Najnoviji recept za uspjeh govori nam da se oslonimo na odlučnost i budemo neustrašivi kada se suočimo sa odbijanjem. Ne kaže, međutim, šta raditi ukoliko ta habrost ne dolazi prirodno.
Judy Cateler smatra da su ideju o neustrašivosti izmislili motivacioni govornici. „Pitam se, je li biti neustrašiv prava stvar?“, kaže ona.
„Kada govorimo o neustrašivosti, zapostavljamo činjenicu da se ljudi ponekad zaista plaše“, kaže dr. Kerry Ressler, direktor Laboratorije za neurobiologiju straha u bolnici Meklin u Masačusetsu. „Naposljetku, strah je evolutivno najočuvaniji ponašajni refleks za opstanak.“
Strah nam je pomogao da opstanemo kao vrsta, motivirao nas da bježimo od predatora, a i dalje nam je potreban. „Pitanje je kako da obuzdate emocionalni odgovor na strah.“
Suočavanje sa najgorim strahovima jača otpornost. Nakon što je Missy Meinhart (51) iz Cincinnatija 2006. izgubila kćerku oboljelu od tumora na mozgu, promijenila se. „Sada sam neustrašiva na mnogo načina“, kaže Missy. „Više ne brinem o tome šta će ljudi reći o meni kao nekada. Imam osjećaj slobode koji ranije nisam imala.“
Neki ljudi se razbole kada se suoče sa nesrećom, dok drugi budu sasvim u redu, što zbunjuje psihijatra Richarda Friedmana.
„Znamo da hronični stres doprinosi fizičkim stanjima kao što su srčane bolesti i infarkt kod nekih ljudi, dok drugi ostanu netaknuti“, napisao je dr. Friedman za New York Times.
„Šta ljude čini izdržljivima, je li to nešto sa čim se rode ili se stiče kasnije u životu?“
Dio u mozgu koji regulira emocije, misli i ponašanje možda je ključni za izdržljivost, prema novim istraživanjima. Doktor Friedman također je napisao da vježbanjem pažnje možemo mijenjati obrasce koji djeluju u tom dijelu mozga, te utjecati na reguliranje sopstvenih emocija i jačati samokontrolu.
„Aktivna otpornost dešava se kada ljudi koji su ranjivi pronađu način da se bore sa stresom, i to tako da postaju sve snažniji i spremni da podnesu dodatni stres“, kaže Huda Akil, neurolog sa Univerziteta u Michigenu.
Emily Winter trebalo bi da dobije nagradu za izdržljivost. Njena novogodišnja odluka bila je da je sto puta odbiju za posao. Pošto je ona komičarka i književnica, to nije bilo tako teško.
A ako sto djeluje kao veliki broj, ona predlaže da se osvrnemo na živote mladih ljudi danas koji često mijenjaju posao i karijeru, sele se i sklapaju nova prijateljstva.
“Mladi ljudi danas su magneti za odbijanje”, napisala je Emilyi. “Kao da je jedina konstanta – promjena, a to znači da smo zauvijek meta osude, mišljenja i odluka drugih ljudi. U najboljem slučaju to je uznemirujuće. U najgorem, paralizirajuće.”
Do sredine decembra, odbijena je 101 put, a primljena 39 puta. Također je imala uspjeha pišući za nova izdanja, pišući šale za radio-emisije omiljenih komičara i u razgovoru sa uzbudljivim gostima u svom podkastu.
“Ne žalim što sam se upustila u ovaj mazohistički projekat”, napisala je Emily. “Osjećala sam se postiđeno i depresivno, ali sam također imala osjećaj da nešto radim, umjesto da stojim u mjestu.”
(TBT, NYT)
