Latić: Nisu Bošnjaci bili protiv
Jugoslavije, niti su se željeli konfrontirati sa Srbima. Zašto? Jednostavno
zato što su sa Srbima na cijeloj teritoriji dijelili najviše životnog
prostora. Tragedija raspada Jugoslavije
se primarno ogleda kroz tragediju odnosa Srba i Bošnjaka! Kako danas premostiti
taj tragični ponor zla koji se desio između Srba i Bošnjaka, suštinsko je
pitanje za odnose na Balkanu.
FOTO: Nedeljnik, naslovna
Nedžad
Latić, urednik portala The Bosnia Times, dao je intrevju prestižnom beogradskom
časopisu Nedeljnik.
Teme
razgovora su bile osvrt na Dejtonski mirovni sporazum nakon 20 godina,
ostrašćeni odnosi među liderima političkih stranaka, „hrvatsko pitanje“ u BiH, dijalog
između Bošnjaka i Srba itd.
Latić je
ustvrdio da je ZAVNOBIH veće civilizacijsko dostignuće od Dejtonskog mirovnog
sporazuma i da vjeruje da će se ovaj sproazum mijenjati u naredne dvije godine
i da će stoga novi Ustav BiH biti kompilacija ZAVNOBIHA i Dejstonskog mirovnog
sporazuma.
Na pitanje
šta su izvorišta animoziteta između lidera, Latić je odgovorio:“ Kod lidera u
RS-u izvorište je političko rivalstvo. Posebno je to izraženo između Bosića i
Dodika. Bosić protiv sebe ima frakcijsku opoziciju unutar SDS-a koju prevodi
Momčilo Krajšinik blizak Miloradu Dodiku. Tako da je izvjesno da će doći do
približavanja SNSD-a i SDS-a u dogledno vrijeme, ili cijepanja stranke.
Ali, unutarbošnjački
sukob koji se odvija kroz personalni sukob Radončića i Izetbegovića mnogo je
teži. Radončić je u problemima jer mu je , kako on tvrdi, napakovana optužnica
u kojoj se sumnjiči za sudjelovanje u ubistvu Ramiza Delalića Ćele. Proces se
vodi u Prištini u sklopu procesa protiv Nasera Keljmendija. Tako je SDA u dvije
posljednje kampanje vodila kampanju protiv Radončića isključivo na osnovu
sumnji da pripada kriminalnom miljeu Nasera Keljmendija.
Izetbegović je
u mnogo boljoj poziciji jer ima nasljeđe oca Alije, zatim podršku Islamske zajednice.
Dok se Radončić sumnjiči da je „srpski igrač“ jer je porijeklom iz Sandžaka.
Ovaj
personalni sukob frustrira Bošnjake i hrani ksenofobične krugove, tako da mnogi
izražavaju zabrinutost za međubošnjački sukob u kojem bi moglo doći i do
ozbiljnijih incidenata i konflikata.
Nedeljnik: Mislite na politička ubistva i atentate?
Latić: Ne
isključujem ni tu mogućnost jer ni u Sarajevu se nije desilo ništa manje
političkih ubistava tokom i poslije rata nego u Beogradu u vrijeme režima
Slobodana Miloševića. Ubistvo Ćele je samo jedno od njih. Nažalost, za razliku
od vlasti u Srbiji koje su haman sva ta ubistva rasvjetlili, u Sarajevu nije
rasvjetljeno niti jedno ubistvo takve vrste.
Nedeljnik: Gdje su tu vehabije, odnosno vejrski
ekstremisti koji su u BiH, očito, veoma prisutni i utjecajni?
Latić: Uvijek su ti militantni vjerskih krugovi koju imaju inačicu vehabija bili
bliski SDA-u. I pored distanciranja i osuda mnogih njihovih postupaka, pa i
samog reisa Kavazovića, stiče se dojam da lider SDA Bakir Izetbegović iz nekih
razloga izbjegava konfrontaciju sa njima. Možda je u pitanju ogromni novac iz
islamskih zemalja koji je u vidu humanitarne pomoći došao u BiH, a moguće je da
Izetbegoviću odgovara to što su ti krugovi „uzeli na zub“ samog Radončića kojeg
na svojim portalima tretiraju kao izdajnika. On je kao bivši ministar policije
pokrenuo mnoge aktivnosti protiv ovih radikalnih grupa pa je na njegovu
inicjativu i donesen zakon o zabrani odlaska bosanskih državljana na strana
ratišta. Već su neki procesuirani po tom zakonu.
Nedeljnik: Šta je građanskom opozicijom, odnosno ljevicom
u Sarajevu?
Latić: Postoje uski intelektualni krugovi u Sarajevu koji imaju građansku
orijentaciju. Ti krugovi su okupljeni oko male stranke „Naša stranka.“ Ponekad,
vrlo sporadično se čuje smislen glas jednog pisca Peđe Kojovića, ili oskarovca
Danisa Tanovića i to je sve. Kako je zašutio Zdravko Grebo, legendarni
„šezdesetosmaš“, Sarajevska ljevica više
ne postoji. Valjda je biologija učinila svoje. A i siromaštvo je prisililo
inteligenciju na komformizam. Naravno, ima nekoliko pojedinaca bivših ljevičara
koji se bukvalno prostituišu i ljubakaju sa liderima SDA sa „crvenim karminom“
na usnama.
Nedeljnik: Utjecaj Turske i Tajiba Erdogana na bošnjačku politiku je evidentan. Kako se to
reflektira u samom Sarajevu?
