Berlin – Eliud Kipchoge, najnagrađivaniji maratonac na planeti, čovjek je samodiscipline. Ustaje u pet ujutru da trči. Vrijeme provodi između doma u Eldoretu, u Keniji, gde živi sa ženom i troje dece, i trening centra na visini od 2400 metara iznad nivoa mora, gde dijeli kućne poslove sa kolegama. Kipchoge je bogat čovjek ali i dalje riba toalet.
Kada je počeo ozbiljno da shvata sport, zabilježio je svako vježbanje u bilježnicu. Hiljade kilometara koje je dokumentovao doveli su ga do vrha u njegovoj profesiji, trkač je koji trči toliko brzo da se to graniči sa nemogućim.
Ali ono što je možda najneobičnije kod Kipchogea (33) jeste jedna stvar koju ne radi: ne pretjeruje na treninzima. Procenjuje da rijetko pruži više od 80 posto svog maksimuma. Svih 100 posto čuva za trku – za maratone na kojima pobjeđuje, rekorde koje obara. “Želim da trčim opuštenog uma”, kaže.
Kipchoge je osvojio 10 od 11 maratona na kojima se takmičio. Olimpijski je šampion. Oborio je svjetski rekord za više od minut kada je na Berlinskom maratonu trčao dva sata, jedan minut i 39 sekundi. Prije trke je rekao: “Pokušaću da istrčim lični rekord. Voleo bih da to bude i svjetski. Ali ću ga tretirati kao lični rekord.”
Visok metar sedamdeset i težak 52 kilograma, Kipchoge je građen za udžbenike iz anatomije, sa tijelom sposobnim za vrhunske kardiovaskularne performanse. Istovremeno, bore na obrazima ga čine starijim i daju mu izgled teško stečene mudrosti. To nije lažno predstavljanje. Kada govori, pažljivo i sporo bira riječi.
Kipchoge je onaj tip osobe koji kaže stvari poput: “Jedino su disciplinovani slobodni. Ako ste nedisciplinovani, rob ste svojih raspoloženja i strasti.” I: “Najbolje vrijeme da se zasadi drvo bilo je prije 25 godina. Drugo najbolje vrijeme da se zasadi drvo je danas.” Umije da ubaci sopstvene poslovice u opušten razgovor i djeluje iskreno.
Veliki je čitalac i ukus mu se kreće od Aristotela do sportskih biografija i knjiga za samopomoć. Sedam navika veoma efikasnih ljudi Stephena Coveya mu je omiljena. Dok čita, hvata bilješke. Jednom je napisao formulu: Motivacija + Disciplina = Konzistentnost. Nijedan maratonac u modernom dobu nije bio dominantniji od njega.
A priče da bi Kipchoge mogao da bude i najbolji trkač na duge staze svih vremena sve su glasnije, a predvode ih ljudi poput Davida Bedforda, bivšeg vlasnika rekorda na 10.000 metra. “Može li da bude poražen?”, pitao je Bedford. “Mislim da ne može”, odgovorio je.
Kao dijete, Kipchoge je trčao do škole i iz škole. Najmlađe od četvoro djece, odrastao je u jednom malom selu u Kapsisijvi. Majka mu je radila kao vaspitačica. Otac mu je umro kada je bio mali. Kada je završio školu, pomagao je u kući skupljajući mlijeko od susjeda i prodajući ga na pijaci. Nastavio je da trči inspirisan Patrikom Sangom – poštovanom figurom regiona.
Sang je otišao na Univerzitet u Teksasu i osvojio olimpijsko srebro u trci sa preponama prije nego što se vratio u Kapsisijvu gdje je organizovao sportske događaje. Upoznao je 16-godišnjeg Kipchogea 2001.
“Pojavio se ovaj klinac koji me je pitao da nešto trenira. I svake dvije nedjelje bih ga poslao na drugi program i to je trajalo mjesecima”, rekao je on.
Kipchoge je na kraju počeo da trči i pobjedio je. Sang ga je pitao kako se zove i bio je šokiran kada je shvatio da mu je njegova mama bila vaspitačica. Od tada su gotovo nerazdvojni.
Kipchoge je slavu stekao na svjetskom šampionatu 2003. kada je bio brži od zvijezde trke na 5000 metara, Marokanca Hichama el Geruza. Kipchoge je imao samo 18 godina. Osvojio je dvije olimpijske medalje u trci na 5000 metara, bronzanu 2004. i srebrnu 2008. Na rijedak loš dan završio je sedmi, i to u nacionalnim pripremama za Olimpijadu 2012, zbog čega je otpušten iz tima.
Od tada je neporažen i 2016. je osvojio zlato na Olimpijadi. Prošle godine, na stazi za auto-trke u Italiji, Kipchoge je uradio nešto nevjerovatno: istrčao je maraton za manje od dva sata u projektu “Breaking 2” koji je organizovala kuća Nike.
Uz pomoć rotirajuće ekipe olimpijskih udarača tempa, završio je trku sa vremenom 2:00:25, prešavši dužinu maratona brže od bilo kog ljudskog bića u historiji. Vrijeme mu nije ratifikovano kao svjetski rekord ali je nevjerovatno.
Kipchoge ima druge ciljeve. Želi da odbrani olimpijsku titulu. Želi da nastavi sa ličnim rekordima. Želi da utiče na druge generacije – na “milijarde” rekao je, tako što će putovati po svijetu i propovjedati trčanje.
Kipchoge ima običaj da se smije svaki put kada se pojavi bol. Skreće misli sa njega misleći o radosti trčanja, cilju ispred. Onda bol umine. U tom procesu, sport postaje nešto nalik performansu.
Svoj pristup opisuje ovako: “Hajde da nam ovo bude divna trka.”
(TBT, NYT)