POLEMIKA
„Pa u koju će oni Knjigu, osim
Kur'ana, vjerovati?!“ (VII, 175)
Piše
Džemaludin Latić, thebosniatimes.ba
Aktualno otkriće dijelova navodno „najstarijega Kur'ana“ u
Birminghamu koji su „vjerovatno stariji i od samog poslanika Muhameda“ (o čemu
je našu javnost obavijestio The Bosnia Times) za one koji su upoznati
sa orijentalističkim ciljevima, a posebno sa savremenim trendovima zapadnjačkih
orijentalističkih krugova nije nikakvo iznenađenje, ali za „obične“ muslimane
to jeste šokantna vijest, i ako kur'anolozi ne budu mnogo učestalije branili
Allahovu Knjigu od orijentalističke, diplomatske i medijske propagande koja se
u naše vrijeme na Zapadu i sa Zapada vodi protiv nje i poslanika Muhammeda,
s.a.v.s., to će se – sasvim izvjesno – negativno odraziti na duh i moral novih
muslimanskih naraštaja. Upravo su ti naraštaji danas, kada su sve sekularne
ideologije doživjele neuspjeh u muslimanskom svijetu, a muslimanske zajednice
na Zapadu uporno odbijaju da se „integrišu“ u zapadnjačka ekstremno sekularna i
globalna društva, razorena svim vrstama socijalnih zala, ciljna grupa ovih
„naučnih otkrića“. Pogledajte samo kakve su komentare, objavljujući svoja
„otkrića“, tim naraštajima poslali engleski naučnici! Historičar Tom Holand
kaže: “To, najblaže rečeno, urušava ideju da možemo išta sa sigurnošću tvrditi o
nastanku Kur'ana i to se odražava na samu historiju islama, Muhameda i njegovih
pratilaca.“ Kit Smol iz Bodlijanske biblioteke na Oxfordu: “Ovo otkriće je
vjerovatno dokaz da se Muhamed služio već postojećim tekstovima… Muhamed i
njegovi sljedbenici vjerovatno su oblikovali postojeće tekstove tako da se
uklapaju u njihova teološka i politička gledišta.“ Sve u svemu, to znači da
muslimani slijede religiju koju je u 7.st. izmislio Muhammed (stoljećima na
Zapadu nazivan „šizmatikom“, „halucinatorom“ i „arapskim varalicom“) te da je ta religija „neuspjela imitacija“
kršćanstva i judaizma pa, prema tome, ako već žele biti religiozni, današnji
muslimani se neminovno moraju obratiti u judaizam ili kršćanstvo, religije
Starog i Novog zavjeta.
Invazija na simbole islama prethodi
vojnim invazijama na muslimanske zemlje
Napad
na Kur'an iz Birminghama – kao i niz onih koji su mu, sa gotovo istim „naučnim“
tezama, prethodili u XX.st. – direktno je povezan sa zbivanjima na Bliskom
istoku, koji se ovih godina redizajnira u novi politički i kulturalni reljef!
Svaka zapadnjačka invazija na Kur'an i poslanika Muhammeda, s.a.v.s., prethodi
političkoj, diplomatskoj i vojnoj invaziji na ovaj ili onaj dio Svijeta Islama!
Napadi na ta dva simbola islama imaju cilj da se sruši ummetski identitet i da se on rasparča u mnoštvo nacionalnih,
religijskih i sektaških međusobno suprotstavljenih i sukobljenih identiteta
koje je samo islam mogao – i danas može – da nadiđe. A razoriti ummetski
identitet muslimanskog čovječanstva znači oduzeti potencijale tome čovječanstvu
kojima bi se ono moglo suprotstaviti spomenutom redizajniranju islamske
geografije, posebno Bliskog istoka i onih ostalih „mehkih trbuha“ Planete koji
su dosad bili u muslimanskim rukama i u kojima su se slile enormne sirovine bez
kojih je nezamisliv tehnološki razvoj u XXI.st.
El-A'zamijeva brilijantna odbrana
autentičnosti Kur'ana
Najreferentniji naučni odgovor ovom zapadnjačkom
talasu, koji ne bira sredstva kako bi potkopao vjerovanje u autentičnost
Kur'ana, u našem dobu dao je Muhammed Mustafa el-A'zami (1930., U.P., Indija),
ekspert koji se bavi historijom Hadisa i kur'anskoga teksta, u svojoj knjizi The History of the Qur'anic Text-From
Revelation to Compilation: A Comparative Study with Old and New Testaments (Riyadh,
2008.), koju je prošle godine u našem prijevodu objavio El-Kalem u raskošnom
izdanju.
