Možda je šal naposljetku bio samo šal.
Ubrzo nakon što je svrgnuo Roberta Mugabea, Emerson Mnangagva, predsjednik Zimbabvea, počeo je nositi šareni šal.
Sigurno, Mnangagva je dugo služio Mugabeu kao njegov glavni asistent i vodio neke od najžešćih napada na njegove političke protivnike. Ali se činilo da šal, u bojama nacionalne zastave, signalizira da će Mnangagva biti blaži vođa.
Mnangagva sada pokazuje svoje pravo lice, kažu stanovnici Zimbabvea. Kada je narod u januaru izašao na ulice Hararea da protestira zbog ekonomije koja se urušava, Mnangagva je poslao vojnike i policiju da uguše protest, što je dovelo do smrti nekoliko desetina civila, a ranjeno je više stotina demonstranata.
Nasilje je bilo eskalacija neuspješnog Mnangagvinog pokušaja da ubijedi svijet da je novi Zimbabve drugačiji. Nada sa početka raspršila se kada se vojska sukobila sa demonstrantima u julu poslije izbora, kada je Mnangagva izabran za predsjednika.
Nasilje je otjeralo strane investitore i potkopalo kredibilitet nove vlade. Poslednji protesti započeli su nakon što je cijena gasa skočila za 150 posto.
Stanovnici Zimbabvea sada upoređuju Mnangagvu sa njegovim prethodnikom.
“Mislila sam da će sve biti bolje kada Mugabe bude svrgnut s vlasti”, kaže Tinevimbo Mutasa. “Mugabe je na demonstrante slao policiju, a Mnangagva je još gori – on šalje i policiju i vojnike na civile svaki put kada protestiraju, a oni čak pucaju i ubijaju.”
Mnangagva je u novembru 2017. godine, uz podršku vojske, organizirao državni udar. Sa svojim šarenim šalom, Mnangagva se ulagivao strancima kod kojih je – naročito kod Britanaca – naišao na topao prijem. Postavljen je samo jedan uslov: da se održe fer izbori.
Stvari su isprva išle kako treba, ali nakon što je glavna opoziciona partija, Pokret za demokratsku promjenu, počela tvrditi da je glasanje bilo lažno i pozvala demonstrante da izađu na ulice, policija i vojska sukobile su se sa demonstrantima i ubile šestoro civila.
“To je ogromna mrlja i duboka rana na onome što je trebalo da bude čista tranzicija”, kaže Busisa Mojo, bivši predsjednik Konfederacije zimbabveanskih industrija. “Strani investitori su čekali čiste izbore.”
Mnangagvina vlada našla se na početku.
“Šta ste uopće očekivali od ovih tipova – ionako su bili sa Mugabeom. Ista stvar”, kaže Tendai Murisa, izvršni direktor Instituta Sivio, privatne grupe za istraživanja u Harareu.
U isto vrijeme, dodaje Murisa, očekivanja od Mnangagvine vlade bila su toliko nerealno visoka da je bilo neminovno da se i narod Zimbabvea, ali i stranci, razočaraju.
“Zimbabveu nije pružena prilika da se oporavi od Mugabea”, kaže on.
Bez ikakvog novca koji bi bio uložen u Zimbabve, Mnangagvina vlada morala je donijeti nepopularne ekonomske mjere, uključujući i nametanje poreza u visini od dva posto na sve elektronske novčane transfere.
U posljednjih nekoliko godina, elektronski transferi postali su jedini način da se bilo šta plati zbog krize koja je također dovela do toga da subvencije za gas postanu preskupe za vladu – a to je dovelo do porasta cijene gasa.
“Promjena se mora dogoditi – sada nema nazad”, kaže Ašok Šakravat, ekonomista i bivši savjetnik u vladi. “Bit će potrebno još vremena, možda još čitava jedna godina, tako da je ispred nas još teških trenutaka.”
Mnangagva, koji je 21. januara dok se na ulicama Zimbabvea odvijalo nasilje bio u zvaničnoj posjeti Rusiji, vratio se u Harare nakon što je otkazao put u Davos gdje je planirano da predstavi Zimbabve kao otvoren za poslovanje.
Nosio je svoj šareni šal.
(TBT, NYT)