Ines, mladi njemački ovčar, pokušavao je da pređe užurbanu raskrsnicu na Manhattanu i izbori se sa taksijima, kuririma, biciklistima i kamionom dok su se svjetla na semaforu mijenjala.
Ines je čuvao svoju novu gazdaricu Cathy Fowl, 73-godišnju slijepu ženu iz Svarthmorea, Pennsylvania.
Otišli su na Manhattan, baš zbog ovakvih situacija koje predstavljaju kulminaciju obuke koju vrši škola za pse “Seeing Eye“ iz New Jerseyja. Osnovana 1929. godine, to je najstarija škola za obuku pasa u Sjedinjenim Američkim Državama, i jedna od najvećih u čitavom svijetu. Toliko su utjecajni da imaju trademark na čitav izraz “seeing eye”.
Obuka se obavlja u okruženju daleko mirnijem od Manhattana, udaljenom sat vremena vožnje. Ali da bi se procijenio fokus psa, treneri odvode pse na Manhattan.
“Ne postoji intenzivnije mesto od New Yorka za obuku pasa”, kaže trener Brian O'Neil. “Na kraju krajeva, poenta je da su naučili osnove i da sada moraju da se snađu u velikom, užurbanom gradu.”
Da bi to utvrdili, Cathy Fowl i još jedna slijepa žena Val G (26) stigle su kombijem kako bi zajedno sa svojim psima iskusile ekstremne urbane uslove.
“Podjednako sam uplašena i uzbuđena”, rekla je Cathy držeći Inesa za povodac. “Ali mislim da će biti kao u pjesmi – ako uspijem ovdje, uspjet ću svuda.”
Krenuli su sa parkinga na krovu obližnje lučke autobuske stanice, što je početna tačka šetnje osmišljene da im “najbolje poremeti koncentraciju”, kaže trener Fowlove, Kristen DeMarco.
Da bi stigli do tamo, psi moraju da obilaze mnogo prepreke i potencijalne opasnosti, od rupa na ulicama, preko građevinskih zona, do hordi nadolazećih pješaka koji baš i ne haju za druge učesnike u saobraćaju.
Da ne govorimo o haosu koji se može zadesiti – i koji se dešava – na ulicama, među automobilima i taksistima.
Naišao je čak i jedan konj, sa kojim je Ines imala bliski susret.
Pošto su se ugurali u prepuni lift, uskoro su prolazili podzemnim tunelima i psi su ih vodili kroz gomile putnika. Hrabro su se popeli prepunim stepenicama do metro platforme.
Psi su ostali mirni na platformi i pored buke vozova koji su prolazili i razglasa.
“Pažnja joj ne popušta”, rekla jeVal G. pomazivši Ozmu, mješanca retrivera. Val je, inače, još u ranom djetinjstvu počela gubiti vid, usljed genetskog poremećaja.
Zvaničnici u centru za obuku “Seeing Eye“ kažu da svake godine upare oko 260 pasa sa slijepim ljudima koji žive u Sjedinjenim Državama i Kanadi. Većina njih živi u urbanim okruženjima zbog dostupnosti javnog prevoza, trotoara i drugih usluga.
Psi kojima ne odgovara urbano okruženje mogu biti upareni sa vlasnicima koji ni sami nisu ljubitelji grada. Vlasnici se obučavaju uz pse nekoliko sedmica. Njihov ostanak u školi kulminira putovanjem do Manhattana.
Uvjeti na Manhattanu pokazuju trenerima na kojim aspektima obuke treba poraditi.
Psi Fowl i G. su se dobro pokazali. Prošli su slalom kroz pješake. Poput užurbanih Njujorčana i pse su ometali turisti koji su se polako kretali. Gurkali su ih i svaki put kada bi se u gužvi otvorio uski prolaz među pješacima provukli bi svoje vlasnice.
Cathy Fowl kaže da je oduševljena Inesovim samopouzdanjem.
“Morate da budete u tom fazonu. Kada sam osjetila kako prolazi pored svih tih ljudi, znala sam da je Njujorčanin”, rekla je Fowl.
Mnoge druge škole treniraju pse u urbanom okruženju. Ali, New York je zaista nešto posebno, slaže se i Marion Gwizdala, predsjednica Nacionalne asocijacije korisnika psa vodiča. Koliko god da Times Square svjetluca, jako je važno – zapravo presudno – što on predstavlja i napad na sluh psa.
Val G. je pohvalila Ozmu koja je ignorirala sirene i sklanjala je od turističkih autobusa i smetljarskih kamiona.
“Kao da je bolje koncentrirana kada je haos oko nje”, rekla je ona i dodala da sada ima jedan problem. “Bit će silno razočarana kada se vratimo kući.”
(TBT, NYT)