Piše: Eric Margolis, thebosniatimes.ba
Neokonzervativci i američki ratni huškači bijesne iako je oko 50.000 američkih vojnika raspoređenih po Bliskom istoku.
Američki vojnici raspoređeni u sirijskoj pustinji nisu činili gotovo ništa. Njihova je uloga bila da se bore protiv onog što je preostalo od ISIL-a i da blokiraju bilo kakav napredak iranskih snaga. Kao jedinstvena borbena sila ISIL jedva postoji, ako je ikada i postojao. Okupljen, naoružan i finansiran od strane SAD-a, Saudijaca i Emirata kako bi srušili režim u Siriji, ISIL je izgubio kontrolu i postao prijetnja svima.
Duboko ćemo odahnuti ako se američki plan zaista ostvari: uklonit će veliki rizik rata s Rusijom naoružanom nukleranim oružjem čije su snage došle u Siriju na poziv priznate vlade u Damasku. SAD nema strateškog interesa u Siriji i nikakvog razloga biti vojno angažiran tamo. Osim možda što ratni huškači žele beskrajne ratove u inozemstvu kako bi proizvodili i prodavali oružje.
Trumpovo iznenadno povlačenje iz Sirije šokiralo je i prestravilo ratne huškače i neokonzervativce u Washingtonu. Nadali su se da će pojačane američke snage napasti Damask i krenuti protiv iranskih snaga. Bilo je zabavno gledati tjeskobu istaknutih ratnih huškača kao što je senator Lindsay Graham i fanatičnog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, jer su propale njihove nade za američki rat protiv Sirije. Izrael je bio jednako zaprepašten: njegov strateški plan je odavno rasparčati Siriju i zgrabiti komade.
Uvaženi general i sekretar odbrane Jim Mattis nije mogao podnijeti ovo smirivanje. Podnio je ostavku. Ggeneral Mattis bio je jedan od rijetkih časnih i uglednih članova Trumpove administracije koji je obuzdavao predsjednikove impulse. On se usprotivio ponovnom uvođenju mučenja od strane američkih snaga, što je zločin koji su promovirali Trump, Bolton i Mike Pompeo.
Komad sirijske pustinje nije dovoljno važan. Matisova ostavka mogla je imati mnogo više veze s Afganistanom, najdužim američkim ratom. SAD su poražene u Afganistanu, s pravom poznatim kao “groblju carstava”. Ipak, niko u Washingtonu ne može priznati taj poraz ili narediti povlačenje nakon protraćenih 17 godina, milijardi dolara i hiljada Amerikanaca ubijenih ili ranjenih. Najmanje od svih, general Mattis, Bolton ili Pompeo koji su se ogorčeno protivili bilo kakvom mirovnom sporazumu s talibanskim nacionalističkim pokretom.
Prema nepotvrđenim medijskim navodima, SAD je već smanjila svoj afganistanski garnizon od 14.000 vojnika. Glavna funkcija tih vojnika je da čuvaju korumpiranu afganistansku vladu u Kabulu i fiksiraju talibanske snage kako bi ih američke zračne snage mogle napasti.
Talibani insistiraju kako neće započeti ozbiljne pregovore dok se ne povuku sve američke snage i 8.000 stranih vojnika. Zapravo, talibani, koji vode pregovore sa SAD-om u Abu Dhabiju, mogli bi se složiti s 50-postotnim smanjenjem zapadnih trupa kako bi započeli mirovne pregovore.
Rat u Afganistanu koštao je SAD 1 trilion dolara. Okupacija dijelova Iraka i Sirije koštala je sličan iznos. Otpor protiv američke vladavine nastavlja se u obje države. Mattis i njegovi kolege generali stvarno vole ove ratove, ali građanin Trump ne. Kao kandidat obećao je da će okončati ove “glupe” ratove. Nadajmo se da će nadjačati ogorčene prigovore republikanskih huškača, neokonzervativaca i vojnog industrijskog kompleksa.
Sirija je ružna mala priča. Nasuprot tome, Afganistan je tamna mrlja na američkoj nacionalnoj časti. Gledamo s gnušanjem i užasom kako SAD šalju teške bombardere B-52 i B-1 da sravne afganistanska sela. S gađenjem gledamo kako SAD mazi afganistanske gospodare opijuma i njihove komunističke saveznike – sve u lažno ime “demokratije”.
Ako Trump želi učiniti Ameriku velikom, može početi s okončanjem bijedne sirijske nesreće i masakriranja po Afganistanu.
(TBT, ericmargolis.com)
