Washington – Pod krošnjama drveća, tim geofizičara proučava tlo u potrazi za ostacima iz ratnog perioda. Postavili su elektromagnetni skener na vrhu brežulljka od lišća kako bi pokupili podatke o prijedmetima sakrivenim u zemlji.
Godine 1918. minobacači i artiljerija gađali su ovo mjesto u blizini Dalekarlija rezervoara, jednog od glavnih izvora vode za glavni grad Amerike. Ali nijedna vojska se ovdje nije borila. Granate su ispaljene sa Američkog univerziteta gdje su naučnici radili na hemijskom oružju, eksplozivima i gas maskama korištenim u Prvom svjetskom ratu.
Na stogodišnjicu kraja rata, tim koji radi u šumi podsjetnik je da je Veliki rat imao još jedno ime „rat hemičara“, ime koje je odražavalo ključnu ulogu nauke u sukobu.
Alex Zal, projekt menadžer Inženjerskog korpusa američke vojske zamislio se nad otkrićima eksperimenata iz 1918. „Koristili su najsavrijemeniju tehnologiju 100 godina prije razvoja hemijskog oružja“, rekao je Zal , 62. „U to vrijeme to je bila vrhunska tehnologija i evo nas, 100 godina kasnije kako koristimo vrhunsku tehnologiju u pokušaju da popravimo materijal koji je ostao“.
Prvi svjetski rat koji se završio primirjem 11. novembra 1918. ozloglašen je zbog užasnih uslova na bojištima. Oko 8,5 miliona vojnika je poginulo a 21 milion njih je ranjeno. Manje se pamti uloga nauke u ratu. Rat je podstakao tehnološki napredak na polju optike, radija i sonara. Njemačke podmornice jezdile su ispod talasa. Avijacija, u povoju kada je rat počeo, sunula je do zrelosti do kraja rata. Thomas Edison je svoje naučno znanje stavio na raspolaganje američkoj mornarici.
Čak i prije nego što su Sjedinjene Države ušle u rat, Nacionalna akademija nauka predvidjela je potrebu saradnje između naučnika, univerziteta, industrije i vojske. Predsjednik Wudrow Wilson osnovao je Naučni istraživački savjet 1916. i kada je 1917. potpisao objavu rata, sekretar za spoljne poslove Nacionalne akademije George Hail poslao je telegram kolegama u Britaniji, Francuskoj i Rusiji: „Ulazak SAD u rat ujedinjuje naše ljude od nauke sa vašim u postizanju zajedničkog cilja“.
Vrhunski fizičari, hemičari i inženjeri su se dobrovoljno prijavili.
Dvije godine poslije iznenadnog njemačkog napada hlorinom u Flandriji, Belgija, američka vojska nije imala zaštitnu opremu niti kapacitete da razvije hemijsko oružje. Ljekari nisu imali iskustva u liječenju vojnika sa hemijskim opekotinama ili koji su se nagutali otrovnog gasa.
Da bi ispravili te nedostatke, Odjeljenje za rat je formiralo laboratoriju nazvanu Eksperimentalna stanica američkog univerziteta. Do kraja rata, gotovo 2000 vojnika, naučnika i civila radilo je u kampusu. Vojska je iznajmila obližnje poljoprivredno dobro kako bi na njemu testirali svoje naprave zbog čega su dio zemljišta vojnici nazvali „Dolinom smrti“. Stanica je imala ispostave u cijeloj zemlji što je poduhvat koji neki porede sa Manhattan projektom, kada se tokom Drugog svjetskog rata radilo na razvoju atomskog naoružanja.
Kada se rat završio, naučnici su otkrili da su razvili novo oružje luizit, agens zasnovan na arseniku koji su planirali da bace na Nijemce 1919. da je rat potrajao.
Eksperimentalna stanica vraćena je Američkom univerzitetu po završetku rata. Tokom decenija, preduzetnici su okolno zemljište pretvorili u stambene kvartove, transformišući tako „Dolinu smrti“ u Spring Valley. Nasljeđe Drugog svjetskog rata mahom je zaboravljeno do 1993. kada su radnici uskopali zalihe raketa što je podstaklo veliku operaciju čišćenja.
Prošle godine Elliot Gerson i njegova supruga Jessica Herzstein kupili su kuću gdje su roditelji od Herzstein živjeli decenija. Vojska je podbrobno pretražila i očistila imanje i proglasila ga bezbjednim.
Ali tri originalne trukture Eksperimentalne stanice i dalje postoje. Na pošumljenoj padini iznad autoputa, korov sakriva betonsku platformu – podijum za lansiranje eksperimentalnih raketa. Iza kuće, dva bunkera su zarasla u bršljan. Gerson, 66, iz zove „tajnim arheološkim nalazištem u šumi“, dokazom sto godi starih naučnih aktivnosti.
Unutra, on pokazuje na rupe u zidovima gdje su naučnici vjerovatno ubacivali gas u prostoriju. Iako je sada bezopasna, struktura je podsjetnik jezivog oružja koje je ovdje testirano, rekao je on.
„I dalje su oko nas podsjetnici o ovom malo poznatom ali izuzetno važnom poglavlju američke istorije“, rekao je Gerson. „Neki od najboljih hemičara SAD ovdje su bili okupljeni u pokušaju da spase Saveznike pošto su Nijemci upotrijebili hemijsko oružje“.
(TBT, NYT)