CYBER TERORIZAM
ISIL-ove objave na internetu nije moguće
brzo uklanjati. Samo na YouTube svake minute postavi se sto sati materijala. A
teroristi to znaju.
FOTO: (Ilustracija) AFP
ISIL-ove objave na internetu nije moguće
brzo uklanjati. Samo na YouTube svake minute postavi se sto sati materijala. A
teroristi to znaju.
U maju 2004. godine Džemat tevhida i
džihada (grupa koja je prethodila ISIL-u, a čiji će članovi kasnije biti
začetnici Islamske države) pod vodstvom Abu Musab al-Zarkavija objavila je
video snimak koji prikazuje ubistvo i odrubljivanje glave američkog preduzetnika
Nicholasa Berga.
Snimka egzekucije počinje kao ritual u
kojem talac izgovara svoje ime, slijedi govor krvnika u kojem iznosi razloge za
ubistvo pa se izriče zahtjev koji zapadne sile moraju ispuniti.
U videu žrtva nosi narandžasto radno
odijelo poput onog koje su nosili zatvorenici u Guantanamu. Krvnici su uglavnom
odjeveni u crno. To ima posebno značenje zbog činjenice da je to bila boja
zastave poslanika Muhammeda.
Ni sam čin odrubljivanja glave nije
prepušten slučaju, svaki detalj pomno je izrežiran. Talac je ubijen nožem,
slično načinu na koji se kolje stoka, čime krvnici žele dodatno poniziti žrtve.
Taj video postat će temelj ISIL-ove
propagande protiv Zapada i način na koji će idućih jedanaest godina biti
likvidirani taoci i protivnici tzv. Islamske države.
Prve četiri snimke egzekucije zapadnih
talaca u 2014. godini (James Foley, Steven Sotloff, David Haines i Alan
Henning) koje su objavili ISIL-ovci snimljene su na gotovo identičan način.
Snimke su režirane prema tipičnom
redoslijedu zapadnih medijskih špica. Izbačeni su religijski elementi, u kadru
su samo najpotrebniji scenografski detalji. Lokacije uvijek minimalističke, ali pažljivo odabrane negdje na otvorenom prostoru poput pustinje kako bi prikazale
vladavinu nad teritorijem i to da se nemaju potrebu skrivati.
Koristeći napredne medijske tehnike,
društvene mreže, ekraniziranjem smaknuća i nagrađivanjem sljedbenika, ISIL je
postigao što dosad nijednoj terorističkoj organizaciji nije uspjelo – zlodjela
terorizma učinili su masovno gledanima.
Međutim, kako je tačno grupa neukih boraca
prikupila sredstva i znanje za izradu tako kvalitetnih video snimaka i što
zapravo stoji iza njihove propagande?
Prema izvještaju Soufan grupe, koja se bavi
analizom strateške sigurnosti u svijetu i istočnim zemljama, većina zarade
Islamske države ne odnosi se na zaradu od otkupnina za taoce, nego na ilegalnu
prodaju sirove nafte.
Otmice i ubistva imaju četverostruku namjeru;
regrutiranje, osiguravanje podrške i sredstava od sljedbenika, zastrašivanje i
radikaliziranje muslimana na Zapadu. Značajnih finansijskih prihoda od ubistva
zapadnih talaca čini se – nema.
“Ova je poruka upućena Obami, psu Rima.
Danas koljemo vojnike Bašara al-Asada, a sutra ćemo klati tvoje vojnike i ljude
na vašim ulicama.” Tim riječima započelo je ubistvo dvadeset i dvojice
sirijskih pilota koji su potkraj prošle godine obezglavljeni prema uputama
Mohammeda Emwazija poznatog kao Jihadi John.
U dosad najdužem objavljenom
pseudodokumentarnom filmu pripadnici ISIL-a prvi put su se distancirali od
prakse objavljivanja videa koju je bila provodila Al-Kaida te su podigli
propagandu na još strašniji nivo.
Snimku koja je objavljena 16. novembra prošle
godine većina zapadnih medija zbog eksplicitnih scena nije u cijelosti
pokazala, nego su samo objavili screenshotove.
Početak prikazuje borbu protiv koalicijskih
snaga u Iraku i Afganistanu. Nakon desetak minuta pažljivo montiranih
materijala o borbi kalifa Abu Bakr al-Bagdadija film prikazuje 22 sirijska
zatvorenika koji su prvo provedeni pred kamerom te režiser u centar kadra
postavlja njihove buduće krvnike jednog za drugim. Za snimanje koristili su
nekoliko kamera sa HD rezolucijom.
Koristeći tehniku usporenog snimanja,
pripadnici ISIL-a prikazani su iz niže perspektive, što se inače koristi u
filmovima kako bi se uveličali junaci.
Zadatak koji su krvnici od vođe
al-Bagdadija primili zapravo se smatra kao velika čast, naime, prema njihovu
tumačenju Kur'ana, nema veće časti nego ubiti nevjernika ili apostata.
