Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
U Banjoj Luci i drugim gradovima širom Republike Srpske danas se obilježava Dan Republike, nastale odlukom Skupštine srpskog naroda BiH, 9. januara 1992. godine.
Današnjim manifestacijama prisustvovat će predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić, kojoj će biti uručen Orden Republike Srpske na lenti. Prethodno će na centralnom gradskom Trgu Krajine biti održan svečani defile.
GORAK DAN ZA BOŠNJAKE
Ovo je sigurno najgorči dan za preživjele Bošnjake jer ga smatraju danom kad je donesena odluka o genocidnim namjerama srpskog establišmenta prije 27 godina. Osim političkih verbalnih osuda, Bošnjaci su nemoćni spriječiti ovo srpsko vampirovanje. Nedavnu odluku CIK-a o načinu popune Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, pri čemu će se popunjavanje oslanjati na popis stanovništva iz 2013. godine, mnogi ocjenjuju kao kraj aneksa 7 Dejtonskog sporazuma ili sporazuma o izbjeglicama i raseljenim licima. Sve što se danas može reći o odnosu bošnjačke politike prema entitetu RS je puno defetizma. Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas na području Republike Srpske brutalno su napadani i ubijani Bošnjaci povratnici, uništavana je njihova imovina, a ubice i napadači nisu nikada pronađeni.
Dana 7. maja 2001. godine u kamenovanju u Banjoj Luci, prilikom polaganja kamena temeljca za izgradnju Ferhadije džamije ubijen je Murat Badić. Njegov ubica do danas nije pronađen.
Dana 11. jula 2001.godine snajperskim hicem ubijena je povratnica iz Vlasenice, šesnaestogodišnja djevojčica Meliha Durić. Njen ubica nikada nije pronađen.
Koliko se sjećam Alija Izetbegović je osobno posjetio familiju Murata Bandića iako je tada i sam bio teško bolestan. To je, priznat ćemo, veoma ljudska gesta tipična za rahmetli Aliju. Hajde da mu pridodamo i onu kad je na samrti primio majke Srebrenice i zaplakao rekavši im kako on osobno ništa više nije mogao učiniti za spas Srebrenice od onoga što je učinio. Možemo li mi danas reći da nismo ništa više mogli učiniti za Bošnjake u RS-u od onoga što smo učinili? Ne možemo! Ako se prisjetim vremena kad je Sulejman Tihić išao u Banju Luku i sjedio u klupama RS-a, među osionim i ostrašćenim srpskim nacionalistima, zbog čega sam ga osobno sažalijevao, ipak moram reći da je to bilo vrijeme nekog političkog poleta i nade za bošnjačke povratnike. Imali smo, koliko se sjećam 17 poslanika u Skupštini RS-a. A danas ni sam pojma nemam koliko imamo poslanika u Skupštini RS-a – tri-četiri, valjda?!
Protesti roditelja bošnjačke djece iz Konjević Polja ispred zgrade OHR-a sa zahtjevima da se njihovoj djeci u školama omogući učenje na bosanskom jeziku bio je posljednji aktivni pokušaj da se nešto učiniti za položaj bošnjačkih povratnika u RS-u.
Dok pratimo demonstracije u RS-u zbog ubistva mladića Davida Dragičevića, svakako nam je na umu da smo mogli tako nešto (u)raditi i za ubijenu Melihu Durić kao i ostale ubijene Bošnjake od strane srpskog režima u RS-u. Zar i oni ne zaslužuju pravdu?! Ali, avaj, umjesto proaktivne politike bošnjačke vođe su se opredijelile za „iftare na Drini“ i ostale patetične oblike organiziranja humanitarno-vjerskih sijela u znak navodne podrške povratnicima. Slučaj Fahrudina Muminovića koji je preživio strijeljanje, a nakon što su mediji objavili njegovu životnu priču, pokazuje koliko su Bošnjaci solidarni i koliko su još uvijek (!) spremni dati sve od sebe da se vrati život na prostore RS-a. Međutim, neosporno je da je izostao smislen i efektan politički, prije svega bošnjački odgovor na zbivanja u RS-u. I nikad nikome u političkom smislu niko nije „ispostavio fakturu“ za debakl bošnjačke politike kad je u pitanju entitet RS.