El-A'zami
obara tvrdnje zapadnjačkih orijentalista i inih koji smatraju da muslimani ne
mogu naučno obrazložiti svoje
vjerovanje da je Kur'an intaktna, tj. ljudskom rukom nepreinačavana sveta
Knjiga. U prvom dijelu svoje knjige on najpreciznijom naučnom metodom i
historijskim dokumentima naširoko obrazlaže prvu i drugu kompilaciju (ar. džem’, sabiranje) i kodifikaciju (ar. tedwīn, saobražavanje sa izvornikom) kur'anskoga
teksta. Prvo sabiranje i saobražavanje sa izvornikom kur'anskoga teksta
završila su prva dvojica halifa, a drugo halifa Osman, r.a. El-A'zami donosi i
analizira, dakle, dva istovrsna procesa u vezi sa očuvanjem autentičnosti
Kur'ana da bi istakao svjesnot i prilježnost poslanika Muhammeda, s.a.v.s.,
njegovih ashaba i, odmah kasnije, čitavog Ummeta kako bi se posljednja Božija
Objava sačuvala od bilo kakvog, ma i najmanjeg ljudskog upletanja u nju.
Poslanik i Ummet su to učinili i čine kako Kur'an ne bi zadesila sudbina
ranijih Božijih Objava: Tevrata, Zebura i Indžila, u kršćanskom i općenito
nemuslimanskom svijetu nazvanih Starim zavjetom, Davidovim psalmima i
Evanđeljima/Jevanđeljima, odn. Novim zavjetom. Ta sudbina je sadržana u pojmu inhirāf-a, koji bi se mogao prevesti kao iskrivljavanje,
preinačavanje, skrnavljenje, skraćivanje, proširivanje i premetanje dijelova
ovih Objava – ljudskim rukama, tokom najmanje dvije hiljade godina. Stoga je
profesor El-A'zami, zadržavajući muslimansko vjerovanje i u ove Objave i
poslanstva poslanika kojima su dostavljene (Musa, Davud i Isa, a.s.) kao i
odnos poštovanja prema njima, koristeći se isključivo zapadnjačkim naučnim izvorima i metodom, nakonstudije o dvjema
kompilacijama i kodifikacijama Kur'ana, donio drugi dio u kome govori o inhirāf-u Starog i Novog zavjeta.
Kur'an –
najstarija knjiga na arapskome jeziku
Što se tiče intaktnosti Kur'ana, El-A'zami
objašnjava kako je ona izvedena putem dva istovremena procesa: usmeno
(pamćenjem i prenošenjem Kur'ana) i pismeno (njegovim bilježenjem). Oba procesa
su se zasnivala na tzv. isnād sistemu, tj. izravnim, živim usvajanjem svakog
ajeta Kur'ana i izravnim, živim prenošenjem na druge, u posebnoj Poslanikovoj i
halifetskoj obrazovnoj politici. I jedan i drugi proces, lancem prenosilaca ili senedom, seže – sve do poslanika Muhammeda, s.a.v.s.
Zahvaljujući ovim dvama procesima i ovom sistemu transmisije, Kur'an je postao prva napisana knjiga na arapskome jeziku, i tu činjenicu su prihvatali i muslimanski i
nemuslimanski istraživači – sve do danas. Do ovih „naučnih“ otkrića,
orijentalisti su intaktnost Kur'ana dovodili u pitanje putem njegovog sadržaja,
njegovih različitih kiraeta (koje su, analogno istraživanjima u Bibliji,
nazivali varijantnim čitanjima Kur'ana), poricanjem izvornosti alfabeta
arapskoga jezika te njegove ortografije, itd., o čemu sa brilijantnom jasnoćom,
sistematično, logički zaokruženo i činjenicama utemeljeno piše profesor
El-A'zami. Prema tome, navodi iz Birminghama su samo jedna u nizu
orijentalističkih nebuloza – jer su najraniji zapisi na arapskome jeziku – kao
semitskome jeziku koji je, prije početka objavljivanja Kur'ana, imaoi svoj
izvorni alfabet i pravopisni sistem – davno utvrđeni i prihvaćeni čak i od
strane orijentalističkih krugova. Ti zapisi su: aramejsko-arapski zapis u
‘En-‘Avdatu u Negevu sa najstarije datiranim tekstom na arapskom (između 88. i
150.g.n.e.); bilingvalni nabatejsko-grčki zapis na nadgrobnom spomeniku Fihra,
Ummu'l-Džimāl, datiran cca 250.g.n.e.; nadgrobni spomenik Raqūsh u mjestu
zvanom Medā'inu Salih, datiran u 267.g.n.e., koga neki orijentalisti, npr.