Krvnici
zatim iz kutije odabiru noževe (u postprodukciji se u klip umeće zvuk vađenja
mača iz korice) te se zatvorenike ispraća do njihovog konačnog položaja gdje su
nekoliko sekundi kasnije obezglavljeni uz zvukove teškog disanja i prolijevanja
krvi.
Video završava slikom američkog humanitarca
Petera Kassiga, petog po redu zapadnog taoca kojeg su pripadnici ISIL-a ubili.
Bivši američki specijalac Peter Kassig odnosno Abdul- Rahman (ime koje je uzeo
nakon što je u zatočeništvu prešao na islam) zarobljen je u oktobru 2013.
godine u Siriji dok se bavio humanitarnim radom.
Iako scene iz zadnjeg propagandnog filma
traju 15 minuta, snimljene su u čak nekoliko navrata u rasponu od najmanje šest
sati. Stručnjaci koji su analizirali snimku uočili su niz promjena poput
pozicije sunca, mikrofona na uniformama, koji bi iz kadra u kadar nestajali te
se ponovno pojavljivali.
Prema navodima Quilliama, londonskog
think-tanka koji se bavi istraživanjem ekstremizma, u produkciju videa uloženo
je najmanje 200 hiljada dolara, a snimke sigurno nisu napravljene amaterskim
kamerama, što je terorističkim grupama dosad bila praksa. Za postprodukciju
korištena je Avid tehnologija koju je nemoguće proizvesti amaterskom opremom.
Očigledno je da ISIL ovakvom propagandom cilja na mlađe generacije koje su
godinama naviknute na gledanje smrti na televiziji. Scene koje su prikazane u
snimkama liče špicama videoigrica koje u nekoliko minuta pred početak igre
predstavljaju pozadinu misije.
Kvaliteta videa kao i način izrade daleko
se razlikuje od recimo govora Osame bin Ladena koje bi Al-Kaida na VHS kasetama
dostavila Al-Jazeeri. Ono u čemu se ISIL najviše razlikuje od ostalih
terorističkih organizacija jeste predstavljanje iduće žrtve na kraju objavljenog
videa, metoda zastrašivanja koju dosad niko nije koristio. Psihološki efekt
jeste odgovornost za sudbinu talaca prebaciti zapadnim silama, a svojim
sljedbenicima pokazati da nemaju namjeru odustati od ubijanja. ISIL je zapadnu
doktrinu “nepregovaranja s teroristima” iskoristio protiv njih te sebi
osigurao, ako zapadne zemlje ne isplate određenu sumu novca za život taoca, da
će njegova smrt privući nove regrute u redove ISIL-a.
Moglo bi se reći da je ISIL primijenio ono
što zapadni mediji najviše vole i to iskoristio protiv njih – dramatiku i
glorificiranje smrti.
Boris Blažinić, profesor psihologije, kaže
da je u ljudskoj prirodi da budu fascinirani smrću.
“Glavni cilj ovakvih video snimaka je
širenje panike eksplicitnim scenama egzekucija koje posmatrač doživljava iz
prvog reda, odnosno smatra da se pred njim događa nešto strašno čega bi se
trebao bojati. Kod određenih ljudi aktivira se tzv. borba-bijeg reakcija koja u
ljudskom tijelu oslobađa endorfine, a iz sličnih razloga smo fascinirani horor-filmovima.
Kad film završi, doživljavamo olakšanje jer nam mozak govori: “Ovo je grozno, ali
barem sam na sigurnom”, kaže Blažinić i objašnjava da se kod prekomjernog
izlaganja takvim podražajima može razviti blaži oblik PTSP-a. To rezultira
poremećajima u snu, paničnim napadima i psihološkom traumom.
Slike brutalnih ubistava zapravo su se
pojavile puno prije nego što su ih zapadni mediji počeli prenositi. Prvo dokumentovano
masovno smaknuće dogodilo se 25. jula 2014. godine kad je pogubljeno 75 sirijskih
vojnika.
Tada su društvene mreže bile preplavljene
slikama obezglavljenih vojnika koje su na svojim profilima objavljivali i
dijelili vojnici ISIL-a, naravno uz odobrenje nadređenih.
Ali zašto se zapravo ISIL-u isplati
objavljivati slike i smaknuća na društvenim mrežama?
Prema tvrdnjama New York Timesa, upravo
takvim tehnikama zapravo se privlači većina pripadnika u redove ISIL-a iz
zapadnih zemalja. Procjenjuje se kako je više od četiri hiljade zapadnih
državljana pristupilo ISIL-u upravo zbog prikazivanja smaknuća na društvenim mrežama.
Michael O'Hanlon, viši saradnik iz Instituta Brookings specijalizovan za odbranu
i vanjsku politiku, ističe da je ISIL-ova propagandna mašina ključ njihovog iznenadnog i golemog
uspjeha.
