Bili su upravo ono što se od najboljih kineskih univerziteta i očekivalo da proizvedu: mladi muškarci i žene uronjeni u ideologiju Komunističke partije Kine.
Čitali su Marksa, Lenjina i Maoa i formirali studentske grupe kako bi diskutirali o napretku socijalizma. Istraživali su tretman proletarijata na kampusu, uključujući domare, kuvare i građevinske radnike. Dobrovoljno su pomagali ruralnim porodicama i prilježno recitirali slogane predsjednika Xi Jinpinga.
Onda, poslije diplomiranja, pokušali su sprovesti ideale partije okupivši se u avgustu u Huejdžouu, gradu na jugu zemlje, kako bi organizirali radničke sindikate u fabrikama i proteste, zahtjevajući veću zaštitu radnika.
Tada je partija shvatila da ima problem.
Vlasti su brzo reagirale, uhapsivši više desetina mladih aktivista i ugušivši njihove pozive na pravdu preko interneta – ali ne prije nego što je njihov primjer postao poziv na okupljanje mladih nezadovoljnih sve većom nejednakošću i korupcijom.
“Vi ste kičma radničke klase”, uzvikivali su demonstranti na jednom od mitinga obraćajući se radnicima u fabrici opreme. “Mi dijelimo vašu čast i vašu sramotu.”
Protesti su uobičajena pojava u Kini, naročito radnički. Ali demonstracije u Huejdžouu su neobične jer su ih organizirali studenti i diplomci nekih od glavnih univerziteta u zemlji koji su mahom izbjegavali ulice od prodemokratskih protesta 1989. koji su se završili krvoprolićem na trgu Tienanmen.
Aktivisti u Huejdžouu predstavljaju prijetnju koju vlasti nisu očekivale.
Oni su prihvatili ideale kojima ih je vlada hranila na obaveznim časovima i pobunili se, bore se protiv siromaštva i za veća prva radnika i rodnu jednakost – što su neka od glavnih pitanja komunizma.
“Ono što mi radimo je legalno i razumno”, rekao je Cen Kexin, student Univerziteta Ženmin u Pekingu, koji je učestvovao u protestima. “Vlasti nas ne mogu napasti.”
Ali jesu. Policija je 24. avgusta upala u stan koji su aktivisti rentirali u Huejdžouu i uhapsila oko 50 ljudi. Dok je policija upadala, aktivisti su se uhvatili za ruke i zapjevali “Internacionalu”.
Iako su neki oslobođeni, 14 aktivista i radnika je u pritvoru ili kućnom pritvoru, kažu borci za prava građana.
Iako se predstavljaju kao maoisti, aktivisti nisu nasilni za razliku od maoističkih pobunjenika u zemljama poput Nepala i Indije. Oni tvrde da su dobri komunisti koji podržavaju predsjednika Xija.
Na kineskom internetu, hiljade mladih učestvuje u vrlo živim čet sobama posvećenim maoistima i marksistima, a neki su pokrenuli i ljevičarske novinske sajtove koje cenzori, donedavno, nisu pretjerano dirali.
Žang Šengje (21), koji je diplomirao u junu na Univerzitetu Peking, kaže da su ga muke njegove porodice inspirisale da se pridruži protestima. Njegov otac, mornar, otpušten je iz državne firme u talasu privatizacije devedesetih godina.
Frustriran niskim platama i lošim tretmanom radnika na kampusu, on je sa 60 drugih studenata koji sebe nazivaju Marksistička istraživačka asocijacija, objavio izvještaj o kršenju prava radnika. “Mi jednostavno saosjećamo sa radnicima”, rekao je on, “i težimo boljoj budućnosti za komunizam.”
(TBT, NYT)