Papa Franjo je pozvao biskupe da se okupe na prvom, globalnom okupljanju rimokatoličkih lidera povodom problema pedofilije u crkvi. Reakcija je zakašnjela. Brojna otkrića seksualnog zlostavljanja i prikrivanja unutar crkve zahtijevaju radikalnu, javnu, ubjedljivu sistematsku promjenu.
Najnovija tura otkrića – uključujući mučan izvještaj suda u Pennsylvaniji u kome se detaljno opisuje kako su sedam decenija više od 300 katoličkih svećenika seksualno zlostavljali najmanje 1.000 djece – pokazala je bez sumnje da će legat pape Franje biti određen njegovom reakcijom na krizu. Svaka naredna reakcija mora da uključi otvoreno bavljenje optužbama da je i sam papa učestvovao u prikrivanju.
Predsjednik Američke konferencije katoličkih biskupa, kardinal Daniel Dinardo, sastao se sa papom kako bi zatražio punu istragu o tome kako je bivši arhiepiskop Washingtona Theodore McCarrick dospio do visokog položaja u crkvi i pred historije seksualnih napada. Sastanak se poklopio sa objavom da je papa prihvatio ostavku biskupa Zapadne Virginije Michaela Branfielda i naredio istragu optužbi da je seksualno zlostavljao odrasle.
Krizu u crkvi dodatno je zakompliciralo šturo pismo bivšeg vatikanskog izaslanika u SAD-u, arhiepiskopa Karla Marie Vigana, koji je optužio Franju da je ukinuo sankcije kardinalu McCarricku. Optužbe je zasjenilo otvoreno neprijateljstvo Vigana prema papi.
Ali kulturni ratovi unutar crkve, afera McCarrick i izvještaj pensilvanijskog suda ne smiju da skrenu pažnju sa suštine ove krize. Oni su samo najnoviji u nizu skandala i otkrića od kada je prije 16 godina Boston Globe prvi put skrenuo pažnju 2002. na sistematsko prikrivanje pedofilije bostonskih svećenika koje je sprovodio pokojni kardinal Bernard Law, što je izazvalo lavinu sličnih izvještaja. Spiegel Online je prenio da su vidjeli izvještaj koji su zatražili njemački biskupi o 3.677 slučajeva zlostavljanja od 1946. do 2014. u kojima je učestvovalo najmanje 1.670 svećenika.
Ovo nije neka mana koja se može riješiti duhovnim obnavljanjem. Ovo je široko rasprostranjen šablon i jeziva zloupotreba moći božjeg čovjeka nad djetetom, a prikrivanja su organizirana u svim dijelovima svijeta.
Papa Franjo je napravio korake da se izmijeni papska kultura i Katolička crkva učini u većoj mjeri inkluzivnom, a čini se da je sada i shvatio težinu bolesti koja izjeda crkvu. Ali u, sasvim sigurno, definirajućoj borbi svog mandata, morat će da pogleda mimo kardinala, prelata i svećenika – i samog sebe – kako bi dobio odgovore i rješenja. A kredibilni napor reformiranja svećeničke kulture crkve, povratka povjerenja i iskorjenjivanja raka seksualnog zlostavljanja zahtijevat će punu saradnju stručnjaka, tužilaca, žrtava i mnogih drugih van crkve.
(TBT, NYT)