Sreću se u predvečerje ispred Central parka, na manje od tri kilometara udaljenosti od Ujedinjenih nacija, gdje se inače mnogi od njih susreću međusobno, razmjenjujući poglede ili stisak ruke.
Dok džogiraju parkom, sreću šetače pasa, druge džogere, ponekog beskućnika, a zatim zastaju na mostu da snime grupnu fotografiju i poneki selfi.
Ova grupa ambasadora i drugih diplomata naziva sebe “PRunners” – po poziciji koju mnogi od njih imaju kao stalni predstavnici u UN.
Nedavno su se okupili jednog hladnog zimskog jutra. Po tome kako su se obukli moglo se pogoditi odakle dolaze.
Richard Arbiter, zamjenik stalnog predstavnika Kanade, bio je bez kape i u šortsu. Amal Mudalali, stalna predstavnica Libana, nosila je dugačke pantalone, jaknu i traku preko ušiju.
Kada su skandinavske diplomate uzviknule kako je jutro sjajno za trčanje, Ivana Pajević, zamjenica stalnog predstavnika Crne Gore, odgovorila je: “Ha! Jeste ako ste Nordijac!”
Diplomate se ne slažu uvijek oko toga kako se obući za trčanje, baš kao što se ne slažu ni oko međunarodnih poslova. Ali zajednički džoging jednom nedjeljno povezao ih je na način na koji se nisu mogli povezati ni na jednom drugom diplomatskom okupljanju.
“U diplomatiji ima mnogo hijerarhije, ali kada pođemo na trčanje, svoje titule ostavljamo kod kuće”, kaže Kai Sauer, stalni predstavnik Finske i organizator zajedničkog trčanja. “Ovdje je riječ o ljudskoj interakciji, ne profesionalnoj.”
Sauer koji je inače istrčao sedam maratona, kaže da nikada nije otkazao trčanje i da insistira na tome da svi stignu do 6.30 ujutru – “bez izuzetaka”.
Ova grupa, čiji članovi imaju između 40 i 60 godina, postala je poznata kao jedna od najčvršće povezanih grupa među diplomatama koje se periodično mijenjaju u UN u New Yorku. Još nekoliko ambasadora pored Sauera su maratonci, a svoje trkačke podvige međusobno dijele preko društvenih mreža i WhatsApp-a.
Craig Hok, stalni predstavnik Novog Zelanda, koji je svoj prvi njujorški maraton istrčao prošle godine, kaže da je zajedničko džogiranje Central parkom savršen početak dana i “nevjerovatno katartično”.
Amal Mudalali kaže da je saznala za grupu preko Facebooka dok je živjela u Washingtonu i da je odmah poželjela da joj se pridruži čim je pretprošle godine stigla u UN kao prva žena ambasador iz Libana.
Ipak, dodaje da ne dijeli strast svojih kolega sa sjevera kada je riječ o trčanju po snijegu.
(TBT, NYT)