Predsjednik Kantonalnog odbora SDA HNK, Edin Mušić, nije ustvari onakav kakvim se želi predstaviti u javnosti.
Dugo vremena je u vrhu SDA, član svih upravljačkih i drugih rukovodećih struktura u toj stranci. Danas je na funkciji predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH.
Obavljao je razne stranačke dužnosti, ali sigurno će se posebno dobro pamtiti iz vremena dok je radio kao ministar u Federalnom ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica. Taj je period, kada je o Mušiću riječ, ostao zapažen po velikim aferama i nenamjenskom trošenju sredstava u tom ministarstvu, aferama sa posebnim projektima održivosti i izgradnje porodičnih kuća.
Kako nam kažu izvori iz tog ministarstva, Mušić je sredstva za povratak na prijeratna ognjišta dodjeljivao isključivo po stranačkoj liniji i vrlo često na lokacije u kojima povratka niti je bilo, niti će biti.
Koliko je dobro radio, govori sramotno mali broj povratnika u RS, posebno u Podrinje odakle ih je najveći broj koji su preživjeli četničke masakre, protjeran tokom agresije na BiH.
U njegovom mandatu, pare su potrošene, a rezultati minorni i više od toga.
Istražujući ovu temu, došli smo do frapantnih podataka. Ustvari, od izvora iz ministarstva i predstavnika nevladinih organizacija, saznajemo da je Mušić za vrijeme ministarskog mandata bio i član i podpredsjednik državne Komisije za izbjeglice, koja je odlučivala o udruženim sredstvima državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, entitetskih ministarstava i Brčko Distrikta, a ponekad bi sredstva udružile i međunarodne organizacije i donatori..
Nažalost, u vremenu dok je Mušić bio ministar i član spomenute Komisije, takvih međunarodnih donatora je bilo malo, jer naravno da stranci neće ulagati u korupciju i političke projekte vladajućih nacionalnih elita u BiH. Ustvari, međunarodna zajednica je prestala udruživati sredstva lokalnim politikama, od trenutka od kada su postali svjesni da sudjeluju u mutnim i kriminalnim radnjama i da im to njihovi poreski obaveznici neće tolerirati.
Višemilionske udružene pare za povratak Mušić je, skupa sa drugim ministrima i visokopozicioniranim političarima, koji su bili u sastavu te komisije (9 članova, Mušić potpredsjednik), uredno i nenamjenski raspoređivao na druge ciljeve, a ne na povratak. Kome je stalo do povratka, kada se raseljene osobe, trebaju instrumentalizirati u političke i izborne svrhe, pa o povratku nije niko ni brinuo. A i zašto bi, kada smo imali ministra i njemu slične, koji su sudjelovali u gradnji kuća raseljenim licima u mjestima raseljenja, a ne u mjestima povratka, te time olakšali posao onim snagama širom BiH, koji su svoj posao započeli kamama i puškama, početkom devedesetih, a sada Mušić potezom olovke, olakša im posao i umjesto da im pomogne, obnovi kuće, uvede struju, popravi put, on pristane na kompromise, pa raseljenim Srbima i Hrvatima, odobri gradnju kuća i infrastrukture u mjestima raseljenja, a ne u prijeratnim mjestima iz kojih su protjerani. A to je onda opravdanje i za iste takve projekte na bošnjačkoj strani čime je doprinio da „svi budu isti“ .
Bila je to jedna od dežurnih poslijeratnih afera, vrijedna 10-ak miliona maraka koju su istraživali i o kojoj su pisali svi mediji u BiH i regionu u tom periodu, a šlag na tortu, bio je snimljen film pod nazivom “Povratak” novinara Žurnala Branke Mrkić-Radević i Dalibora Tanića. Taj je film u konkurenciji 49 priča o zloupotrebi vlasti i kršenju temeljnih prava, korupciji i organiziranom kriminalu objavljenih na TV, radio, štampanim i online medijima u BiH u 2014. godini, proglašen najboljim istraživačkim filmom 2014.godine i dobio je nagradu Evropske unije za istraživačko novinarstvo. Strašno !!! Valjda tema dobra za istraživanje, imalo se šta istražiti!
O filmu i u vezi sa filmom, novinar B.Kontić je rekao kako je BiH zemlja nepravde što se jasno vidi kada pogledate sadržaj prijavljenih radova. Film “Povratak” pokazuje da se novac trošio po etničkim i partijskim kriterijima, kazao je Kontić.
„ Povratak je značajna tema za današnju BiH jer sumornim ali preciznim bojama razotkriva mehanizme političkog rada na terenu koji ne ostavlja sumnju u krajnje domete ove vlasti, a to je bezrezervna nacionalna podjela, striktni partijski diktat i gotovo sluđeni sudionici na terenu“, izjavio je Kontić.
Film je označen kao pljačka, a afera je nastavljena u MUP-u kome su nevladine organizacije posvećene povratku, o ovim (ne)djelima podnijele SIPA-i kojoj je MUP podnio 2 izvještaja i na kraju, kako to obično biva u predmetima u kojima su optuženi visokopozicionirani političari, predstavnici vladajućih stranaka i oligarhija, osumnjičeni su oslobođeni!!!
Slično je Mušić, raspoređivao i upravljao i budžetom Ministarstva za izbjeglice na čijem je čelu bio. Njegovi tada potčinjeni i poslom ucijenjeni činovnici danas kažu da je zapamćen po rasipanju sredstava na održivi povratak i to u nepovratnička mjesta jer tu je sredstva najteže pratiti, a koliko ih je dobro rasporedio, govore podaci zadnjeg popisa. Povratnika je sve manje, jer i onaj mali broj njih koji se odvažio i vratio nakon Mušićeve pomoći za održivi povratak, brže bolje se vratio u Federaciju, u mjesta u kojima je bio protjeran. Povratak je tako održiv, da i danas nakon više od 20 godina od progona, veliki broj povratnika nema ni struju, a o zapošljavanju i drugoj podršci održivosti, nema ni traga .
I nije samo problem što je novac za potrebe povratka trošio u mjestima ostanka, nego je poseban problem što je na takav bezočan način napravio i formalnu koaliciju sa onima koji su bošnjački narod ubijali i progonili, pravili etnički čiste teritorije na prostoru današnje Srpske, a sve zarad isključivo stranačkih i sitnosopstveničkih interesa vladajuće elite, a na trajnu i nepopravljivu istorijsku štetu napaćenog i iz Srpske očišćenog, bošnjačkog (i hrvatskog) naroda .
Ako iko ima imalo sumnje, danas je to makar lako provjeriti: pogledajte film „Povratak“, nađite ljude koji su u filmu govorili i vidite gdje su danas oni, a gdje ministar Mušić i gdje je njegov narod danas!
Film „Povratak“ možete pogledati na ovom linku:
(TBT, Istraživački tim)
