CHICAGO – Dirigent Daniel Barenboim ulazi u salu za probe. Muzičari iz Orkestra “Zapadno-istočni divan”, neobičnog ansambla koji je formirao prije gotovo 20 godina sa Edward Saidom, štimuju svoje instrumente.
“Veoma sam sretan što vas ovdje vidim”, rekao je Barenboim orkestru čiji su članovi Izraelci, Palestinci i muzičari iz drugih arapskih zemalja. “Drago mi je što ste svi vi sa čudnim pasošima uspjeli da uđete u Sjedinjene Države.”
Nove prepreke koje su SAD postavile nakratko su zaprijetile turneji orkestra u pet američkih gradova. Muzičari sa pasošima Sirije i Irana, dviju zemalja kojima je predsjednik SAD Donald Trump zabranio ulazak u Ameriku, dobili su dozvole i turneja je nastavljena.
I tako se jednog dana Barenboim našao u Simfonijskom centru u Chicagu na probi Straussovog “Don Kihota”.
Što je dovelo do neizbježnog pitanja: kako se orkestar bliži dvadesetogodišnjici a san im je da sviraju u svim zemljama odakle dolaze njegovi članovi, da li je cijeli poduhvat nerealan?
“Kada sam sa njima, ne osjećam se nerealno”, kaže 75-godišni Barenboim. “Kada pričam sa vama, shvatam da je nerealan i idealističan.”
Idealističan ili ne, projekat je prevazišao velike prepreke od formiranja 1999. u radionici u Weimaru, koju je argentinski Izraelac Barenboim pokrenuo sa prijateljem Saidom, palestinsko-američkim naučnikom koji je umro 2003.
Ako orkestar i nije oblikovao debatu onoliko koliko se Barenboim nadao da hoće – koncert održan 2005. godine u Ramali, na Zapadnoj obali, nikada nije bio ponovljen, a oni nisu uspjeli da sviraju u Izraelu baš nijednom – postao je svakako redovan gost na muzičkim festivalima i u koncertnim halama širom svijeta.
Jednostavna premisa orkestra – da muzičari iz grupa koje su decenijama u sukobu zajedno sviraju kako bi podstakli razumijevanje – danas djeluje ambiciozno.
Orkestar “Divan”, kaže Barenboim, nije kreiran kao politički orkestar niti kao orkestar za mir već kao način promocije dijaloga – počevši sa sopstvenim članovima.
“Okupio sam ih sve i imali ste sirijskog i izraelskog čelistu za istim stalkom”, kaže Barenboim.
“Šta su uradili? Prvo su naštelovali svoje instrumente na isto A. Znači, morali su da slušaju. Onda su pokušali da sviraju na isti način, istim pokretima gudala. Radili su to šest sati i jeli su u istoj prostoriji. Stavovi su im se promijenili.”
“Uvijek im kažem da od njih očekujem da se slože kako da, za početak, sviraju Betovena”, objašnjava on. “Ne očekujem da se slože oko zvaničnog narativa jedne ili druge strane. Ali da, mislim da očekujem da razumiju stavove onih drugih i da ih poštuju.”
Barenboim, koji probe u Chicagu vodi na engleskom uz ubacivanje njemačkog, španskog i francuskog po potrebi, zahtijevan je dirigent. Ali isto tako umije da bude topao i prijatan i da ponudi savjet.
“Divno, divno”, rekao je poslije probe.
Tokom godina bilo je mnogo tenzija. Projekat su kritikovali mnogi Izraelci i Arapi, a muzičari su povremeno nailazili i na neodobravanje svojih porodica.
Koncert je počeo sa “Don Kihotom” i solistima Kianom Soltanijem, austrijsko-persijskim čelistom i zvijezdom u usponu, i Miriam Manasherov, izraelskom violinistkinjom.
(TBT, NYT)