Healey i Smith, smatraju najstarijim arapskim dokumentom; zapis na
Imru'l-Kajsovom nadgrobnom spomeniku u Nemāri (blizu Damaska), datiran u cca
328.g.n.e. Sve su to zapisi u kamenu; prije zapisivanja Kur'ana na papirus,
kosti, kamene ploče, palmino lišće i slične materijale, nije bilo – i nije
moglo biti- zapisa na papiru uvezanih u listove ili knjige u današnjem smislu
riječi. Prvi, tzv. Hafsini Suhufi, kao i tzv. Osmanov Mushaf ili Imam-i mushaf, nije bila knjiga, već
zbirka neke vrste ploča koje su se, kao uređena, kodificirana cjelina, čuvale u
Državnom arhivu ili magazi prve Islamske države; tek kasnije će, odašiljanjem
prvih mushafa u islamske centre, doći do finiranja materijala, posebno
papirusa, i mastila na kome će se i kojim će se zapisivati Kur'an. Ali, kako
rekosmo, Kur'an je, istovremeno, čuvan – i danas se čuva – i u pamćenju stotina,
hiljada i stotina hiljada hafiza, i samo ono što se slaže sa Imam-i mushafom iz
7.st. i od Poslanika pamćenjem prenesenim Kur'anom- jeste Kur'an.
Pitanje
nabatejskog jezika
Ono po
čemu će El-A'zami ostati upamćen u arapskoj i općenito semitskoj paleografiji
jeste njegova slijedeća teza: “Arabljanski/arapski jezik i pismo, u svojim
primitivnim oblicima, donijeli su na svijet nabatejski i najvjerovatnije
prethodili sirijskome jeziku“ (str. 161). To je teza koju on izvodi ne samo iz
dosadašnjih paleografskih istraživanja nego i iz Kur'ana – budući da je Ismail,
hazreti Hadžerin sin, koji je – nasuprot biblijskoj tvrdnji- i žrtvovani
Ibrahimov sin i rođen prije Ishaka, a.s., odrastao u arapskom plemenu Džurhum,
koje se naselilo oko Zemzema odmah po njegovom rođenju, tako da je on bio prvi
koji je postavio pravila za gramatiku arapskoga jezika, a Nebajoth/Nabat
bijaše jedan od njegovih dvanaest sinova koji je na sjeveru Arabije osnovao
Nabatejsko kraljevstvo (600.g.p.n.e.-105.g.n.e.) i koji je morao sa sobom
ponijeti arabljanski jezik i alfabet. Sve dosadašnje orijentalističke i
teološke teorije o utjecaju nabatejskog i sirijskog jezika na arapski te Muhammedovoj,
s.a.v.s., navodnoj krađi teoloških i političkih sadržaja iz sirijskog,
aramejskog i nabatejskoga govornog područja, u koje je Resulullah, s.a.v.s.,
jednom-dvaput nakratko putovao dok je bio dječak, i njihovom unošenju u Kur'an
padaju u vodu. A druga važna značajka El-A'zamijeve knjige sadrži se u tome što
on donosi kineske, perzijske, rimske i druge izvore koji govore o pojavi
poslanika Muhammeda, islamskog učenja, ashaba i halifa u 7.st.n.e. Ova
svjedočenja su od epohalne važnosti budući da savremena orijentalistika sa
Zapada, predvođena naučnicima jevrejskog porijekla, zapravo, želi da pobriše
ili dovede u pitanje čitavu dosadašnju historiju semitskih naroda, svetih
Knjiga i Bliskog istoka, posebno Palestine i njezinog naroda. U tom cilju, savremena
orijentalistika agresivno zagovara novu naučnu metodu prema kojoj se svako
usmeno svjedočenje (prisjetimo se ovdje isnad istema!) proglašava naučno
invalidnim sve dok ga ne potvrdi materijalni trag! Taj metod je lansirao
izvjesni žurnalist Toby Lester 1999.g. (na samom kraju milenija!) u svome radu
pod naslovom Islamic Studies: What
Methodology? objavljenom u naučnom časopisu The Atlantic Monthly, široko razglašenom na Zapadu. Taj metod je u
izravnoj vezi sa formiranjem tzv. globalnog društva, aktualnog u
sjeverozapadnoj hemisferi.
Globalno
društvo i svete Knjige
Rodonačelnici globalnog društva su jevrejski
naučnici Karl Marx (1818.-1883.) i Sigmund Freud (1856.-1939.), kao i čitav niz
naučnika iz tzv. Bečkoga kruga, nastalog odmah poslije Prvog svjetskog rata. Ti
naučnici su ostavili najdublji trag na društvima Zapada u prošlom i sadašnjem
stoljeću! U svome Die Judenfrage (Jevrejskom pitanju) Marx, potomak
Jevreja koji su iz muslimanske Španije protjerani u srednju Evropu u kojoj su
bili lišeni svih bitnijih ljudskih prava, zapisao je da riješiti jevrejsko
pitanje znači emancipirati /osloboditi ne samo Jevreje od njihove religije,
nacionalnosti i ukupne prošlosti, nego to učiniti i sa svim narodima. Stoga je Sigmund Freud religiju proglasio „infantilnom
opsesijom“ sa autoritativnim likovima, opsesijom koja je bolest i koju svaka
osoba mora da prevaziđe kako bi dostigla mentalno zdravlje i zrelost.
