Pored geopolitičkih tenzija između Zapada i Rusije u našem regionu, tu je i uloga Turske i njeno neprekidno prodiranje na Balkan – pri čemu koristi vjeru kao sredstvo – što bi posebno trebalo da brine zapadne sile.
Izgradnja najveće džamije na Balkanu u centru Tirane najnoviji je primjer takvog turskog pristupa. Projekat brzo napreduje i očekuje se da će džamija, čiju izgradnju finansira Turski Direktorat za vjerska pitanja (Dinajet), biti završena do kraja godine.
Velika džamija u Tirani (Namazga džamija) pretenduje da bude veliki vjerski centar koji može da primi više od 5.000 ljudi, sa bibliotekom, kulturnim centrom i salom za konferencije. Pored Kurana, ljudi će ovdje moći da nauče i turski jezik.
Poslije pada komunizma u Albaniji 1991. godine, albanski muslimani često su se žalili da su diskriminisani i da moraju da se mole na ulici. Godine 1992. tadašnji predsjednik Sali Beriša udario je kamen temeljac džamije koja će biti izgrađena u blizini parlamenta. Izgradnja je, međutim, odložena nakon što je predsjednik parlamenta, koji je bio katolik, osujetio planove. Odluku o izgradnji 2010. donio je Edi Rama, koji je tada bio gradonačelnik Tirane.
Džamija će imati četiri minareta visoka 50 metara, dok će centralna kupola biti visoka 30 metara.
Nema sumnje da finansiranje muslimanskih škola i organizacija, kao i izgradnja džamija, jesu dio neoosmanske agende Redžepa Tajipa Erdogana.
Turski predsjednik prisustvovao je svečanom postavljanju kamena-temeljca džamije u Tirani 2015. godine, kada je rekao da je riječ o “jedinstvenom simbolu bratstva dvaju nacija”. Džamija se možda nalazi u Albaniji, ali arhitektonski liči na onu u Istanbulu.
U susjednom Kosovu, Turska je u proteklih nekoliko godina finansirala obnovu više desetine vjerskih objekata iz osmanskog perioda i izgradnju više od 20 džamija. Osim toga, u planu je izgradnja još jednog ogromnog objekta poput onog u Tirani – u Prištini.
Najnovije inicijative nisu samo znak Erdoganovih vjerskih osjećaja, već i jezgro ambicioznog, dugoročnog plana za promovisanje uloge Turske kao prvaka i zaštitnika svih muslimana na Balkanu, a možda i sve “naše braće” u ostalim dijelovima Evrope.
U tom kontekstu, Erdogan je prije nekoliko mjeseci otvorio i novu džamiju u Kelnu.
S tim vezi, nameće se pitanje kako se Albanci i drugi balkanski narodi osjećaju povodom sve većeg turskog prisustva u njihovim zemljama posredstvom naizgled dobronamjernog vjerskog puta.
Da li ga pozdravljaju, ili im je možda svejedno? Jesu li zabrinuti? Osim toga, kako Grčka i Evropska unija u cjelini planiraju da se izbore sa ovakvom turskom politikom?
(TBT, ekathimerini.com)