukazivali da je ključ održivog poljoprivrednog sistema ubijediti potrošače da jedu manje mesa i bacaju manje hrane koja je već uzgojena.
U novim izvještajima se, međutim, ističe da postoje ograničenja u efektima takvih strategija. Autori preporučuju da najveći konzumenti govedine i jagnjetine smanje potrošnju za 40 odsto do 2050. godine, odnosno na jednu i po porciju nedjeljno. Proizvodnja ovih vrsta mesa ima naročito negativan uticaj na životnu sredinu.
Istraživači, međutim, ne računaju na sve popularnije veganstvo.
“Željeli smo da izbjegnemo oslanjanje na neizvjesne faktore”, kaže dr Timothy Searchinger, istraživač sa Univerziteta Princeton u New Jerseyju i vodeći autor istraživanja.
“Možemo da zamislimo da ljudi mijenjaju govedinu za piletinu, i to bi odigralo veliku ulogu.”
Istraživači su ponudili i strategije koje bi omogućile poljoprivrednicima da uzgajaju više hrane na već postojećim poljoprivrednim zemljištima, a da ujedno smanje emisiju gasova, premda bi to zahtijevalo dramatične promjene u načinu rada širom svijeta.
Na primjer, ističu istraživači, u nekim dijelovima Brazila, na najbolje vođenim poljoprivrednim imanjima proizvede se četiri puta više govedine po hektaru nego na onim imanjima koja se ne vode propisno, a osnovne razlike su uglavnom u tome koliko su krave zdrave i kakvu travu jedu. Poboljšanje produktivnosti moglo bi da odgovori na sve veću potražnju za mesom, a da u isto vrijeme odloži seču šuma.
Autori istraživanja također ističu da bi pojedine tehnike mogle da doprinesu smanjenju negativnih uticaja na životnu sredinu.
Na primjer, nove hemijske komponente mogu da spriječe da đubrivo emituje potentni gas azotni oksid, a naučnici rade na istraživanju aditiva koji bi spriječili proizvodnju metana koji umnogome doprinosi globalnom zagrijavanju.
Istraživači ističu da strategije za poboljšanje produktivnosti postojećih poljoprivrednih zemljišta i pašnjaka mora ići podruku sa rigoroznijom politikom očuvanja i zaštite šuma u Brazilu i supsaharskoj Africi. U suprotnom, poljoprivrednicima će biti isplativije da sjeku šume, a tako i pogoršaju klimatske promjene.
“Ranije su poljoprivredna politika i zaštita šuma išle paralelno, uz mnogo interakcije”, kaže Linus Blomqvist, direktor Instituta “Breakthrough” iz Kalifornije. “Veliki je izazov povezati ta dva kako bismo dobili efikasnu poljoprivredu, a da za to ne moramo koristiti dodatno zemljište.”
(TBT, NYT)