Latić: Dolaskom
Ahmeta Davutoglua na čelo turske diplomatija na cijelom Balkanu se osjetio val
njegovog navodnog neosmanizma. Sam Erdogan je lični prijatelj sa Bakirom
Izetbegovićem i jedan drugom upućuju vrlo prijateljske poruke. Međutim,
Erdoganova retorika, koja obiluje i lapsusima, prilično je pogoršala njegov
imidž na Balkanu pa i u Evropi. Znate,
dvije islamske velesile Iran i Saudijska Arabija, kao države, imaju vrlo
pozitivan odnos prema Bosni. Ali zbog religijskih sektaških sukoba između njih,
jer se radi o sukobu šija i selefija, bilo je neprikladno i nepoželjno da
iskoriste i svoj vjerski utjecaj na bosanske muslimane. Stoga je utjecaj
Turske, kad je proislamistička AK Partija preuzela vlast, za Evropu bio
poželjniji u odnosu na Iran i Saudijsku Arabiju. Međutim, nakon dešavanja u
islamskom svijetu u vrijeme „arapskog proljeća“, stvari su se zakomplicirale i
te turbulencije se održavaju i na odnose BiH sa islamskim zamljama.
Mislim da će
novi kralj Selman, koji je vrlo privržen Bosni, kao i predsjednik Ruhani, za
razliku od svojih prethodnika Ahmedi Nedžada i kralja Abdullaha, imati
državotvonriju politiku prema Bosni i da će utjecaj Turske opasti.
Nedeljnik: Da li se te reperkusije odnosa BiH sa
islamskim svijetom mogu odraziti ili se već odražavaju i na međunacionalne
odnose kako u BiH tako i u regionu?
Latić: Svakako
da to utječe na odnose Bošnjaka i drugih naroda kako u BiH, tako u Srbiji, pa i
Crnoj Gori. Momentalno Bakir Izetbegović, kao lider SDA, ima zategnute odnose
sa Crnom Gorom zbog pitanja Sutorine, a i sve napetiji su odnosi sa Hrvatskom
nakon pobjede Kolinde Grabar Kitarović. Može se vidjeti i po nacionalističkoj
retorici Sulejmana Ugljanina, kao lidera SDA, da su se opet zategnuli odnosi
Sandžaka sa Beogradom itd.
Da li je to
prepotentnost zbog bezrezevrne podrške koju SDA ima u Turskoj, što bi mogla
biti prolazna pojava, ili je izraz radikalizacije ove stranke usljed globalne
radikalizacije muslimana, vidjet ćemo. Ali, u svakom slučaju sve nacionalne
politike moraju voditi ka relaksaciji odnosa u regionu.
Nedeljnik: Vi ste u jednom feljtonu posvećenom
Sarajevskom procesu iz 1983., kada se uz Aliju Izetbegovića sudilo i vašem
bratu, izjavili kako ste tada vjerovali da će demokratija u Jugoslaviju doći
preko Beograda. Šta danas mislite o tome?
Latić: Naravno
da sam tokom rata mislio kako sam bio u zabludi. Ali, danas opet imam nadu.
Neke izjave, poput izjave premijera Vučića o značaju odnosa muslimana i Srba,
kao i izjave Vuka Draškovića, kako
partnertsvo Bošnjaka i Srba, kao dva većinska naroda u BiH može stabilizirati
BiH, su ohrabrujuće. Neobično je da je to rekao baš Drašković, kojeg pamtimo
kao zloglasnog srpskog nacionalistu, ali je ta izjava za respekt. Zašto? Pa,
nisu Bošnjaci bili protiv Jugoslavije, niti su se željeli konfrontirati sa
Srbima. Zašto? Jednostavno zato što su sa Srbima na cijeloj teritoriji dijelili
najviše životnog prostora. Tragedija
raspada Jugoslavije se primarno ogleda kroz tragediju odnosa Srba i Bošnjaka!
Kako danas premostiti taj tragični ponor zla koji se desio između Srba i
Bošnjaka, suštinsko je pitanje za odnose na Balkanu.
Nedeljnik: Da li će se Bosna federalizirati ili će se tzv. Hrvatsko pitanje u Federaciji
BiH riješiti sa dobivanjje trećeg entiteta?
Latić: Kao
što je poznato problem Fedracije je u tome što se Hrvati u njoj osjećaju
marginalizirani u odnosu na Bošnjake i to se nazvalo „hrvatskim pitanjem“. Po tom pitanju su Hrvati donijeli deklaraciju
o ustroju Federacije, pa i BiH. Kako sada stvari stoje, sa ovakvom podrepaškom
politikom Bakira Izetbegovića, uskoro bismo mogli imati i „bošnjačko pitanje.“ Jer
bi Bošnajci, kao većinski narod u BiH, mogao imati najmanje ingerencija, zastupljenosti
i utjecaja u državi. Desilo se nekoliko vrlo dobrih stvari koje idu u prilog
politici Dragana Čovića. Jedna od tih stvari za Čovića je da za stolom kao
nacionalnog pregovarača ima Bakira Izetbegovića. Čovićeva ideja federalizacije
nije nova i o tome se pregovaralo u Prudu kad su Tihić, Čović i Dodik skoro
bili postigli ovakav dogovor. Bukvalno su se spominjale četiri federlane jedinice. A to je tri nacionalne jedinice i distrik
Sarajevo.
Najteže
pitanje u pregovorima Čovića i Izebegovića bit će status Mostara. Ako se podijeli
Mostar, dijeli se i Bosna. Tad se to ni ne mora zvati trećim entitetom. Bitno
je da će Hrvati imati svoju etno-teritorijalnu zajednicu i tako sa Bošnjacima
činiti Federaciju po modelu konsocijacije, života jednih pored drugih.
U znaku tih
pregovora će biti politika u Sarajevu u naredne dvije godine. Do lokalnih
izbora.
/The Bosnia
Times, Nedeljnik, razgovarala Dragana Bokan/