Američki predsjednik Donald Trump je pretvorio tzv. midterm izbore u referendum o svojoj vladavini u prve dvije godine. Imajući u vidu ustaljeno pravilo da birači „kažnjavaju” predsjednike poslije „medenog mjeseca”, po ulasku u Bijelu kuću, šefovi američke države su se u prošlosti držali na distanci od izbornih kampanja, kako ne bi ugrozili vlastiti legitimitet. Trump je predsjednik „sui generis” i to je pokazao u tekućoj kampanji jer je prvi stanovnik Bijele kuće koji je u punom kapacitetu učestvovao u izbornoj kampanji.
U prethodnom vijeku i na početku ovog samo trojica američkih predsjednika su uspjeli da povećaju broj poslanika svoje partije na „midterm” izborima. Franklin Roosevelt 1934. godine u jeku New Deala, Bill Clinton 1998. godine (bila je to Pirova pobjeda pošto nije bilo dovoljno za većinu u Senatu i Predstavničkom domu) i George W. Bush 2002. godine, na krilima „rata protiv terorizma” poslije 11. septembra 2001. godine. Svi ostali predsjednici, uključujući Ronalda Reagana i Baracka Obamu, bili su kažnjavani od biračkog tijela dvije godine poslije izbora ili reizbora.
Amerikanci sljedećeg utorka biraju 435 poslanika za Predstavnički dom, 35 senatora (jednu trećinu saziva Senata) i 36 guvernera američkih država. Izlaznost na midterm izborima je tradicionalno niska. Na prethodnom biračkom sastanku 2014. godine zabilježen je negativan rekord: izašla je tek trećina glasača na birališta.
Za nisku izlaznost postoji nekoliko opravdanja i objašnjenja. Prvo je da se izbori održavaju radnim danom, prvi utorak u novembru. Drugo je negativan imidž koji ima Kongres u američkom javnom mnijenju, viđen je kao povlaštena kasta i simbol nefunkcionisanja države. Treći motiv je rigidna procedura za glasanje, posebno u državama gdje su na vlasti republikanci koji obeshrabruju i sprečavaju mlade i pripadnike manjina da glasaju (u Alabami čak 600.000 Afroamerikanaca). Četvrti razlog je zabrinjavajući za demokrate budući da statistika recituje da su njihovi glasači mnogo manje disciplinovani na midterm izborima od pristalica republikanaca.
Trumpu nije potrebno da zadrži većinu u Predstavničkom domu da bi izbjegao pokretanje „impeachmenta” (uzgred budi rečeno, ne postoje ni minimalne šanse da bude realizovan pošto je potrebna dvotrećinska većina u Senatu za opoziv predsjednika SAD) koliko zbog donošenja zakona i realizacije obećanih reformi. Za razliku od drugih predsjednika SAD koji su mogli da računaju na tzv. bipartisan zakone i reforme u Kongresu, Trump je toliko podijelio zemlju da je teško zamisliti da bi demokrate mogle da podrže bilo koji njegov prijedlog.
(TBT)