Piše: Neždad Latić, thebosniatimes.ba
Kampanja koju je započeo Šefik Džaferović kao stranački kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine pljunuta je kampanja kakvu su vodili kandidati AK Partije za čelne državne funkcije, poput Ahmeda Davutoglua, pa i samog Recepa Tayipa Erdogana. Taj sistem tribina kako bi se najmanje dva puta kandidat obratio narodu, te izravna komunikacija sa ljudima, poput posjete pijaci gdje kandidat kupi lubenicu, identična je kampanjama koje je vodila AK Partija. Tako je Davutoglu svraćao na pijace i probao pa potom kupovao voće, a sam Erdogan je zaustavljao auto pored žene koja je šetala kućnog ljubimca da bi ga pomilovao i nahranio itd.
Očito je ta kampanja bila uspješna u Turskoj, a ništa manje nije uspješna ni u Sarajevu jer se Sarajlije ne sjećaju kad je zadnji put neko slavio vozeći se u kolonama auta, potom slaveći kod Sebilja uz dekor zastava, osim Turaka i to kad pobjeđuje AK Partija, odnosno Erdogan u Turskoj.
Toliko poistovjećenje sa AK Partijom je veoma loše i kad tad će doći na naplatu samoj SDA; možda čak da prvi račun plati upravo Džaferović jer on previđa banalnu činjenicu da ovo nije Turska, odnosno da Bošnjaci nisu Turci i na koncu, Izetbegovićev režim nema ni u pola moći kakvu je zaposjeo Erdogan. Tako bar SDA-ov režim ne kontrolira medije i društvene mreže niti ima „ubojite“ sopstvene medije kao Erdogan itd.
Sudeći bar po komentarima na društvenim mrežama pohod Šefika Džaferovića preko sela i gradova na Predsjedništvo BiH vrlo je neizvjestan.
A u kakvom se stanju nalazi nacije već su zakukali i režimski mediji. Jadan osvrt zbog informacije da naši rukometaši ne mogu igrati kvalifikacije za Evropsko prvenstvo vrlo zorno pokazuje zašto na Baščaršiji slave samo Turci.
„Hrvatska je prošlog mjeseca slavila veliki uspjeh nogometne A reprezentacije, koja je na Mundijalu u Rusiji osvojila srebrenu medalju, nakon što je u finalu poražena od Francuske.
Nedugo potom slavilo se i u Srbiji. Tamošnja vaterpolo reprezentacija odbranila je titulu evropskog prvaka i to pobjedom u finalu u Barceloni protiv Španije.
Još su svježa i sjećanja na prošloljetni uspjeh košarkaša Slovenije, koji su u finalu Eurobasketa u Istanbulu bili bolji od Srbije. Rukometaši makedonskog Vardara prošle godine su osvojili titulu prvaka Evrope, a rukometašice podgoričke Budućnosti često su znale obradovati Crnogorce (2015. godine bile prvakinje Evrope)…
Još je bezbroj primjera iz okruženja koji potvrđuju da je sport u ovim državama na visokoj razini. A šta je sa reprezentacijama i klubovima iz Bosne i Hercegovine? Klupski sport nam je na izdisaju, a ništa bolje ne funkcioniraju ni reprezentacije“, lamentira prorežimski portal Faktor.
Ja imam jednostavan odgovor zbog čega su Bošnjaci zapali u ovakvu depresiju koja se najjasnije odslikava kroz sport. Top je stoga što ljudi poput Bakira Izetbegovića, Šefika Džaferovića, a posebno Hasana Čengića, ili Senahida Memića, nisu nikad u životu šutnuli loptu a kamo li se bavili sportom. Ovaj režim je ispilio kohorte „zelenih termita“ koji su ideološki indoktrinirani tako da sport smatraju dokolicom. Da je samo desetak procenata novca kojeg kontroliraju Čengić i Izetbegović, a preko Amera Bukvića kao direktora BBI banke, umjesto u tržne centre i hotele investiran u sport i sportska igrališta danas sigurno Bošnjaci ne bi bili u stanju opće nacionalne depresije.
A najradikalniji primjer da je moj potencijalni ubica koji me je fizički napao Almir Šabanović profesionalni kik-bokser i člana bokserskog kluba „Gazije“ koji je pod beha zastavom boksovao na nekim takmičenjima u Austriji, te vodio i podmladak na takmičenja pod bosanskom zastavom! Ko će od evropskih zemalja ubuduće dopuštati beha bokserima nastupe na sportskim takmičenjima, ako su oni, po svemu sudeći pripadnici „režimskih odreda smrti“?!
Povrh svega, slavlje drugih naroda u Sarajevu također se nije osjetilo. Zašto Hrvati nisu slavili uspjeh Hrvatske reprezentacije javno na ulicama, tim prije jer je opće poznato da je velika većina Sarajlija navijala za „Vatrene“? Zar to ima više Turaka u Sarajevu nego Hrvata? Zar to Hrvati Sarajlije zbog politike HDZ-a odnosno Dragana Čovića i Kolinde Grabar Kitarović ne smiju slaviti sportske uspjehe svoje sabraće?! Ova pitanje vrlo razočaravajuće upućujem i Željki Komšiću prije nego režimskim liderima. Izgleda da je stanje takvo. A ako je zaista takvo onda se mora priznati da je za vrijeme ovog režima definitivno ubijen kosmopolitski duh Sarajeva! Jer ovakvo Sarajevo sve više sliči Bajrampaši, jednom predgrađu Istanbula, nego onom oplimpijskom Sarajevu kakvo je postojalo, eto, u vrijeme komunizma!
Otkrivanjem ovakvog stanja i ukazivanjem na pogubnu politiku režima malo ili nimalo ne tangira Bošnjake. Jer oni znaju da je režim oguglao na istinu i da se narod svikao na depresiju. I pored svega nikoga neće iznenaditi pobjeda Šefika Džaferovića, na primjer. Jer on neće pobijediti zato što je omiljen kod naroda, pametan, vrijedan, sposoban itd., već zato što narod zna da režim posjeduje najmoćnije oružje sa kojim barata i dobija izbore. To oružje se zove korupcija. SDA će jednostavno ukrasti ili kupiti toliko glasova koliko ne mogu sve druge stranke. Možda se zato u Sarajevu slave samo Turci, a Bošnjaci i ostali građani će još dugo i dugo čekati razlog za slavlje!
(TBT)
