Dublin – Osam decenija bogohulnici u Irskoj su rizikovali bijes Rimokatoličke crkve i same vlade.
„Objavljivanje ili izgovaranje blasfemičnog, izdajničkog ili nepristojnog sadržaja je prekršaj koji se kažnjava u skladu sa zakonom“, navodi član 40 Ustava Irske.
Ali vlada bi uskoro mogla da prestane sa nametanjem crkvene politike. U oktobru, Irci će glasati na referendumu da li klauzulu o blasfemiji (sa najvišom novčanom kaznom od oko 30.000 dolara) treba izbaciti iz Ustava.
Zvaničnici također razmatraju da li da biračima daju šansu da izbace još jedan artefakt stare Irske: stavku iz Ustava iz 1937. koja navodi da je ženino mjesto kod kuće.
U praktičnim stvarima, nijedna od ove dvije odredbe nema neku ulogu u modernoj Irskoj koja nimalo ne liči na društveno konzervativnu zemlju koja je nekad bila u čvrstom stisku Katoličke crkve.
Ali prošle godine je engleski glumac Stephen Fry prijavljen irskoj policiji zbog blasfemičnih komentara na račun Boga u televizijskom intervjuu o vjerskim pitanjima.
Ako bi sreo Boga, Fry je rekao da bi ga pitao: „Kako se usuđuješ da stvoriš svijet u kome postoji toliko mnogo tuge i očaja za koje nismo krivi? To nije u redu. To je zaista, zaista zlo.“
Tužilaštvo nije insistiralo na slučaju i zvaničnici tvrde da je zakon beznačajan. Prošle godine, ministar zdravlja Simon Harris zakon je nazvao „blesavim“.
Kada je zakon uveden 2009, zvaničnici su tvrdili da se samo drže ustavnih odredbi koje već postoje i da one nisu obavezujuće. (Iz zakona je izbačena stavka gdje se osuđuje samo bogohuljenje protiv kršćanstva ali ne i drugih vjeroispovjesti jer je procijenjeno da je to diskriminacija.)
Ali Eoin Daly, predavač ustavnog prava na Irskom nacionalnom univerzitetu u Galwayu, kaže da je progon moguć u nekim vanrednim slučajevima i da je zakon imao „zastrašujući uticaj“ dok se poštovao.
Michael Nugent, portparol Ateista Irske, pozdravio je najavu referenduma rekavši da, čak i ako se zakon ne sprovodi, on šteti slobodi izražavanja u Irskoj i reputaciji zemlje u inostranstvu.
Nugent kaže da zna za slučajeve autocenzure u medijima. A u svijetu, ovaj zakon citiraju islamske države kako bi opravdale svoje zakone protiv bogohuljenja.
„Postali smo zapadnjački uzor za islamske države“, kaže.
Što se klauzule o mjestu žene tiče, aktivistkinja Alibi Smit kaže da je ona relikvija.
„Ženama nije koristila. Nijedna vlada je nije iskoristila da bi ženama, ili bilo kome drugome ko bi ostajao kod kuće, pružila dodatnu podršku ili priznanje. Zastarjela je i nepotrebna i treba je smjestiti sa ostalim relikvijama kojih se Irska polako rješava“, rekla je ona.
Posljednjih godina, Irci su glasali za razvod i istopolne brakove, a prošlog mjeseca i za ukidanje zabrane abortusa. Ali za razliku od glasanja o razvodu, istopolnim brakovima i abortusu, diskriminacija blasfemije nije naišla na mnogo protivljenja irske Katoličke crkve.
„Stvari poput abortusa, istopolnih brakova i bogohuljenja se smatraju vjerskim pitanjima i sada postoji želja da se uklone iz Ustava. Na taj način mi izražavamo naš promijenjeni identitet“, objasnio je dr Daly.
(TBT, NYT)