LOŠ VLADAR
Bošnjaci imaju dvojicu aktuelnih političara čiji se politički (ne)uspjeh može vezati za RS. To su Adil Osmanović i Ramiz Salkić koji obnašaju visoke državničke i stranačke funkcije. Oni više djeluju kao hodža i mujezin, nego državni kao funkcioneri. Uz to su stekli zavidnu materijalnu korist baveći se tim bošnjačkim jadom i čemerom na šta se svodi politika prema Bošnjacima u RS-u. Ne znam čime se više bavi Sadik Ahmetović i kojoj stranci ili bloku pripada, a nakon što je napustio SDA zbog toga jer mu je, navodno, bila važnija Srebrenica od stranke. Ma šta radio ni od njega njegova Srebrenica nema više nikakve fajde. Novopečeni bošnjački jastreb, porijeklom iz Srebrenice, Emir Suljagić, svu svoju silnu energiju i političku borbu prebacio je na drugi teren, daleko od Srebrenice, uočivši „neprijateljsko djelovanje“ Hrvata prema Bošnjacima. Nermin Nikšić je probao napraviti prodor SDP-a u RS nakon što je bio „nafatao“ nekoliko Srba. Peđa Kojović je priznao da je to veliki neuspjeh Naše stranke što uopće nema stranačkog punkta u RS-u. Sve ostale bošnjačke stranke manje-više djeluju iza skuta SDA kad je stranački angažman u pitanju na teritoriji entiteta RS, simulirajući tako „nacionalno jedinstvo“.
I sve je to manje bitno od odnosa samog lidera SDA Bakira Izetbegovića prema entitetu RS. On je uradio nekoliko pravnih poteza koji su bili više začkoljice nego smisleni politički potezi poput apelacija za osporavanje „dana državnosti“ entiteta i slično. I ako bismo njegovu politiku uspoređivali sa politikom njegovog nacionalnog takmaca Milorada Dodika, on bi trebao biti jedan od najomraženijih bošnjačkih političkih lidera, jer se upravo na ovom terenu pokazuje koliko je on (bio) loš vladar! Dok je, na primjer, taj mrski sprski vožd gradio, valjda na kriminalan način, puteve i zgrade, poput zgrade Vlade RS-a i zgrade RTRS-a, Izetbegović se usmjerio na izgradnju tržnih centara, nekoliko hotela i rezidencijalnih vila na Poljima i to, po svemu sudeći, da bi se gotivila „zelena buržoazija“ i oprale ogromne pare donirane od islamske braće. I on opet Bošnjacima „sipa lug u oči“ tvrdeći da je od Sarajeva napravio metropolu! A sva vlast u Sarajevu još uvijek stoluje u zgradama koje su gradili Švabe i komunisti. Čak je Vlada Federacije BiH, na primjer, beskućnik i plaća kiriju SDP-u za korištenje prostora u kojima su smještene kancelarije premijera, ministara i vladinog osoblja. A, kako se hvali(o) Izetbegović, budžet RS-a nije veći od budžeta Kantona Sarajevo!
Umjesto da bar pokuša parirati mrskom Dodiku, Izetbegović se posvetio novoj ideologiji bošnjačkog nacionalizma kojom je pobudio najprizemnije političke strasti u balijskom šljamu, a da bi zagorčao život (pre)ostalim, iliti preživjelim Bošnjacima na teritoriju gdje je on nacionalno suveren. Od kada se spanđao sa nekim (islamskim) autokratama počeo se ugledati na njih i sprovoditi istrage među Bošnjacima optužujući ih za izdaju, provjeravajući ko „prelazi džamijski prag“ itd. Poduga je lista njegovih osobnih inkriminacija kao vladara i kad tad će ih morati iskihati i platiti ceh za njih jer je nanio hinlu, zlo i nepravdu ljudima. U to nemam uopće sumnje jer ću i sam sve učiniti da ga suočim sa tim. Ali, s njim ili bez njega ostaje problem etablirane nove ideologije bošnjačkog nacionalizma kojom se ubija državotvorna svijest Bošnjaka. Zbog efekata te i takve politike danas Bošnjaci nijemo posmatraju paradu povampirenog četništva u Banjoj Luci!
(TBT)