Na netom održanim izborima za članove Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini najzanimljivije rezultate povezuje činjenica da su na izborima kadidati bili Hilmo Neimarlija, te aktuelni predsjednik Sabora IZ u BiH Hasan Čengić koji nisu dobili dovoljan broj glasova za ulazak u ovo tijelo. Ova informacija je bila svojevrsni šok jer se radi o osobama čiji je utjecaj i autoritet bio neupitan još od devedestih godina prošlog stoljeća kada je poražen komunizam i na vlast došla SDA. Obojica su u proteklom periodu obavljali stranačke, državne i vjerske funkcije. Neimarlija je slovio kao ideolog nove postkomunističke bošnjačke politike i stoga je mogao biti predsjednik Sabora IZ-e i uporedo obavljati funkcija predsjendika kadrovske komisije SDA. Pored toga bivao je poslanik u Parlamentu BiH u nekoliko uzastopnih mandata. Pored svih tih funkcija bivao je redovni profesor na Fakultetu islamskih znanosti (FIN). Bio je uvažavan od strane Alije Izetbegovića kao i Harisa Silajdžića, a potom i reisa Mustafe Cerića. Ali javnosti je malo poznato da je uoči 2. kongresa SDA zbog neslaganja sa Izetbegovićem koji je dao podršku Sulejmanu Tihiću, a ne njegovom favoritu Halidu Genjcu, Neimarlija bio napustio stranku i podnio ostavku napisavši interno pismo Izetbegoviću u kojem se distancira od njegove politike. Tako će postupiti i sa Cerićem kada je kao predsjednik Sabora IZ-e podnio ostavku zbog toga što je Cerić odbio sprovesti diferencijaciju među imamima nakon objavljivanja famozne „Zelene knjige“ u kojoj su objavljena imena saradnika UDB-e.
Čengić se, opet smatra najmoćnijim Bošnjakom od kada je postao glavni logističar za Armiju BiH s koje pozicije je kontrolirao ogroman novac doniran iz islamskih zemalja bosanskim muslimanima. Od tada ga prate brojne finansijske afere, ali bez obzira na to on uspijeva opstajati u stranačkom i vjerskom vrhu. Bio je zakratko zamjenik ministra odbrane kada je je osobno smjenio Alija Izetbegović. Ako bi se Neimarliji mogla uzeti greška da je on uticao na resia Kavazovića da posjete Viktora Orbana, nikad neće baš biti jasno zbog čega je izbio sukob između Čengića i Kavazovića. Ma šta bio povod njihovom sukobu više je nego jasno da je Kavazović uzeo pouku od svog prethodnika Cerića i da je odlučio skinuti sa grbače sebi i Rijasetu ovu dvojicu trutova koji su se već više od tri decenije ponašali kao nedodirljive „svete krave“.
Doda li se porazu Čengića i Neimarlije i eliminacija Ramiza Jelovca, glavnog Čengićevog operativca u Saboru, onda se može konstatirati da je ovo veliki Kavazovićev triumf. Čengić se sigurno neće predati i pokušat će svim silama zadržati svoj uticja u IZ-i, ali u najmanju ruku Čengić će morati raditi sa drugom postavom i nikad više neće moći režirati i kontrolirati Rijaset, odnosno samog reisul-ulemu na način kako i koliko je to do sada činio.
Da li bi to moglo značiti da se u Islamskoj zajednici ipak nešto kreće i da je moguće očekivati neke pozitivne promjene? Teško je reći po dosadašnjem prilično pasivnom ponašanju koje je ispoljio da Kavazović ima neke ozbiljne ambicije da sprovede nužne reforme unutar IZ-e, ali obračun sa Neimarlijom i Čengićem bi mogao biti prvi korak ka tome. Za sada se može reći da je Kavazović učinio Neimarliji i Čengiću samo ono što bi oni učinili njemu sljedeće godine kad budu izbori za reisul-ulemu!
(TBT)