Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Ne znam odakle da počnem pisati ovu kolumnu; da li da odmah otkrijem kako imam informacije da je Alisa Mutap, koja boluje od neke vrste epilepsije, progovorila, što će reći da joj se vratilo sjećanje na nemili događaj od 8. februara 2016. godine kada je ubijen njen momak rahmetli Dženan Memić, ili da počnem od intervjua Nermina Nikšića u kojem je definitivno rekao zbogom Bakiru Izetbegoviću ostajući pri odluci da ni on, odnosno njegova stranka, kao ni bilo ko drugi neće i ne želi koalirati sa SDA-om.
BOŠNJACI POD AMNEZIJOM
Moja dilema proizilazi iz činjenice da su obje ove informacije jednako važne za ishod političkog košmara, kojeg sam okarakterizirao kao sumrak demokratije, odnosno smjene bošnjačkog režima i njegovog baršunastog diktatora Bakira Izetbegovića sa trona bošnjačkog pijemonta.
Ipak da prednost damo slučaju ubistva Dženana Memića koji bi mogao dobiti epilog upravo kroz prisjećanje Alise Mutap.
Ona se nakon jednog ročišta na Kantonalnom sudu u Sarajevu , na kojem je bila kao ključni svjedok, oglasila pismom upućenom javnosti i Dženanovom ocu Murizu Memiću.
U tom pismu Alisa se pozivala na dokumentaciju, njene nalaze, mišljenje ljekara vezano za amneziju, između ostalog i nalaze Alisine dijagnoze (epilepsije) od 2009. godine prvo s Pedijatrijske klinike u Sarajevu (Neurološko savjetovalište), pa onda i drugih ustanova. „Amnezija je stanje, a epilepsija bolest. Vrsta epilepsija ima jako puno i Alisa ima jednu od njih“, pisalo je u pismu.
Navodno ona nikad nije tvrdila da se ne sjeća događaja od 8. februara 2016. godine zbog epilepsije, nego je odgovorila na pitanje tužioca o njenom zdravstvenom stanju.
Ovo pismo objavili su režimski mediji na naslovnicama jer se desilo u vrijeme izborne kampanje i imalo je za cilj umirti građane koji su u Sarajevu demonstrirali tražeći pravdu za Dženana.
Sad kad se Alisa prisabrala i odlučila progovoriti, bez obzira na njene motive, za očekivati je da će barem približno kazati da se desilo ubistvo u kojem su učestvovala bar dvojica sinova ilidžanskih tajkuna. Ne bih da prejudiciram, ali očekujem potvrdu svojih navoda u tekstu kojeg sam objavio pod naslovom „Alijin sin je ubica“ i koji je, bez ikakve lažne skromnosti mogu ustvrditi, skrenuo pažnju javnosti na to ubistvo i možda preokrenuo tok tog monstruozno montiranog procesa.
POLJUBAC SMRTI
Sve ove informacije o ubistvu Dženana, pa čak i imena osumnjičenih, dao sam Bakiru Izetbegoviću. Naknadno sam saznao da je Izetbegović, na moj nagovor, primio i Muriza Memića i vjerujem da ga je i on još detaljnije informirao o tom slučaju i da je čak i plakao pred njim. Pored svega Izetbegović se nikad nije oglasio niti izustio Dženanovo ime. Čak šta više, šepurio se sa svojom svitom u predizbornoj kampanji po Ilidži grleći se i ljubeći sa tajkunima čiji su sinovi bar osumnjičeni kao Dženanove ubice.
Eto tako, i ta nesretna Alisa i pored bolesti epilepsije smogla je snage prisjetiti se jezivih scena premlaćivanja mladića u noći negdje na ilidžanskoj aleji, kao iz najstrašnijih horor filmova, a Bakir Izetbegović još uvijek uspijeva držati naciju pod amnezijom kad su ovakva i druga slična ubistva u pitanju.
Navodno Dalida Burzić kao kantonalna tužiteljica ovih dana dobiva suspenziju, ili premještaj, nije bitno. Karijera Dubravka Čampare, kao najodanijeg Izetbegovićevog tužioca, sve su prilike, bliži se kraju… Očito kockice režima ispod kojih se zataškavao kriminal, pa i ubistva dobivaju domino efekat. Zbog toga su, još je očitije, bjesomućni napadi „odreda smrti“ koji pokušavaju zastrašiti prokazivače i zviždače te političke oponente sve češći i sve žešći…
Ako toga nisu svjesne izmanipulirane bošnjačke mase, očito su toga konačno postali svjesni sami političari. Jedan od njih je, eto, Nermin Nikšić. On tačno zna da bi u slučaju koalicije SDP-a sa SDA-om vrlo brzo bio uhapšen kao i Fahrudin Radončić. Nikšiću je Dragan Lukač „visio za vratom“ tokom cijele kampanje prijeteći svojim inspektorima otkazima jer su nasposobni naći neku Nikšićevu kriminalnu radnju dok je bio premijer vlade Federacije BiH. On je svjestan da ga kao lidera opozicije režim ne smije hapsiti i stoga odbija svaku pomisao koaliranja sa SDA-om. Tako je Bakir Izetbegović dobio imidž kakav je imao jedan od zloglasnih agenata UDBA-e Bahrudin Buri Bijedić. Navodno je Sarajevom kružila krilatica „čuvaj se Burijevog poljupca“ jer koga Buri potapše, zagrli ili ne daj Boše poljubi, taj je osvitao u bajbukani.
(TBT)
