Piše: Mario Vargas Ljosa, thebosniatimes.ba
Upoznao sam Amosa Oza novembra 1976, prilikom svog prvog putovanja u Izrael. Otišao sam da ga posjetim u kibucu Hulda, gdje je živio od četrnaeste godine. (Majka mu je izvršila samoubistvo dvije godine ranije.) Njegov prvi roman, čiji naslov je neprevodiv na španski (približno značenje je Možda, na nekom drugom mjestu), izazvao je velike kontroverze u njegovoj zemlji jer je u njemu podrobno analizirao život u tim malim idealističkim naseobinama – kibucima, koji su se, kako je mnogo godina kasnije ironično rekao, upinjali “da stvore dobre i zdrave ljude, ne naslućujući da mi, ljudska bića, nismo ni dobri ni zdravi”.
Živio je skromno u jednoj drvenoj kolibi i morao ustajati u zoru da bi obavljao manualne poslove na polju. Ipak, bio je veoma zadovoljan jer su mu rukovodioci Hulde dozvoljavali da poslijepodneva posveti pisanju. Bio je mlad, optimističan, neumoran i mislim da smo od prvog trenutka obojica znali da ćemo biti dobri prijatelji. U Izraelu sam bio još sedam-osam puta i uvijek bismo uspijevali ručati ili večerati zajedno, a na konferencijama i književnim kongresima širom svijeta svaki put smo nalazili prostora da popijemo kahvu. Kad god bih rekao da je Izrael bio jedina zemlja u kojoj sam se osjećao kao ljevičar, razlog je bio to što je tamo činio, govorio i pisao Amos Oz.
Sve što je napisao – njegovi romani, eseji, reportaže – ticalo se stvarnih i neposrednih problema, a ta briga za politički i društveni život, neminovna za jednog izraelskog pisca, u njegovom slučaju nije nespojiva s izuzetnim književnim darom, očiglednim u njegovim remek-djelima: autobiografiji Priča o ljubavi i tami (2002) i romanu Moj Mihael, prevedenom takoreći u cijelom svijetu. Osim što je bio veliki pisac, bio je žestoki borac za mir i jedan od osnivača pokreta “Mir sada”, koji je osamdesetih godina imao milione sljedbenika u Izraelu. Čitavog života se borio za mir između Izraelaca i Palestinaca, jer je znao koliko su ratovi pogubni, budući da je osobno učestvovao u dva, u Šestodnevnom i Jomkipurskom ratu. (…)
(TBT, Nedeljnik)