Donald Knuth, kompjuterski naučnik sa Univerziteta Stanford u Kaliforniji, već pola vijeka suvereno vlada kao duhovni vođa algoritama.
On je autor Umjetnosti kompjuterskog programiranja, četvorodjelnog opusa koji predstavlja njegovo životno djelo. Prvi deio izašao je 1968. godine, a American Scientist dotad objavljene dijelove 2013. uvrstio je na listu knjiga koje su definirale posljednje stoljeće nauke.
Objavljena u više od milion štampanih primjeraka, Umjetnost kompjuterskog programiranja je svojevrsna Biblija u svom domenu. Unutra su algoritmi, recepti koji hrane digitalno doba. Dr Donald Knuth (80) cijenjeni je algoritmista; njegovo ime stoji uz neke od najvažnijih primjeraka ove vrste, kao što je Knuth-Moris-Pratov algoritam za pretragu nizova. Osmišljen je 1970. godine, a služi pronalaženju riječi ili obrazaca slova u tekstu.
Danas, kada algoritmi upravljaju našim postojanjem, prosječan programer više nema vremena da manipulira binarnim kvarovima, već radi sa slojevima kodova – a nerijetko i sa kodnim sistemima pozajmljenim iz biblioteke kodova.
Donald Knuth je poznat po uvođenju “bukvalnog programiranja”, s naglaskom na važnosti pisanja koda tako da ga mogu pročitati i ljudi i kompjuteri. On tvrdi da su neki kompjuterski programi književna djela vrijedna Pulicerove nagrade.
Knuth je i ozloglašeni perfekcionista koji nudi novčanu nagradu bilo kome ko pronađe grešku u njegovim knjigama. Njegovi strogi standardi možda objašnjavaju zašto je njegovo životno djelo daleko od završenog. Kada je počinjao sa pisanjem, u planu je imao samo jednu knjigu. Ubrzo nakon toga, kompjuterska nauka je doživjela Veliki prasak, te je odlučio da ipak napiše sedam knjiga. U međuvremenu su nastale i potknjige, odnosno fascikle. Trebalo je da najnovija bude objavljena do Božića, ali je objavljivanje odloženo za april zato što dr Knuth neprestano pronalazi nove neodoljive probleme koje želi obraditi.
Iako je Knuth upravo rekao ono čuveno da je “zadovoljstvo po svoj prilici bilo cilj sve ovo vrijeme”, kompjuterski naučnici pokušavaju riješiti stvarne probleme. Podrazumijeva se, u međuvremenu i stvaraju stvarne probleme. Algoritmi koje pišu ljudi već su dovoljno nezgodni. Ono što je zabrinjavajuće jesu algoritmi koje pišu mašine.
“Sada pišemo algoritme koje ne možemo pročitati”, kaže Kevin Slevin za Instituta za tehnologiju u Massachussetsu.
“Danas programeri koriste ono što su Knuth i ostali sačinili kao komponente svojih algoritama, a onda to kombiniraju sa onim što je njima potrebno”, objašnjava Peter Norvig, direktor istraživanja u Googleu. “Isto je sa vještačkom inteligencijom”, kaže on i dodaje da se može desiti da je svaka komponenta stranica ili poglavlje Knuthove knjige, “zato što je to najbolji način da se obavi neki zadatak”.
Srećom, dr Knuth ne odustaje. Predviđa da će biti potrebno 25 godina da se Umjetnost kompjuterskog programiranja privede kraju. Mogu li algoritmi koji pišu druge algoritme da dobiju svoje poglavlje, ili stranicu u epilogu? “Definitivno ne”, kaže dr Knuth.
“Zabrinut sam da algoritmi postaju previše popularni u svijetu”, kaže on. “Kompjuterski naučnici prvo su brinuli što nas niko ne sluša. Sada se bojim da nas previše ljudi sluša.”
(TBT, NYT)