U Poljskoj, Mađarskoj, Rumuniji i Češkoj Republici traje borba između lidera koji pokušavaju da konsoliduju kontrolu i građana koji uzvraćaju.
Autokratija se vraća, pojavljuje se u dijelovima svijeta gdje se činilo da je već uništena. Ali, ona je elegantnija, suptilnija i sofisticiranija verzija od njenih autoritarnih predaka, koja izvrće demokratske strukture i principe u alatke ugnjetavanja i državne kontrole. Također je, sasvim moguće, da su daleko više moćniji i podnošljiviji od predaka.
Nakon nekoliko decenija konstantne ekspanzije prava i sloboda, američka nevladina organizacija Freedom House u izvještaju je primjetila oštre preokrete. Broj zemalja koji se nazivaju “slobodnim” u padu je od 2007. Zemlje u svakom regionu svijeta pretrpjele su neuspjehe, u područjima kao što su slobodni i pošteni izbori, nezavisnost medija i vladavina zakona.
Opadanje demokratije postoji u Centralnoj i Istočnoj Evropi, regionu koji je, prije tri decenije, bio na čelu posljednjeg velikog čina 20. vijeka: trijumf liberalne demokratije nad diktaturom iza “Gvozdene zavjese”. Danas, region je na prvoj liniji historijskog marša u obrnutom smjeru.
„Nije autokratija, to je neoautokratija. To nije demokratija, to je post demokratija „, rekao je Cristian Pîrvulescu, dekan Nacionalne škole političkih nauka i javne administracije u Rumuniji, zemlji za koju se kritičari plaše da udaljava od vladavine prava.
Neke vlade u regionu, poput Mađarske, duboko su na putu ka neograničenoj jednopartijskoj vladavini. Čini se da lideri u drugim zemljama, kao što je Češka, samo teže toj vrsti apsolutnog autoriteta. Ali gdje god da se pojavljuju znaci autokratije, istina je da podsjećaju malo na represivne metode, koje su poznate iz školskih udžbenika o despotizmu 20. vijeka.
Vladajući političari i partije uspjeli su da konsoliduju vlast do stepena koji se nije vidio od komunističke ere. Navodno su nezavisne institucije, uključujući sudove i tužilaštvo, postali instrumenti političke kontrole. Novine i televizijske stanice kupuju prijatelji biznismeni i poslušno pripovjedaju vladinu liniju. Izbori se još uvijek održavaju, ali se koriste kao opravdanje za većinu da nametne svoju volju, a ne kao šansa za manjinu da izrazi svoje mišljenje.
U POLJSKOJ POBJEDNIK UZIMA SVE
Policija je došla pred zoru hladnog februarskog jutra u jugozapadnu Poljsku, kucajući na vrata nacionalnog heroja koji je još jednom postao tražen od strane vlasti. Bilo je vremena kada je Vladislav Frasinjuk bježao, kao smio i neobično loš dječak Solidarnosti, poljskog pro-demokratskog pokreta. Živio je kao bjegunac od komunističkih službi državne bezbjednosti, skakao je sa vozova, bježao preko krovova i na motociklima.
Prije izbora 2015. godine vlada je odlučila da koristi slobode i moć moderne demokratske države kako bi ugasila nezavisne institucije. Tada je Frasinjuk shvatio da historija ne ide samo u jednom pravcu.
„Sve što je moja generacija postigla, olakšalo je ovoj vladi da kosoliduje kontrolu„, rekao je revolucionar u svojim 20-im, koji je postao disident još jednom u svojim 60-im.
Demokratsko društvo za koje se borio Frasinjuk se povlači, dok je nova vrsta autokrata napredovala. Ono što brine Frasinjuka, koji je provodio dosta vremena u zatvoru za slobodu demokratije, je to što u posljednje tri godine, od vremena kada je desničarska stranka Vlada i pravda dobila izbore, gledao kako vlada koristi slobode za koje se borio kako bi učvrstila svoju vladavinu.
Izborna pobjeda postala je izgovor za preuzimanje nekada nezavisnih institucija. Članstvo zemlja u Evropskoj uniji, potom integracija u globalnu ekonomiju i brzi rast, koji je došao sa njim, stavlja novac u džepove ljudi, prevazilazeći sve veću zabrinutost za vladavinu prava.
