„Ko radi na uništenju slike Sarajeva kao kosmopolitskog fenomena kojeg smo odbranili u ratu?“, upitao se Dino Mustafić u svojoj kolumni objavljenoj u Oslobođenju. „Oni koji se svake četiri godine pozovu na legitimnost svojih političkih izbora/uspjeha. Šta su njihovi dometi? Njihov najveći uspjeh jeste preoblikovanje GRADA i kreiranje nove kulturne klime u kojoj je došlo do prostačenja svega. Pa ko su ti ljudi, odakle su došli? To je novostvorena klasa skorojevića političkih i vjerskih moćnika koja decenijama ima vlast i ne mari više ni za šta, najmanje za građane, a onda, naročito za kulturu i duhovne sadržaje.
Pa kakvu su oni duhovnost i kulturu donijeli? Za njih je uglavnom duhovno isključivo ono što je vjersko, za to uglavnom imaju razumjevanja pa to obilato finansiraju sa svih nivoa vlasti. A, ono što oni govore u javnom prostoru samo je parcijalni izraz pogleda i usmjerenja jedne i to obično nacionalne grupe i njihovih folklornih potreba i “vrijednosti“. Imaju svoje medije i ovladali su kulturnim institucijama, njihov govor nije u dosluhu sa univerzalnim vrijednostima, koje su se promovirale i u opkoljenom Sarajevu; a te vrijednosti čine bit i pretpostavke opstanka svake kulture.
Pa ko onda živi dobro u tom gradu? Niko, osim tih političko umreženih ništarija više ne živi dobro, a naročito umjetnici; oni su poniženi i na margini, umiru u zaboravu i sa bijednim mirovinama.
A, gdje je mladost? Ona je uplašena i dezorijentisana jer djeca i mladi više ne uče na primjerima umjetničke zaostavštine zemlje koju je “nova elita” opteretila svojim bahatim, banalnim postupcima i osobnom trivijalnošću. Takvi trivijalci ne trebaju kulturu, niti umjetnike“, napisao je Mustafić.
(TBT)