„Izgradimo svijet bez nacija, bez klasa, bez religije, svijet bez Boga, svijet
koji traži da se mrze drugi ljudi,“ izjavio je za CNN, na tragu spomenutih
filozofa, Shimon Peres u vrijeme dok je bio izraelski premijer. U globalnom
društvu razum će zamijeniti religiju, izbrisat će se sva prošlost i kročit će
se u novo doba „u kome religija neće zavađati ljude i narode“. (Prisjetimo se
ovdje jugoslavenske komunističke utopije zvane bratstvo-jedinstvo u kojoj se
podrazumijevalo da su religije uzrok međunacionalnih sukoba i da će se novo
jugoslavensko društvo, predvođeno Jevrejom Josipom Brozom, instalirati emancipacijom
od svake religije.) No da bi se došlo do globalnog društva, najprije se mora
otpočeti sa brisanjem ukupne ljudske
prošlosti i vjerovanjā u svetim Knjigama, Starom i Novom zavjetu, nakon čega će
se napad usmjeriti na glavni remetilački faktor na ovom putu – Kur'an.
Savremeno
iskrivljavanje Starog i Novog zavjeta
Iskrivljavanja starozavjetnog i novozavjetnog
teksta počela su 1881.g. sa Revised King
James Version, nastavila su se sa svim važnijim izdanjima ovih svetih
Knjiga na Zapadu, a dovršavaju se sa CEV-om, savremenom engleskom verzijom
Biblije koju izdaje Američko biblijsko društvo sponzorirano od strane Američkog
međuvjerskog instituta, kao „prvom Biblijom koja ne sadrži ništa od
antijudaizma. Tvrdi se da je to vjerovatno utemeljeno na ponovnom prevođenju,
ili, u nekim slučajevima, parafraziranjem, ili, jednostavno, izostavljanjem određenih štetnih aluzija
na Jevreje u Novom zavjetu“, tvrdi J. Blenkinsopp, kritičar ovog izdanja.
Spomenuti orijentalistički talas je samo između samarićanskog i jevrejskog
Petoknjižja otkrio cca 6.000 razlika , dok se u novozavjetnom tekstu broj tzv.
varijantnih čitanja u CEV-u penje iznad nevjerovatne cifre od 150.000!
Eliminacija
Kur'ana- eliminacija muslimanskih zemalja
Sada je na redu Kur'an, jedina sveta Knjiga koja
se odupire svakom pokušaju njezinog iskrivljavanja. Zagovornici globalnog
društva historiju njegova teksta žele da sagledaju kao historiju biblijskoga
teksta, a njegovu poziciju u životu pojedinca i društva žele umanjiti i, u
konačnici, eliminisati. Eliminacija Kur'ana i Sunneta iz života muslimanskog
čovječanstva znači eliminaciju njihovih država, moralnoga kodeksa, tradicije,
na koncu – njih samih.
Post
scriptum
Šireći se, globalno društvo sve više sije sjeme
svoje propasti; zahvaljujući globalizaciji, svaki čovjek danas na Planeti ima
priliku da se vrlo brzo i jednostavno obavijesti o svakoj važnijoj temi, pa
tako i o simbolima islama, Kur'anu i poslaniku Muhammedu, s.a.v.s. U svojoj
poslaničkoj viziji, Resulullah, s.a.v.s., je, prema našem razumijevanju,
najavio ovaj globalni proces kada je rekao:
Temīm ed-Dārī prenosi: – Čuo sam Allahovoga
Poslanika – Allah ga blagoslovio i mir mu podario – kada kaže:“Ova vjera će se proširiti dokle god sežu noć
i dan, i Allah neće ostaviti nijednu kuću od blata ili kostrijeti (tj. ni
grad ni predgrađe) a da u njih neće
uvesti ovu vjeru jal preko ugleda poštovanih, jal preko niskog društvenog
statusa onih niskog porijekla i nečasnih! Uzvišeni Allah će uzvisti islam i
Allah će poniziti nevjerništvo!“ (Ibn Hanbel, Musned, IV: 103, br. 16998).
FOTO: Knjiga “Historija kur'anskog teksta” El-A'zami (The Bosnia Times)