Harry Kane, kapiten Engleske i najbolji fudbaler ovogodišnjeg Svjetskog kupa, tokom šampionata povremeno je djelovao više zainteresovano da ispira usta tečnošću nego da je guta.
Pred kraj drugog poluvremena epske utakmice protiv Kolumbije, Kain je žestoko prsnuo tečnost iz flaše u usta a onda ju je ispljunuo.
Drugi fudbaleri Engleske su također ispirali usta i pljuvali tečnost kada bi utakmice bile prekinute i kada je dolazilo do pada koncentracije na terenu. Isto su radili i mnogi igrači drugih timova, uključujući portugalsku zvijezdu Cristiana Ronalda.
Neki igrači su možda željeli da izbegnu osjećaj nadutosti i samo su htjeli da isperu usta. Ali činilo se da drugi to rade namjerno i sa ciljem. Igrači su poznati po tome što ne vole da otkrivaju tajne svoje kondicije, pa zato sadržaj njihovih flaša nije poznat. Ali je moguće da su primenjivali tehniku “ispiranja usta”, kažu stručnjaci za vježbanje i ishranu.
Više od deset godina istraživanja sportova izdržljivosti poput biciklizma i trčanja otkrilo je da sportisti pokazuju bolje rezultate tokom intenzivnog vježbanja ako ispiraju usta rastvorom ugljenih hidrata a onda ga ispljunu bez gutanja.
Receptori u ustima šalju signale centrima za zadovoljstvo i nagradu u mozgu, zbog čega tijelo očekuje dodatnu energiju i mišići mogu da rade malo više a osjećaj umora se smanjuje, kažu naučnici.
“Na neki način varate mozak, mi mislimo da mehanizam tako funkcioniše”, rekao je Asker Jeukendrup, psiholog vježbanja i sportski nutricionista koji je s kolegama sa Univerziteta Birmingham u Engleskoj bio dio tima koji je 2004. utvrdio da ispiranje usta ugljenim hidratima dovodi do toga da biciklisti budu za minut brži na trkama od 40 kilometara.
Engleski fudbalski tim je odbio da otkrije nutricionističke taktike na Svjetskom kupu. Ali osoba koja je upoznata sa režimom tima priznala je da je ispiranje usta nešto što je tim “radio ranije” i što se smatra “relativno standardnom praksom”.
Zvaničnik za fitnes u engleskoj Premijer ligi kaže da se ispiranje koristi da bi se poboljšala energija, izbjegao osjećaj težine u stomaku i spriječili grčevi.
Istraživanje pokazuje da ispiranje može da poboljša performanse ako se usta ispiraju 5 do 10 sekundi, što duže – to bolje kako bi oralni receptori bili u kontaktu sa ugljenim hidratima.
“Ne bih rekao da je to opšteprihvaćena taktika iako igrači češće ispiraju usta nego ranije”, rekao je Jeukendrup.
“Nadam se da je sve to planirano. Lijepo je vidjeti nauku kako pronalazi način da dopre do pravog sporta.”
Naravno, ispiranje usta ne može da održava energiju igrača neograničeno dugo. Ugljeni hidrati moraju i da se unesu u tijelo kada mišići ostanu bez glikogena, oblika glukoze koji nam daje energiju dok vježbamo. Ako do toga ne dođe, igrači će se s vremenom umoriti.
Većina istraživanja pokazuje da je ova praksa optimalna za intenzivne treninge koji traju između 30 minuta i jednog sata. S obzirom na to da fudbalska utakmica traje najmanje 90 minuta a može da se razvuče i na dva sata, ta tehnika je možda “pogrešna”, kaže Lindsay Bottoms, psiholog za vježbanje sa Univerziteta Herfordshire u Engleskoj.
Ona je utvrdila da ispiranje usta može da poboljša preciznost mačevalaca. A jedan od njenih kolega koji radi sa engleskim fudbalskim timom rekao je da je nutricionista tima obavjestio igrače o potencijalnim prednostima ispiranja usta ugljenim hidratima tokom utakmice.
Ali ona smatra da igrači hidrate moraju da unesu u organizam a ne da ih ispljunu zbog trajanja utakmice. “Idealno, rekla bih da prvo isperete usta a onda progutate tečnost”, kaže ona, kako bi se dobila dvostruka prednost.
Istraživanje potencijalnih benefita unošenja ugljenih hidrata tokom fudbalskih utakmica u relativnom je povoju. Nema previše prilika da se tečnost popije osim pred utakmicu i u poluvremenu. Niko još nije utvrdio koja je optimalna količina ugljenih hidrata koju je potrebno progutati da bi tijelo dobilo taj nalet energije.
Prednosti kada je riječ o izdržljivosti više su nego jasne, kaže Jeukendrup, ali manje je sigurno da li pijenje rastvora ugljenih hidrata poboljšava vještine fudbalera u driblingu, dodavanju, pucanju na gol i udarcima glavom, bilo tako što odlaže umor ili što utiče na procese u mozgu.
Postoje studije koje ukazuju na pozitivne uticaje na dribling, dodavanje i tajming, ali i one koje ne navode nikakve uticaje. Ovo ne iznenađuje, rekao je Jeukendrup. Mjerenje vještina fudbalera je izuzetno komplikovano i podložno brojnim varijabilama.
Stručnjaci sa Državnog univerziteta Michigan mjere moždanu aktivnost kod studenata kako bi utvrdili koliko traje poboljšanje performansi poslije ispiranja usta i da li nova, komercijalno dostupna mješavina koju proizvodi Unit Nutrition može da poboljša fokus korisnika.
Rezultati su “veoma preliminarni” ali ukazuju da poboljšanje performansi traje oko 15 minuta. Ispiranje smanjuje osjećaj umora i usmjerava pažnju na zadatak, rekao je David Ferguson, asistent profesora psihologije vježbanja na Michiganu.
Za fudbalere koji su iscrpljeni kako se utakmica približava kraju, čini se da ih ispiranje usta neće podstaći “da brže trče ili da jače udaraju loptu”, rekao je Ferguson.
Umjesto toga “pojačaće njihov fokus tako da ne podlegnu umoru i da se postave u odgovarajuću poziciju kako bi odigrali najbolje moguće”.
(TBT, © 2018 The New York Times)