Piše: Vinod Thomas, thebosniatimes.ba
Pošto se velike oluje javljaju sve češće, vlasti širom svijeta reaguju unaprijeđenim sistemima za rana upozorenja, boljim planovima evakuacije i agresivnijim strategijama za obezbjeđivanje skloništa.
Ali sve je bliži dan kada će vatra, suše i oluje koje su pogoršane globalnim zagrijavanjem prevazići našu sposobnost da reagujemo. Argument za smanjenje emisija ugljen-dioksida i usporavanje stope antropogenetskog otopljavanja sa svakom novom katastrofom je sve jači. Rješenje je jasno – moramo da izaberemo lidere koji će klimatske promjene shvatiti ozbiljno. U SAD će sljedeća prilika da se to učiniti biti međuizbori za Kongres u novembru.
Prošlo je tri decenije od kada je bivši naučnik NASA James Hansen upozorio „s velikim stepenom uvjerenja“ da se planeta zagrijava zbog ljudske aktivnosti. A ipak, sada svi plaćaju cijenu zato što je tada samo nekolicina ljudi uzela njegova upozorenja u razmatranje. U prvih devet mjeseci 2018. svijet je iskusio „historijske“ vremenske prilike – od šumskih požara podstaknutih sušom na američkom zapadu, u Grčkoj i Švedskoj, do poplava na Havajima, u južnoj Indiji i na drugim mjestima u Južnoj Aziji. Dok je „Florence“ tutnjao Karolinama, tajfun „Manghat“ je preplavio Filipine i južnu Kinu.
Iako su Hansenova upozorenja uslijedila kada je nauka o klimi bila u povoju, naučnici danas povlače linije između emisija ugljen-dioksida, klimatskih promjena i ekstremnih vremenskih nepogoda. Istraživači su, na primjer, povezali globalno zagrijavanje sa ekstremnim toplotnim talasima, poput onih nedavnih u Kaliforniji, Kini, Japanu i Južnoj Koreji. Podaci također vezuju žestinu uragana u južnim SAD s toplijim vodama u Meksičkom zalivu. Uragan „Harvey“, koji je pogodio Teksas i druga područja 2017, donio je na nekim mjestima i do 130 cm kiše.
Doduše, pripremanje za katastrofe i dalje spasava živote. Vlasti u Houstonu su bile spremne za „Harveyja“ djelimično zbog lekcija naučenih od uragana „Katrina“, koji je opustošio New Orleans 2005. Oluja je prouzrokovala smrt 1.833 ljudi, dok je „Harvey“ ubio najmanje 88 ljudi.
Rezultat lekcija koje su naučene u Indiji je još upadljiviji. Stanovnici države Odisha su u oktobru 2013. rano upozoreni na dolazak ciklona „Phailin“. Do udara oluje je dosta ljudi već bilo evakuisano. Dok je „Phailin“ odnio 45 života, oluja slične jačine koja je isti region pogodila 14 godina ranije ubila je 10.000 ljudi.
Ipak, u okviru napora za upravljanje hitnim situacijama će biti poteškoća da se održi korak s haosom koji prave klimatske promjene, zahvaljujući opasnoj nepovezanosti između znanja i djelovanja iako se gomilaju naučni dokazi. Tako na primjer, mnogi ekonomisti i dalje smatraju da rješenja za klimatske promjene više idu na štetu nego naruku ekonomskom rastu uprkos činjenici da rješenja za manje emisije štetnih gasova stvaraju nove prilike za investicije i nova radna mjesta. Politički odlučioci su podjednako nevoljni da zagovaraju značajne promjene, poput uvođenja poreza na štetne gasove ili ukidanja subvencija za fosilna goriva. Lideri u većini zemalja smatraju da je status kvo politički bezbjedniji. Čak se ni u vremenskim prognozama na televiziji ne pominju klimatske promjene kao glavni uzročnik ekstremnih vremenskih prilika.
Ali, taj jaz je najuočljiviji na političkom nivou, naročito u Sjedinjenim Državama. Budući da je međunarodni odgovor na klimatske promjene u kritičnoj fazi, Trumpova administracija stavlja američku ekonomiju na kolosijek ka višim emisijama CO2 tako što preinačava granice emisija za elektrane koje rade na ugalj, podstičući veću proizvodnju fosilnih goriva i umanjujući podršku za energiju vjetra i solarnu energiju.
Da bude još gore, prijedlozi Bijele kuće da se smanje finansije za američku Nacionalnu meteorološku službu (NVS) i ublažavanje odredbi o zaštiti životne sredine i uspostavljanju zona će dodatno ometati upravljanje katastrofama.
Kao najveći emiter CO2 po glavi stanovnika SAD imaju jedinstvenu odgovornost da pomažu da se riješi problem klimatskih promjena. Isto tako i američki birači. Kada u novembru budu izašli na izbore, moraju da razmotre i politiku kandidata o klimatskim promjenama. Iako su unutrašnja pitanja možda najviše rangirana u umovima birača, zbog „Harveyja“, „Florence“ i drugih ekstremnih vremenskih nepogoda, globalno zagrijavanje postaje lokalno pitanje i ono direktno postaje predmet glasanja.
/Autor je bivši generalni direktor Nezavisne evaluacije u Svjetskoj banci. Sada je gostujući profesor na Nacionalnom univerzitetu Singapur/
(TBT, Project Syndicate)