Desničarska i populistička partija Vlada i pravda krenula je putem preobraženja poljskih sudova, tvrdeći da se posljednji ostaci komunističke ere moraju pročistiti, iako su sudije koje su se zadržale na sudu već prošle kroz rigorozan proces provjere. Ubrzo nakon pobjede 2015, stranka je efektivno preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, stavljajući u sud prijateljske sudije. Zatim je prešla na Nacionalni savjet sudstva, dajući sebi konačnu riječ nad tim tijelom koje je, kao arbitar poljske nezavisnosti pravosuđa, bilo relativno slobodno od političkog uticaja.
Na kraju, preuzeli su i Vrhovni sud. Vlada je pokušala da prisili sudije Vrhovnog suda na prijevremenu penziju. Nastojala je da ih zamijeni i da popuni na desetine novonastalih mjesta, u procesu koji su bojkotovale skoro sve nacionalne sudije, a koji je dobio osudu od evropskih vlasti.
Za poljsku vladajuću stranku, demokratija tako treba da funkcioniše: kontrolisanje ne samo sudova već i institucija, kancelarije tužilaca, državnih medija, obavještajne službe i drugih.
A onda, desilo se nešto neočekivano: odluka Evropskog suda pravde u oktobru je privremeno prekinula privremeno penzionisanje, za vladajuću stranku to je bio korak unazad. Krajem novembra, vlada se povukla uvodeći i i donoseći zakone u jednom danu kako bi sudije zadržale svoj posao.
„Generalno, poljsko društvo voli slobodu. Pobunit će se „,rekla je Malgorzata Gersdorf, sudija Vrhovnog suda, koja je jedna od onih koje je poljska vlast pokušala da otjera u prevremenu penziju.
EVROPA DALA AUTORITET MAĐARSKOJ
Viktor Orban, premijer Mađarske, koji se smatra arhitektom novog autokratskog modela u regionu, hvalio se svojom idejom da zamijeni zastarjele ideje liberalne demokratije sa “neliberalnom demokratjom”.
Pravila slobodnog kretanja EU imala su za cilj da maksimalno povećaju fleksibilnost na tržištu rada, dajući radnicima priliku da se kreću po cijelom kontinentu u potrazi za poslom. Ali, to je dalo autokratama kao što je Orban, koristan bezbjednosni ventil. Svako ko nije bio zadovoljan sa vladom može da se pokupi i ode, i to čak bez pasoške kontrole koja stoji na putu ka samonametnutom izgnanstvu.
Od kada je premijer došao na vlast 2010, na stotine hiljada ljudi je napustilo zemlju, u jednom od najvećih talasa migracije u skorijoj historiji Mađarske. I premda su mnogi bili motivisani višim platama na drugim mjestima, pojavili su se i politički faktori.
„Problem nije samo u platama. Cijela okolina čini ljude depresivnim „, rekla je Agnes Hars, viši istraživač u Institutu za ekonomska istraživanja Kopint-Tarki iz Budimpešte.
Tendencija je da oni koji idu su mladi, ambiciozni i obrazovani. To nije problem za Orbana, koji svoju podršku dobija od manje obrazovanih siromašnijih i starijih segmenata društva.
„U Mađarskoj nema protesta jer ljudi umjesto toga mogu da emigriraju „, kaže Hars.
Ali, to nisu samo pojedinci. Ovog ljeta, Fondacija za otvoreno društvo koje finansira investitor i filantrop George Soros, Amerikanac mađarskog porijekla, koja se zalaže za slobodne medije i zašititu manjina, preselila se u Berlin zbog sve većeg pritiska vlade. Centralnoevropski univerzitet je na putu za Beč.
Kao što sloboda kretanja omogućava da se poveća broj potencijalnih disidenata, tako se i subvencije EU slivaju u džepove favorizovanih vladinih ljudi, dok slobodna trgovina u Uniji daje Mađarskoj moćne saveznike, o kojima stare komunističke vlade nisu mogle ni da sanjaju.
RUMUNIJA RASIPA BOGATSTVO
Rumunija je proglašena od strane nekoliko kontrolora vlasti kao jedna od najkorumpiranijih zemalja u Evropi i gledana je od strane lidera EU kao “autokratija u treningu”. Međutim, njena ekonomija dobija na snazi. Rumunija je prošle godine ostvarila rast BDP-a od 6,9 procenata, a vlada u Bukureštu je uspela da zadrži svoju popularnost djelimično zbog rasipanja novog bogatstva.
