Piše: Dani Rodrik, thebosniatimes.ba
Prkoseći zdravom razumu i poslovnim i finansijskim elitama, predsjednik SAD Donald Trump se izgleda raduje mogućem trgovinskom ratu. Carinske tarife na uvoznu kinesku robu u vrijednosti od oko 34 milijardi dolara stupile su na snagu 6. jula. Odmah je stigao odgovor u obliku carina za odgovarajuću količinu američke robe koja se izvozi u Kinu. Trump je onda zaprijetio dodatnim mjerama protiv Kine, kao i carinama na automobile iz Evrope. Moguće je i da će se SAD povući iz Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini, ako se Meksiko i Kanada ne slože sa izmjenama koje Trump zahtjeva.
Trumpov refleksni protekcionizam neće mnogo pomoći radničkoj klasi koja je doprinjela njegovom dolasku na vlast. Moguće je da će ga nezadovoljni republikanci u Kongresu i ugrožene korporacije ipak uspjeti zauzdati. U svakom slučaju, oni koji su slično meni vjerovali da “pas koji laje ne ujeda” sada će morati preispitati svoje stavove.
Ali prije nego što se predamo scenarijima apokaliptične budućnost svjetske trgovine, treba ispitati kako bi druge zemlje mogle reagira. Možda Trump želi trgovinski rat, ali rat ne može voditi samo jedna strana. Za trgovinski rat je potrebno da druge ekonomije uzvrate i podignu uloge. Postoje uvjerljivi razlozi zašto to ne bi trebalo da urade.
Prema uobičajenom scenariju, uzvratne mere se uvode ako zemlje imaju ekonomske razloge da odustanu od niskih tarifa. Klasičan historijski primjer su događaji s početka 30-ih godina 20. stoljeća, kada je nastupila Velika depresija, a ekonomije bile pogođene visokom nezaposlenošću i neadekvatnim mjerama ekonomske politike. Kontraciklična fiskalna politika još nije bila u modi – Keynes je Opću teoriju objavio 1936 – a monetarna politika je bila beskorisna zbog zlatnog standarda.
U takvom okruženju trgovinski protekcionizam je donekle imao smisla za svaku zemlju ponaosob, jer se tako smanjivala tražnju za uvoznom robom, što je doprinosilo otvaranju radnih mjesta u zemlji. (Naravno, za sve zemlje zajedno to je bila katastrofa; dobitci svake zemlje bili su više nego poništeni protivmjerama drugih zemalja.)
Ekonomisti razmatraju i drugi scenario, koji se fokusira na efekte tarifa na uvjete trgovinske razmjene. Ograničavanjem obima trgovine velika zemlja ili region može manipulirati cijenama na svjetskim tržištima u svoju korist. Uvozna tarifa doprinosi obaranju svjetske cijene ocarinjene robe i istovremeno podiže njenu lokalnu cijenu uključivanjem carinskih troškova – a državni budžet ubira razliku kroz carinski prihod.
Ni jedan ni drugi scenario danas nemaju mnogo smisla. Evropa i Kina nisu zainteresirane za depresiranje svjetskih cijena roba koje uvoze niti za prihod koji bi tako ostvarile. Ni zaposlenost nije prioritetno pitanje. Neke zemlje u evrozoni pate od visoke nezaposlenosti, ali za ove zemlje protekcionizam ne može učiniti ništa što se ne bi moglo efikasnije postići ekspanzivnom fiskalnom ili monetarnom politikom (u drugom slučaju u režiji Evropske centralne banke).
Ako Evropa, Kina i ostali partneri odgovore na Trumpove tarife umanjit će sopstvenu dobit od trgovine, a neće ostvariti nijednu od prednosti protekcionizma. Osim toga, učinili bi mu uslugu pružajući prividno opravdanja za tvrdnje o “nefer ponašanju” drugih zemalja prema SAD. Za ostatak svijeta, podizanje carinskih barijera je ravno sječenju grane na kojoj se sjedi.
Takođe, ako Evropa i Kina žele zaštiti multilateralni trgovinski režim utemeljen na pravilima, kao što tvrde da žele, onda ne mogu preslikavati Trumpov unilateralizam i uzimati stvar u svoje ruke. Potrebno je da se obrate Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i sačekaju formalno odobrenje da uzvrate, ne očekujući brzo razrješenje i imajući u vidu da su izgledi da Trump uvaži konačnu odluku mali.
Ukratko, sopstveni interesi i poštovanje prihvaćenih načela nalažu uzdržavanje (bar zasad) od protivmjera. Ovo je trenutak kada Evropa i Kina treba da budu primjer svijetu. Trebalo bi da odbiju uvlačenje u trgovinski rat i jasno poruče Trumpu: imaš pravo da rušiš sopstvenu ekonomiju; mi ćemo se držati politika koje nam donose najbolje rezultate.
Pod uvjetom da druge zemlje ne reagiraju prenagljeno, Trumpov protekcionizam ne mora biti tako poguban kao što se tvrdi u mnogim komentarima. Vrijednost trgovine obuhvaćene mjerama i protivmjerama proizašlim iz Trumpove trgovinske politike već iznosi 100 milijardi dolara, a Shawn Donnan iz Fianacial timesa procjenjuje da bi mogla dostići i više od jednog biliona, ili 6 odsto globalne trgovine. To je veliki iznos. Ali to podrazumjeva uzvratne mjere, do kojih ne mora doći.
Takođe, ono što je ovdje zaista bitno jesu dohotci i ekonomsko blagostanje, a ne trgovina po sebi. Čak i ako se obim trgovine značajno smanji, agregatne ekonomske performanse ne moraju biti ugrožene. Neke evropske aviokompanije kupuju avione od Boeinga radije nego od Airbusa, dok neke američke kupuju od Airbusa, a ne od Boeinga. Zbog restriktivnih trgovinskih mjera velika dvosmjerna razmjena između Evrope i SAD u ovoj oblasti mogla bi sasvim prestati. Ali ukupni gubitak u ekonomskom blagostanju ne bi bio veliki, dokle god avioprevoznici vide proizvode ovih kompanija kao ekvivalentne i međusobno zamjenljive.
To ne znači da neke od evropskih i kineskih kompanija neće pretrpeti gubitke usljed zatvaranja američkog tržišta. Ali za svakog izvoznika prinuđenog da traži alternativna tržišta, neka domaća kompanija će dobiti priliku za ekspanziju. Smanjivanje obima trgovine sa SAD znači da će broj prisutnih konkurenata iz SAD biti manji.
Taj argument ekonomisti obično koriste malo drugačije, tvrdeći da se ne treba fokusirati na gubitnike u slobodnoj trgovini, već na one koji imaju koristi od povećanog obima izvoza. Isti ekonomisti sada ne bi smjeli ignorirati činjenicu da će i američke protekcionističke mjere biti od koristi nekim kompanijama u drugim zemljama.
Trumpov protekcionizam bi mogao dovesti do golobalnog trgovinskog rata, sa ekonomskim posljedicama mnogo težim od štete koju trenutno sam sebi nanosi. Ali ako se to dogodi, pogrešne procjene i neodmjerene reakcije Evrope i Kine će tome doprinjeti isto koliko i Trumpova ludost.
(TBT, Project Syndicate)
