Dok se režiserka Marielle Hellerpripremala za snimanje biografskog filma “Can You Ever Forgive Me?” o američkoj spisateljici Lee Israel koju tumači Melissa McCarthy, znala je da će morati što realnije da izvede glavnu scenu u filmu kada Lee pronađe svoju voljenu mačku Jersey mrtvu. Heller je željela mrtvu mačku za snimanje.
Ta mrtva mačka bila je toliko važna da je režiserka radila na tome da obezbijedi mačku koja će glumiti mrtvu Jersey prije nego što je uopšte pronašla mačku koja će glumiti živu Jersey.
Na snimanju svog prvog filma “The Diary of a Teenage Girl”, uštedela je novac tako što je pred kamere bacila svoju mačku, Willyja. Zato, kada je dreser za životinje koji je radio na filmu obećao da će dovesti macu vrhunskog umijeća, Helerova nije bila sigurna šta bi to tačno moglo da znači. Da ona neće piškiti gde stigne?
Ime mačora bilo je Towne (on je u međuvremenu umro). Crno-bijeli i, na iznenađenje svih, sjajan! Da, pratio je sva uputstva, ali se činilo da radi nešto više. “Taun je imao vrlo izražajno lice”, kaže Marielle Heller.
U filmu postoji scena u kojoj Taun gleda ka Melissi “nekako saosjećajno, ali u isto vrijeme i osuđujuće, i možete da osetite to”, dodaje ona.
Taun je jedan od predstavnika nove generacije životinja glumaca. On većinu vremena u filmu provodi leškareći na kauču. U emocionalnom jezgru Kuaronove “Rome” je porodični pas koji neprestano laje; Boras je profesionalni pas koji se ponaša kao da nije dresiran. U filmu “Widows”, pufnasti bijeli terijer Olivija mirno dahće, slika i prilika nevinosti, dok nasilni kriminalci vrebaju oko nje.
Nekada je bilo potpuno uobičajeno korištenje fizičkih mjera, ogrlica i žica kako bi se postiglo da se životinje ponašaju neprirodno na filmu. Organizacije za prava životinja protestovale su zbog toga, a do četrdesetih godina prošlog vijeka, regulativa u oblasti zaštite životinja stigla je u Hollywood. Publika je sada hiperosetljiva na prikaze zlostavljanja životinja.
Vjerovatno nije tek puka slučajnost činjenica da životinje glumci postaju slavni upravo u trenutku kada ulazimo u doba u kojem je sve moguće prikazati kompjuterski.
“Filmski teoretičari tvrde da koliko god lažna životinja bila dobra, nikada ne može da proizvede isti emocionalni odjek kod gledalaca kao stvarna životinja”, kaže Courtney White sa Collega Hollywood.
Možda je holivudski trend lažnih stvorenja isprovocirao povratnu reakciju, pa gledaoci sada ponovo žele da životinje koje gledaju na ekranu budu autentične.
(TBT, NYT)