Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
To što su delegacija SBB-a, predvođena predsjednikom Fahrudinom Radončićem, i delegacija SDA koju je predvodio Bakir Izetbegović, obavile razgovore u Centrali SDA o formiranju vlasti, čime je faktički ozvaničena nova-stara koalicija, malo koga je začudilo. Bit će, naravno, zasluženih ciničnih komentara na račun obojice lidera koji su se unazad već jedno desetljeće svađali i mirili usljed čega su sipale salve uvreda. Posljednju takvu “odapeo” je Radončić rekavši da je Izetbegović kreten i da nikad neće koalirati sa njegovom SDA, itd.
FRUSTRIRALI NACIJU
Bošnjačke politike lijeve i desne, kao i politički lideri, davno su izgubili vjerodostojnost, tako da im sve može stati u obraz. Problem je što je se u ime takvih politika i lidera narod međusobno zaujeo i što je zavladala opća mržnja među narodom. Posebno su toj mržnji bili izloženi džemati kao najbrojnija skupina podržavatelja SDA. Zato je veoma dobro da dođe do stvarnog pomirenja između Radončića i Izetbegovića koji su svojim verbalnim ratovima dugi niz godina frustrirali naciju.
Svima razumnim i dostojanstvenim građanima može biti malo zadovoljstvo zamisliti kohorte bošnjačkih mržnjehara koje su morale gledati rukovanje Radončića i Izetbegovića, a potom se pogledati u ogledalo. To malo zadovoljstvo su valjda zaslužili nakon tolikih godina maltretiranja stranačkih primitivaca koji su im rigali mržnju u lice. Sutra, nek’ opet počne sve po starom, što nikako nije isključeno, te mržnjehare neće više moći glumiti heroje koji se žrtvuju za vjeru, naciju i državu.
Ako se opet brzo ne popišmane za očekivati je da bi novi koalicioni partneri Rifet Hozanović, Mirsad Kukić i sam Radončić mogli izvršiti pritisak na Izetbegovića da rasformira svoje “odrede smrti” koji su ih pokuša(va)li likvidirati. Osobno sumnjam u takav nivo političke svijesti i kulture Hozanovića i Kukića dok će Radončić svakako vrebati priliku da stane toj nemani ukraj. Vjerovali čitaoci ili ne, ali o ovom problemu će ovisiti opstanak koalicije, kao i opstanak lidera na čelnim pozicijama. Jer ukoliko bi Izetbegović pokušao uhvatiti ovu opaku stranačku nemam “za rep”, oni će se okrenuti i protiv njega. Pošto su regrutirani od okorjelih kriminalaca, narko-dilera i vjerskih fanatika koji su kao takvi do sada za stranku radili razne prljave poslove njih već hvata panika i spremni su na sve da bi spasili sopstvenu kožu.
Daj Bože da ikakvog drugog hajra bude od ove koalicije iako Izetbegović, kao nepopravljivi hvalisavac, najavljuje mega investicione projekte. S obzirom da su pomirenju prošli put kumovali tajkuni, nije isključeno da su isti i ovaj put imali ključnu posredničku ulogu u mirenju lidera. Njima je do politike koliko do lanjskog snijega i baš ih briga ko tvori vlast. Oni su više “gladni” i više strijepe zbog neusvajanja budžeta nego običan napaćeni svijet.
SUD HISTORIJE
Sve ovo je, bar za sada, stavljeno u oblande interesa države, što je izanđala fraza u koju malo ko više vjeruje. Kada sam u nekim ranijim tekstovim pledirao da bi Izetbegović i Radončić morali prevazići sujete i da kao lideri bošnjačkih stranka trebaju sjediti u ministarskim foteljama, na obje strane sam tretiran kao provokator. Također sam ukazivao da se nije šaliti sa problemom krize odnosa Beograda i Prištine i da bi BiH mogla izvući “deblji kraj”. Ove moje strahove je tek nedavno potvrdio Bakir Izetbegović u intervjuu za Glas Amerike. On smatra da će se, u slučaju da Srbija prizna nezavisnost Kosova, svi radari okrenuti prema BiH. Ne bih bio zlurad, ali bojim se da on takav scenarij i priželjkuje. Od kada se on počeo baviti politikom Bošnjacima zaista ne cvjetaju ruže, pa ni njemu samom. Stoga je razumljivo da je ovo vrlo mizerna pozicija za njega kad sa svojim baš ljutim protivnicima mora dijeliti vlast. Zato mi je toliko sumnjiva njegova inicijativa za promjenu imena RS. Više bi Bošnjaci u ovom trenutku imali fajde kad bi promijenio ime svoje stranke od promjene imena entiteta. Nek’ se zove S. B. I., a ne SDA! Zaista je vrlo indikativno da je inicijativa došla izvan svakog smislenog političkog konteksta, povoda i razloga. Jedino je mogu smjestiti u kontekst izjave Recepa Tayipa Erdogana date nakon susreta sa Kolindom Grabar-Kitarović da Dejtonski sporazum nije dobar i da treba napraviti novi. Jasno je da bi to Erdogan želio jer bi on bio glavni igrač i pregovarač ispred islamskih zemalja i na taj način potvrdio da je važan faktor i igrač na Balkanu. Eventualna kriza kakvu Izetbegović najavljuje nakon svršetka pregovora o Kosovu bi vjerovatno bila (iz)vanredna prilika za taj priželjkivani Erdoganov scenarij. Bez obzira na ishod takvih pregovora, Dejtona 2, Izetbegović bi ponovo bio u fokusu, a desetljeće loše vladavine bilo zaboravljeno. Garant novog dogovora bio bi Erdogan, a partneri bi mu bili Kolinda Grabar-Kitarović i Aleksandar Vučić.
Ono što stvarno treba brinuti Bošnjake, kako desne još više lijeve političke orijentacije, jeste zanemarivanje pitanja statusa Mostara. Dragan Čović u svojim političkim ciljevima poentu baca na usvajanje Izbornog zakona, dok ja mislim da je to još jedna njegova finta jer da on stvarno želi riješiti pitanje statusa Mostara “kao stolnog grada” Hrvata.
Malo je za povjerovati da su ovih problema svjesni Hozanović i Kukić. Oni su lokalci, imaju lokalne stranke i njihov cilj su dioba i(li) ovladavanje lokalnim resursima, dok je Radončić svakako iskusniji političar i u predizbornoj kampanji rado je reagirao na regionalna pitanja. Ako nije o ovome razmislio prije odluke o ulasku u koaliciju sa SDA, onda bi ga tek sad trebao obliti hladan znoj; možda mu je ponovo montiran proces u kojem će sam sebi izreći presudu?! Jer, kako se bude postavio u ovim situacijama, tako će mu suditi historija! To je mnogo teži sud od onog u Prištini na kojem se vrlo hrabro držao i odbranio!
(TBT)