Piše: Timothy Less, thebosniatimes.ba
Kao istraživač Foruma za geopolitiku Univerziteta Cambridge provodim većinu vremena razmišljajući o geopolitici. Stoga, evo sedam tačaka koje kristaliziraju moja viđenja o Balkanu sa geopolitičke tačke gledišta.
I
Prva i najuopćenija tačka glasi da je Balkan region u kojem se lokalna politika oblikuje spletom unutarnjih i spoljašnjih aktera. Lokalno stanovništvo zasigurno ima izvesne političke ciljeve – iznad svega, uspostavljanje samoupravnih nacionalnih država – kojima neprestano teži. Ali, s obzirom da se radi o nizu malih i relativno slabih nacija, njihova sposobnost da ostvare takve ciljeve određena je u velikoj mjeri stavom većih, okolnih sila i njihovom voljom da ih podrže ili opstruiraju.
II
Drugo, tokom većeg dijela protekle decenije Balkan je bio pod kontrolom koalicije sila, odnosno Zapada – u početku predvođenog Sjedinjenim Državama, a potom Evropskom unijom. Iz različitih razloga koji mogu da budu analizirani, Zapad je insistirao na „zamrzavanju“ granica nasljeđenih iz vremena stare Jugoslavije, uprkos frustraciji matičnih država i strepnjama manjina iz regiona – bosanskih Srba i Hrvata, makedonskih Albanaca i drugih – koji su se našli „nasukani“ u nečijoj tuđoj državi. Umjesto da rješava osnovni problem, Zapad je usmjerio svoje napore na prevazilaženju posljedica, pokušavajući da razvije Balkan politički i ekonomski i nudeći mu članstvo u EU i NATO-u. Uopćeno govoreći, narodi regiona su to prihvatili, i zauzvrat privremeno odustali od svojih neispunjenih nacionalizama, iako, vjerovatno, nisu ni imali mnogo izbora.
III
Moja treća tačka glasi da se ova historijska faza bliži kraju, budući da Zapad gubi sposobnost i volju da oblikuje kretanja na Balkanu. Jedan od razloga za to jeste nepodnošljiva kriza u Evropskoj uniji, koja je neprestano mjenjala oblik u proteklih deset godina, počevši kao finansijska kriza i preobrazivši se u višeslojnu političku krizu, u čijoj srži se nalazi ozbiljan gubitak vjere u liberalnu ideologiju, na kojoj je sazdana EU. Neposredna posljedica za Balkan jeste praktično okončanje bilo kakvih planova za njegovo uključivanje u EU – što je postalo jasno nakon samita koji su se ljetos održavali jedan za drugim. Formalno politika proširenja i dalje postoji, a zapadni političari kažu tek dovoljno da održe živim san o članstvu. Ali, kao politička realnost, politika proširenja je mrtva, što podrazumjeva da je mrtva i jedina istinska „poluga“ EU prema Balkanu. U međuvremenu, Sjedinjene Države su umnogome izgubile interesovanje za Balkan. Ta zemlja nastavlja spletkariti u regionu, promovirajući ideje o demokratiji, tržišnoj reformi i integraciji. Ali, odavno su prošli dani kada su SAD bile voljne da investiraju ozbiljan novac, napor, osoblje i vojnu silu. Ovo je uglavnom posljedica pojave mnogo većih problema u strateški važnijim regionima svijeta. Ali, kriza u EU odmaže SAD – teško je Washingtonu zagovarati članstvo u organizaciji koja ne želi da integrira Zapadni Balkan.
IV
Moja četvrta tačka glasi da je veoma izvjesno da će kriza u Evropskoj uniji postati teža, što će početi u narednih nekoliko godina, kada ekonomija ponovo uđe u recesiju. Evropski lideri su prokockali šansu od izbijanja posljednje krize da isprave strukturne greške u ustrojstvu evrozone, iznad svega kreiranje fiskalne unije. Istovremeno, evrozona nema nijednu tampon zonu da se zaštiti kada izbije naredna kriza. Kamatne stope su već nulte, sprječavajući monetarni stimulans. Nivoi zaduživanja na Mediteranu su mnogo viši nego u prošloj deceniji, čime se sprječava fiskalni podsticaj, a u otrovnoj atmosferi izazvanoj migrantskom krizom ne postoji nikakva šansa da bogate zemlje izbave siromašne, kao što se desilo prethodnog puta. Shodno tome očekujem da krhka evrozona neće preživeti narednu finansijsku krizu, čime će se dovesti u pitanje postojanje same EU.
V
Moja peta tačka glasi da će Rusija vjerovatno pokušati i preuzeti kontrolu nad svojom strateškom tampon zonom u Ukrajini – naročito jer vidi da je Evropa u haosu. To će predstavljati glavnu političku dilemu za Sjedinjene Države, koje moraju odlučiti kako će odgovoriti. U ovom trenutku postoje dvije mogućnosti. Ili će SAD žrtvovati Ukrajinu – što sugerira prigušeni odgovor na prošlonedjeljnu krizu u Kerču. Ili će odlučiti da brani Ukrajinu, što uključuje odlučan povratak istočnoj Evropi – praćen sličnim ruskim naporima da neutraliziraju i preuzmu kontrolu nad periferijom Ukrajine.
VI
Ovo me vodi do šeste tačke koja glasi status quo na Balkanu, u kojem nadmoćna Evropska unija koja potiskuje niz frustrirajućih nacionalizama, ne može istrajati. Ili će region postati vakuum moći, što je bio slučaj početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, oslobađajući narode u regionu da ožive svoj nezavršeni posao izgradnje nacionalnih država. Ili će postati zona strateškog nadmetanja između Rusije i SAD, sa uključivanjem drugih sila, poput Turske, Velike Britanije i Njemačke. Po drugom scenariju, različiti zamrznuti konflikti u regionu – Kosovo, Makedonija i, najozbiljniji, Bosna – neće ostati zamrznuti.
VII
Ovo me dovodi do moje završne tačke o tome šta treba činiti. Kao analitičar neću nastojati da zalazim previše u domen politike. Ipak, ukoliko je Balkan sklon tome da se reorgranizira u nacionalne države – što narodi koji ovde žive vide kao osnovni preduvjet za sigurnost, prava i šanse – onda mudri lideri treba da preduprijede takav proces tako što će pregovorima doći do reorganizacije, umjesto da dopuste da se to dogodi na haotičan, improviziran i potencijalno nasilan način. U tom kontekstu, pozdravljam napore predsjednika Vučića i Tačija da „prekroje“ granice Kosova. Vjerujem da pragmatični lideri u redovima Bošnjaka treba da se dogovore o novom ustrojstvu sa Srbima i Hrvatima, čime bi bila prepoznata njihova želja da se odvoje od Bosne – i spasu šta se spasiti može za bošnjačku državu koja se pomalja. I vidim u Zoranu Zaevu političara koji je slep za pravac kojim idu događaji u Evropi, na Balkanu, i, na koncu, u Makedoniji.
Ovo nije moj region, tako da neću reći ništa više – umjesto toga, preusmjerit ću energiju na ogromne probleme u mojoj sopstvenoj državi. Sve što tražim od ljudi ovdje na Balkanu jeste da budno motre na opasnosti koje dolaze spolja i da prave dobre izbore – kao što moraju da čine i narodi u svim drugim dijelovima Evrope.
/Autor je direktor think tanka „Nova Evropa“/
(TBT)