“Nema sumnje da su društveni mediji pomogli
ISIL-u. Preko društvenih mreža u Irak i Siriju privlači se oko hiljadu stranih
regruta mjesečno, iz najmanje 100 zemalja svijeta. Uspjeli su prikazati Kalifat
kao blistavu romantiziranu verziju džihada”, tvrdi O'Hanlon.
Slično kaže i Business Insider, koji je
otkrio da ISIL na društvenim mrežama marketinški prodaje ideju Kalifata kao
“džihad s pet zvjezdica”, a za najbolje i najistaknutije ratnike koji svoju
vrijednost pokažu na ratištu navodno otvara i luksuzni hotel u Mosulu.
Osim smještaja i odmora u hotelu, svakom
ratniku će navodno pripasti i određeni pokloni, poput automobila ili robova
najčešće u obliku zarobljenih jazidskih djevojaka.
Za razliku od primjerice Al-Kaide koja je
borcima zabranila korištenje društvenih mreža te komunicirala isključivo putem
pismonoša i kurira, ISIL je prihvatio društvene medije.
Tehnološko sposobni pripadnici ISIL-a, od
kojih je velik broj stekao napredno znanje IT-a u zapadnim zemljama, kreirali
su aplikaciju “Dawn of glad tidings” (Google je aplikaciju uklonio istog mjeseca)
uz koju bi se umnožavali postovi njihovih boraca (force multiplier metoda).
Ali ako su metode kojima ISIL pridobiva
sljedbenike poznate, zašto društveni mediji jednostavno ne uklone sporne objave
čim one osvanu na internetu?
Kako navodi engleski Guardian, skidanje
materijala sa Twittera ili YouTubea nije tako jednostavno kao što se na prvi
pogled čini. U Googleu tvrde kako bi bili sretni postupiti u skladu sa zakonom,
ali sistemi nisu postavljeni tako da bi se spriječilo objavljivanje takvih
videa, a ISIL to zna.
Ne postoji algoritam niti sistem koji bi
pretraživao i uklonio objave pod hashtagovima niti postoji način da se jednim
potezom ukloni sav sporan materijal.
Guardian navodi kako je pronalaženje i
uklanjanje spornih snimaka postalo igra mačke i miša. Dok se identifikuje i
ukloni korisnički račun, osvanu još najmanje tri nova s kojih objavljuju
propagandni materijal. No ISIL ne koristi samo YouTube, aktivni su i na
Twitteru te Instagramu, što dodatno otežava posao uklanjanja materijala jer ova
preduzeća jedna drugom još ne pomažu.
Google navodi kako se otprilike 100 sati
videa na YouTube uploada svake minute, a da bi Ministarstvo unutrašnjih poslova
Velike Britanije ugasilo korisnički račun, svaki zahtjev mora biti pregledan od
čovjeka. U tu svrhu osnovali su tim koji 24 sata nadzire objavljene snimke, ali
ako neka od priznatih zapadnih medijskih kuća na svojem službenom računu objavi
propagandni video, Google ga neće ukloniti.
Stručnjaci smatraju kako bi se uklanjanjem
spornih videa ili slika s internetskih stranica raznih medija zapravo postigao
“Streisand efekt”. (Pojava koja je nazvana po pjevačici i glumici Barbri
Streisand, koja je pokušala ukloniti s interneta fotografije svoje kuće, a
postigla je to da je još više stranica objavilo snimke.)
Washington je već nekoliko puta ponovio da
se više ne može boriti s rastom objava na društvenim mrežama poput Twittera ili
YouTubea te da nema razrađeno rješenje za suzbijanje ISIL-ove propagande na
internetu.
Situaciju su dodatno zakomplikovale
obavještajne službe.
“Postoji puno ljudi koji žele da se ove
račune blokira, ali većinu vremena se miješaju razne obavještajne službe i
vojska koja želi da se materijal ne dira kako bi se korisnički račun mogao i
dalje pratiti u vojno-obavještajne svrhe”, tvrde iz Googlea.
Stručnjak za sigurnost Mate Laušić uvjeren
je da je ISIL unaprijedio psihološko ratovanje i upotrebu savremene tehnologije
kako bi proširio svoju poruku i strahom pobijedio suparnika.
“Štaviše, društvenim mrežama ISIL regrutira
nove pripadnike, a omogućili su i tzv. vukovima samotnjacima osposobljavanje na
daljinu za izvršavanje terorističkih akata u zapadnim zemljama.
Za Al-Kaidu moglo bi se reći da je mala
beba naspram ISIL-a. Korištenjem društvenih mreža, visoko kvalitetnom
videopropagandom i zastrašivanjem postigli su neviđen uspjeh među terorističkim
organizacijama”, mišljenja je Laušić.
Što se zapadnih medija tiče, Laušić smatra
da su ISIL-ovci itekako svjesni da će se njihov propagandni materijal već
negdje objaviti jer glad za zabranjenim odnosno znatiželja neće nam dopustiti
da ne kliknemo na link i ne pogledamo video. U njihovim redovima nalaze se
najbolji PR stručnjaci današnjice”, zaključuje.
(The Bosnia Times, Globus)