ANALIZA
Čović zagovara tročlanu koaliciju, da SDA
sa SBB-om „podeblja“ bošnjački legitimitet vladajuće koalicije, dok Izetbegović
nije protiv Radončićeva ulaska u vlast, pod uvjetom da u koaliciji ostanu
Stranka za BiH, A- Sda i da im se pridruži HDZ 1990.
FOTO: Izetbegović, Čović (Agencije)
Početkom juna Čović i Izetbegović muku su
mučili kako nadomjestiti izlazak Komšićevog DF-a iz vladajuće federalne
koalicije. Sada im, pak, glavobolju zadaje, preveliki izbor potencijalnih
koalicijskih partnera. Glavobolju koja se na subotnjoj konferenciji za novinare
jasno vidjela na njihovim licima.
Saburom, neodgovaranjem na provokacije,
napade, Bakir Izetbegović uspio je povećati koalicijski kapacitet Stranke
demokratske akcije.
Čović zagovara tročlanu koaliciju, da SDA
sa SBB-om „podeblja“ bošnjački legitimitet vladajuće koalicije, dok Izetbegović
nije protiv Radončićeva ulaska u vlast, pod uvjetom da u koaliciji ostanu
Stranka za BiH, A- Sda i da im se pridruži HDZ 1990.
Izetbegović bi bez puno dvojbi prihvatio
Čovićevu viziju strukture nove vladajuće koalicije, bez obzira na teške optužbe
kojima ga je u kampanji i nakon nje zasipao Radončić, no ne želi davati „štofa“
tezama bošnjačkih kvazilijevih političara Nikšića, Komšića i Suljagića kako
ispunjava Čovićeve želje.
A ispunjavanje Čovićevih (i Dodikovih)
želja odavno je već u bošnjačkoj javnosti najdjelotvorniji način “pokopavanja”
političkih protivnika. Budući je percepcija kako Čović i Dodik rade na podjeli
BiH-pretvorena u dogmu, aksiom, prihvaćanje ideja jednog ili drugog
kvalificira se kao čin izdaja; izdaje države, Bošnjaka, građana,…
Bakir zato ne može prihvatiti Čovićevu
viziju, mada je svjestan prednosti manje brojnije u odnosu na višečlanu
koaliciju.
Čović, pak, ne želi „Devedesetku“ u vlasti
iz dva razloga. Prije izbora lider HDZ BiH poručio je svom protukandidatu za
člana Predsjedništva BiH: „Martine, igraj korektno i možemo surađivati i nakon
izbora“.
No, nakon što se Raguž, prečicom, uz pomoć
bošnjačkih glasova, pokušao domoći hrvatske stolice u vrhu države, Čović ga je,
čini se, „prekrižio“.
Osim toga, ulazak „Devedesetke“ u federalnu
koaliciju podrazumjevao bi i odricanje HDZ-a od dijela hrvatskih pozicija u
Vladi F BiH, federalnim institucijama i javnim poduzećima. Za razliku od SDA
koja je relativni pobjednik na bošnjačkoj političkoj sceni, HDZ BiH na izborima
je dobio dvotrećinsku podršku hrvatskih birača i time jedini stekao pravo
apsolutnog zastupanja Hrvata u vlasti. Prihvaćanjem HDZ 1990 stariji HDZ morao
bi pogaziti načelo koje godinama zagovara.
Čovićev rezon je: Jasno je tko je stekao
izborni legitimitet zastupati Hrvate u vlasti, a kome je potreban partner da bi
osigurao nadpolovičnu podršku Bošnjaka.
Naizgled, slatke muke oko strukture nove
vladajuće većine u Federaciji BiH tako su se pretvorile u gordijev čvor, bez
čijeg raspetljavanja, umjesto napredka, BiH čeka nova agonija.
A još na dnevni red nisu ni stigla teška
pitanja koje već godinama stoje neriješena, kao što su problem „Sejdić- Finci“,
definiranje novih izbornih pavila za Mostar, kroz izmjene izbornog
zakona, te ustavno-pravno i teritorijalno preoblikovanje nepravedne dejtonske u
pravedniju i funkcionalniju proevropsku, federativnu Bosnu i Hercegovinu.
(The Bosnia Times, autor Milan Šutalo, HMS)