Poljska i Mađarska također su uživale u brzom rastu, niskoj stopi nezaposlenosti i povećanju plata, iako su bile još uvijek ispod prosjeka u EU. Ali, ove evropske vlade dokazuju da se ekonomske dividende demokratije mogu koristiti i kao sredstvo za cementiranje moći. Novac pomaže liderima da stanovništvo zadrži sretnima.
U Rumuniji, lider vladajućih socijal-demokrata, bogati biznismen koji je postao političar, Liviu Dragnea, dva puta je osuđivan zbog korupcije i optužen za namještanje glasova. Uslijed naknadnih optužbi za još veću korupciju, njegova vlada je smjenila glavnu antikorupcijsku tužiteljku i uvela zakone, za koje stručnjaci kažu da će druge istrage ostaviti da tapkaju u mjestu.
„Naši momci su vidjeli da to uspijeva u Poljskoj i Mađarskoj.Sada pokušavaju da urade isto „,rekla je Elena Calistru, koja predvodi rumunsku nevladinu organizaciju zaštitnika građana Funky Citizens.
Rumunija je još uvijek najsiromašnija zemlja EU, sa velikim segmentima stanovništva koji jedva sastavljaju kraj s krajem u agrarnim selima. Ali Bukurešt, glavni grad koji je bio izgrađen u diktatorskom stilu pod komunistima, sada posjeduje otmjene klubove i tržne centre sa dovoljno “sjaja” da se suprotstave bilo kom gradu na Zapadu. U međuvremenu, najveća svjetska pravoslavna katedrala uzdiže se u blizini centra grada, sa planovima da na njoj bude postavljeno najveće zvono u Evropi.
Premijer Andrej Babiš bio je suočen sa pobunom. Obećao je da Češka nikada više neće prihvatiti nijednog izbjeglicu, ali su ga u septembru poslanici pritiskali sa zahtjevima da se napravi izuzetak: da li zemlja može da prihvati 50 sirisjkih siročadi?
Onda je na redu došao uzbudljiv tekst u najstarijim novinama u zemlji, Lidove Novini, koji se činio da ga brani. Članak je napisao češki doktor sa dugogodišnjim iskustvom na borbenim frontovima, tvrdeći da bi za siročiće najbolje bilo da ostanu tu gdje jesu. Jedina nevolja je bila što doktor i njegova navodno humanitarna organizacija ne postoje. I članak je došao direktno iz kancelarije Andreja Babiša, koji je vlasnik Lidovih Novini.
U danima kada su države bile pod sovjetskom kontrolom, mediji su bile državni, a kontrola Komunističke partije bila je potpuna. Danas, moć kapitalizma daje političarima veliki uticaj na štampu. Širom Centralne Evrope novine i televizijske stanice kupuju oligarsi povezani sa političarima vladajuće stranke. U nekim slučajevima, oligarh i političar je isti čovek.
Babiš, drugi najbogatiji čovek u Češkoj, kupio je Lidove Novini 2013. godine, baš kada je lansirao drugu karijeru – u politici.
Novine koje su bile omiljene Vaclavu Havelu – dramatičaru, disidentu i, na kraju predsjedniku – kao i drugima među češkom inteligencijom. Babišova kupovina, koja je uključivala masovno tržište, televizijsku stanicu i radio stanicu, odmah ga je učinila jednim od najvećih medijskih barona u zemlji. Negirao je da ima uticaj na bilo koji urednički sadržaj, a urednici novina insistiraju da se Babiš ne miješa.
Za sada se češki mediji smatraju slobodnijima od onih u drugim zemljama u regionu. U međuvremenu, Babiš je slabiji od svojih kolega u Mađarskoj ili Poljskoj i upleten je u korupcionaški skandal koji mu ugrožava vladu.
Ali sa svim modelima oko njega za konsolidaciju kontrole, Jaroslav Kmenta, bivši istraživački novinar za “Mladu frontu dnes”, nije optimističan. Babiš je pametan čovjek i put ka sve većoj moći je postao put kojim se najćešće ide.
„ Samo sačekajte nekoliko godina. Ovo je samo početak „,rekao je češki novinar.
(TBT, Blic)