Piše: Augustin Palokaj, thebosniatimes.ba
Posjet tri člana Predsjedništva BiH Europskoj uniji u utorak i srijedu još je jedna prilika za EU da se prisjeti kako ta država tapka na mjestu i u procesu unutarnjih reformi, i u procesu europskih integracija. Konformistički pristup EU i šire međunarodne zajednice da je sve u redu u BiH sve dok se tamo ne puca, a prošlo je skoro 25 godina od kraja rata, govori da zapravo EU nema ni konkretne ideje niti kapacitete za rješavanje ključnih problema u toj državi. U EU su u načelu u pravu kada kažu da oni ne mogu umjesto političkih lidera u toj državi napraviti posao.
To zvuči logično i nema apsolutno nikakvog opravdanja za političke strukture u BiH koje su zemlju dovele u ovakvu situaciju. No, kako je znala govoriti nekadašnja eurozastupnica Doris Pack, izuzetno dobro upoznata sa situacijom u BiH i osobno krajnje privržena toj državi, ovakva situacija očito odgovara mnogima koji uživaju u privilegijama kompliciranog sustava u kojemu u tako maloj državi na raznim razinama vlasti postoje stotine ministara i drugih uhljeba. Tako vlast na bilo kojoj razini, entitetskoj, kantonalnoj, gradskoj ili državnoj, postaje jedan od glavnih poslodavaca. I tako se građani umjesto u glasače pretvaraju u klijente i korisnike usluga. Onda se i poslovanje u toj državi nužno veže uz političke strukture pa su promjene gotovo nemoguće jer mnogima ne odgovaraju.
Sporost ili neuspjeh u reformama u BiH nije posljedica nedostatka znanja i sposobnosti, nego isključivo nedostatka političke volje. Prave reforme i istinske promjene nabolje u BiH ugrozile bi neke strukture koje su danas na vlasti ili blizu vlasti.
Iako je za stanje u svakoj državi odgovorna njezina vlast, a ne netko izvana, u slučaju BiH, kao i u slučaju Kosova, velik dio odgovornosti snosi i međunarodna zajednica. Današnje političko ustrojstvo u BiH kombinacija je realnog stanja na terenu stvorenog ratom i ratnim zločinima i volje međunarodne zajednice da takvu realnost prihvati. Od Daytona do danas ništa se u BiH nije događalo bez utjecaja i aktivne uloge međunarodne zajednice. U tom širem pojmu “međunarodne zajednice” glavnu je ulogu imala EU, a u sigurnosno-obrambenom smislu i NATO.
Budući da više nije bilo oružanih sukoba, može se reći da je NATO uspješno odradio svoj dio posla. Ali u političkom smislu EU nije uspjela. I zato, s obzirom na ulogu koju je do sada imala, a ima je još uvijek, EU mora prihvatiti i svoj dio odgovornosti za stanje u BiH. Previše je godina prošlo da bi se EU sada mogla zadovoljiti samo suhoparnim pozivima na nastavak reformi i porukama da su za stanje u zemlji odgovorni isključivo politički lideri u toj državi. A isti ti lideri, koji su odgovorni i za neuspjeh u reformama, i za korupciju i politizaciju sudstva i cijelog javnog sektora, glavni su partneri EU. Unija ima jednak pristup svim državama regije zapadnog Balkana. Ali s obzirom na ulogu i ovlasti koje je imala u BiH, uključujući izvršne ovlasti u nekim područjima, međunarodna zajednica u slučaju BiH mora barem djelomično prihvatiti odgovornost.
Da bi pomogla u rješenju ključnih problema u BiH, EU mora biti ambicioznija, odlučnija i jasnija. Mora u tom smislu imati i jasnu ponudu. A trenutno stanje procesa proširenja, što je nepoželjna tema u EU, ne nudi previše prostora za neku jaču ulogu Unije. Čak i kada bi BiH sada hitno odradila svoj dio posla savršeno, nikakav pozitivan pomak ne bi se dogodio do lipnja jer u EU se sve što je vezano uz proširenje odgađa za razdoblje nakon europskih izbora. Ako BiH ne odradi svoj dio posla, ako se budu nastavili unutarnji politički sukobi, tim bolje za one u EU koji mogu i to iskoristiti kako bi odgovornost prebacili isključivo na Sarajevo.
U BiH moraju računati na to da će proces pristupanja EU u najboljem slučaju trajati još 20 godina. U tom procesu će biti pozitivnih epizoda poput objave mišljenja Komisije, davanja preporuka za status kandidata, otvaranja pregovora, otvaranja i zatvaranja poglavlja itd. Sve će se to predstavljati kao napredak na putu prema EU. Ali niti jedan takav čin sam po sebi neće biti tako jak da bi lidere u BiH natjerao da u korist tog napretka naprave ključne kompromise. Zato građani BiH moraju prestati računati na to da će im EU riješiti probleme nego pritisak na političke strukture mora doći iznutra. A kada se u BiH doista dogode prave reforme, one će same po sebi biti pritisak na EU da i ona ubrza put europskih integracija.
(TBT, Jutarnji.hr)