Piše: Tom McCarthy, thebosniatimes.ba
SAD su se u posljednje vrijeme našle u kovitlacu lažne invazije migranata, uspjeha demokrata na izborima i predsjednikovih napada na rezultate tih izbora. Onda je slijedilo imenovanje poslušnika za državnog tužioca, fijasko na memorijalnom skupu povodom Prvog svjetskog rata u Parizu i montirani video snimak kojim je Bijela kuća htjela da opravda ušutkivanje reportera CNN-a.
U izvjesnom smislu nije bitno kojoj ideologiji Donald Trump pripada, koju etiketu će dobiti od historiografije, ali već sada je jasno da u ubrzanoj bujici savremene historije Amerika jedva da vesla. Zašto je tako raspravljat ćemo kada se i ako dokopamo obale. Pritom mnogi ozbiljni komentatori ne oklijevaju da Trumpa opišu najtežim riječima kao što su fašizam i autoritarizam.
Mnogi se pitaju da li su najnoviji predsjednikovi problematični postupci, na primjer prijedlog raspisivanja novih izbora nakon inače sasvim regularnog glasanja – prekoračenje granice na putu ka autoritarizmu i razaranju američke demokratije. Odgovor koji smo dobili iz razgovora sa historičarima koji se bave fašizmom je da je njegova retorika zaista žestoka, ali i da je reakcija na nju ponekad pretjerana.
Ruth Ben-Giat, profesorica historije na Njujorškom univerzitetu i stručnjakinja za fašizam, tvrdi da su nedavni pokušaji Trumpa da sabotira izborne rezultate u Arizoni i na Floridi imali dva cilja. Predsjednik je prije svega testirao svoje mogućnosti za manipulaciju izbornim rezultatima, ali se istovremeno radilo i o „autoritarnom pokušaju da se dovede u pitanje realnost u kojoj živimo. Autoritarac želi da prestanemo vjerovati svojim ušima i očima, onome što čitamo i što vidimo, kako bismo što više zavisili od njega. Stvarnost je ono što ja kažem da jeste. Zato je veoma opasno to što se on okomio na najvažniji parametar demokratije, a to su slobodni i fer izbori.“
U svojoj knjizi „How fascism works: The politics of us and them / Kako radi fašizam: politika mi i oni“ Jason Stanley, profesor filozofije sa Yalea, opisuje kako se fašistički pokreti po pravilu oslanjaju na mit o ruralnoj čistoti nasuprot urbanoj izopačenosti, podjelu koja je produbljena u Trumpovoj Americi, što se jasno pokazalo na posljednjim izborima. „Predsjednik sve agresivnije insistira na vrlo zastrašujućoj politici, koja proizvodi ruralno-urbanu podjelu i koja se obraća čestitim glasačima u ruralnim područjima i kod njih izaziva neku vrstu panike i straha od nepostojećih prijetnji“. Stanley također primjećuje kako je Trump poslije izbora praktično prestao da pominje „invaziju“ migranata. „To je zastrašujuće i taj zamajac se teško vraća unazad. Trump ima sve vjernije pristalice koji žive u sve većem egzistencijalnom strahu od drugih i drugačijih.“
David Neivert, dopisnik Južnjačkog pravnog centra za siromašne (Southern Poverty Law Center), čija nova knjiga govori o „porastu radikalne desnice u Trumpovoj eri“, izjavio je da su Trumpovi autoritarni porivi bili jasno vidljivi na konferenciji za novinare poslije poslednjih izbora, na kojoj se reporter CNN-a Jim Akosta sukobio sa predsjednikom, da bi mu nakon toga bila oduzeta akreditacija. „Zaštitni znak njegovog mandata,“ tvitao je Neivert, su „tvrdnje da je njegova verzija realnosti jedina legitimna i da su sve ostale lažne… On produbljuje jaz između ljudi kako bi svoje pristalice što više vezao za sebe.“
Povodom ubjedljivog argumenta urednika bloga Lawfare Benjamina Vitesa, kao i nekih drugih autora, Neivert je ukazao da Trump stvara „projektirani haos… po ugledu na obrazac koji su postavili raniji autoritarci tokom historije: izazivanje nemira kako bi se proizvela tolika količina neizvjesnosti da njegove rigidne pozicije dobijaju opći konsenzus.“
Dugačak je spisak skorašnjih Trumpovih kršenja zakona i pravila uperenih protiv dobrobiti liberalne demokratije u Sjedinjenim Državama. Prije ovih izbora održao je niz mitinga punih izljeva bijesa, na kojima je opoziciju prikazao kao skup dehumaniziranih bitangi, izjavama poput ove: „Poznato vam je da radikalni demokrati žele da gurnu našu zemlju u košmar političke blokade, siromaštva i haosa. Oni žele da nam nametnu socijalizam, da nas pretvore u drugu Venecuelu, da otvore naše granice za smrtonosne droge i nemilosrdne kriminalne bande.“
Kada su ti isti demokrati osvojili većinu u Predstavničkom domu, Trump je upozorio da će zauzeti „ratnički stav“ ako se protiv njega pokrene istraga, a potom je državnog tužioca Jeffa Sessionsa zamijenio bivšim američkim advokatom Mattom Whittakerom, koji je u svojim TV nastupima javno izražavao sektašku odanost Trumpu i trumpizmu i tako se preporučivao za posao. Kada su mediji kritizirali ovaj potez Trump je prešao u napad i rekao Abbie Philip sa CNN-a da „pita mnogo glupih pitanja“. To se desilo dan nakon što je jednu drugu afro-američku novinarku optužio da je postavila „rasističko pitanje“, na konferenciji za novinare na kojoj je inače napravio predstavu tako što je grdio sve prisutne novinare.
Profesorica Ben-Giat nam objašnjava: „Vladari skloni autokratiji žele da mi osjetimo snagu njihove moći, da su oni nesalomivi, jaki, zastrašujući. Oni žele da se mi uplašimo i pomislimo da je njihov trijumf konačan“. Ali ona kaže da su u Trumpovim javnim nastupima poslije izbora na polovini mandata vidljive pukotine. „Oni pucaju pod pritiskom, jer navodni moćnici su zapravo vrlo slabi ljudi… On je dugo prijetio novinarima da će im onemogućiti pristup svojim konferencijama za novinare, a onda je to učinio istaknutom novinaru koji mu se najviše suprotstavio. Činjenica da je baš sada otišao korak dalje govori vam o njegovom poljuljanom psihičkom stanju.“
Profesor Stanley, čiji su roditelji došli u SAD kao izbeglice, majka iz istočne Poljske, a otac iz Berlina, ukazuje da se „suština Trumpove lične ideologije“ uklapa u fašističku matricu. „Fašizam se zasniva na lojalnosti prema naciji, prema svojim saveznicima i prijateljima; na moći nasuprot istini.“
Odbacivanje Trumpa na izborima na sredini mandata, kaže Ben-Giat, najjači je kontra-argument Trumpovoj tvrdnji o njegovoj nespornoj moći. „Treba pažljivo razmotriti ove vidne indikatore autoritarnosti i na njih odgovoriti činjenicama, snagom svojih uvjerenja i izlaskom na izbore. Trump pokušava da nas uijbedi da glasanje nema smisla, da treba da odustanemo. Autoritarci uvijek šire beznađe, oni žele da nas depolitiziraju i da nas uvjere da je svaki otpor uzaludan.“
(TBT, The Guardian)