Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Iako su proplamsaji Sunca sa Igmana probili tminu i gustu maglu koja se u „Zlatnoj dolini“ nadvila nad mezarom u osjenu padina planine gdje počiva tijelo nedužno ubijenog mladića Dženana Memića, njegovim ucviljenim roditeljima trebat će još mnogo sabura da dočekaju dan kad će se sve magle rastopiti i istina o ubistvu njihovog sina biti razjašnjena.
Tek je nedavna presuda po kojoj su krivice za ubistvo Dženana Memića oslobađaju dva cigana Ljubo i Bekrija Seferović nagovijestila da će taj dan sigurno doći. Ta nada i jeste do sada najveća utjeha ucviljenim roditeljima jer će od sada živjeti u vjeri da će stvarne ubice biti uhapšene i osuđene za svoj zločin.
I pored svega malo kome je jasno šta se to zaista desilo, a posebno kakva je uloga cigana bila u ovom slučaju. Navodno su oni sa ohrdalim kombijem u noći naletjeli na Dženana koji je šetao sa djevojkom Alisom Mutap i udarili ga, zbog čega je nakon heftu dana podlegao u bolnici od zadobivenih rana. Pa su se navodno ti cigani krili i bježali sve do Banje Luke, a neko je u tom vremenu uspio ukloniti kamere sa obližnjeg hotela itd. Onda je kod te djevojke nastupila amnezija i više se ničega nije sjećala…
Ujdurmu ove priče sačinila ja grupa od pedesetak policajaca, tužilaca i vještaka. Tako je trajala istraga, vještaćenje a potom i suđenje skoro tri godine. Haman dvije godine niko ovom slučaju nije pridavao značaj. Mediji su u rubrikama crne hronike šturo izvještavali o istrazi a potom i suđenju.
Ne znam kako mi se prošle godine, negdje u februaru, potkrala nedeljna kafa sa čovjekom, penzionerom, koji mi je ispričao priču o Dženanovom ubistvu. Bio sam zatečen pričom jer ne čitam crnu hroniku i nisam uopće bio upućen u taj slučaj. Kad sam se osamio u kancelariji počeo sam na internetu pretraživati informacije o ovom ubistvu. Nekoliko dana sam se vraćao na sliku mladića na čijem sam licu vidio nevinost koja me je opsjedala. Tako sam, a da nisam bio svjestan te činjenice, čini mi se na dan njegovog ubistva napisao tekst u kojem sam se upitao „ako cijeli Grad zna, zašto niko ne smije reći ko je i kako ubio mladića DŽENANA MEMIĆA?!“ Nakon nekoliko dana pozvan sam u Tužilaštvo gdje mi je zaprijećeno zatvorom ukoliko ne otkrijem „izvor“ za informacije i tvrdnje koje sam iznio u tekstu.
Oduljio bih ako bih pisao kako sam „izmajmunisao“ i „izvrdao“ odgovoriti na to pitanje. Ipak, u svojoj završnoj riječi tužilac u slučaju ubistva Memića, Sead Kreštalica naveo je moje ime kao autora teksta koji je „uzbunio javnost“. Iskreno, nije mi bilo drago jer da je donesena drugačija presuda vjerovatno bih ponovo bio pozvan u Tužilaštvo i vjerovatno bi protiv mene i bila podnesena još jedna tužba za klevetu kao što je do sada podneseno nekoliko takvih od aktera u ovom slučaju.
Nakon presude koja ide u korist familiji Memić, mediji, a vala i političari, haman svi od reda, bilesi i SDA, oglasili su se i iskazali neku podršku odvažnom Dženanovom babi Murisu. Nije moje da ocjenjujem iskrenost ovih naknadnih pravdoljubaca koji su najmanje dvije godine hinjski šutili i ignorirali ovaj slučaj.
Ipak jedan tekst ću izdvojiti. Radi se o tekstu Senada Avdića objavljenom u Slobodnoj Bosni u kojem se i on sjetio da nakon presude pozove: “Hajdemo sad brzo odgovoriti javnosti: Ko je, dakle, ubio Dženana, gospodo tužitelji, policajci, vještaci i vještice?!“.
Ovaj tekst me podsjeća na oblačenje majice Ljube Seferovića sa likom Dženana Memića u kojoj se pojavio u sudnici na jednom od posljednjih ročišta. Zaista je tekst takav da ga je neosporno talentirani cinik Avdić napisao u svom stilu pišući panegirik Sudskom vijeću i sucu Igoru Todoroviću da su „djelimično, vrlo skromno, spasili obraz pravosudnoj struci“ , a da „istovremeno, njihova oslobađajuća presuda predstavlja tešku, neodbranjivu optužnicu protiv ogromnog, razgranatog, međusobno interesno povezanog pravosudnog, policijskog, državnog, medijskog i svakog drugog aparata involviranog u ovaj slučaj. Taj je zlikovački sistem, koji parazitira na grbači i džepovima građana, istih onih čiju djecu po drugi put ubijaju, od tragedije jednog momka napravio masovnu grobnicu u kojoj su sahranjeni svi principi pravne države, zaštite ljudskih prava i građanskih sloboda“.
Otkud ovakav izljev pravdoljubivosti kod Avdića? Odgovor slijedi u slijedećem pasusu: “Najtiražniji dnevni list” višegodišnji mrcvarenje i manipuliranje u vezi sa ubistvom Dženana Memića pratio je sa sigurne distance, oprezno i ovlašno, kao i svaku drugu “sabraćajnu nezgodu”, što ne čudi ako se zna da je tužiteljica Burzić imala nekih neprimjerenih poveznica sa “savjetnikom” Fahrudinom Radončićem i mrežom njegovih pomagača kojima se sudilo na Sudu Bosne i Hercegovine.“
Mogao je Avdić, da je htio i smio, pisati o ovom zločinu davnih dana jer je vlasnik Slobodne Bosne Asim Metioljević prvi komšija Murisa Memića, i jer ga je ovaj zvao nekoliko puta da urgira kod njegovog prijatelja Aljoše Čampare u vezi ovog slučaja. Navodno je Metiljević i obavio neke razgovore sa Čamparom na tu temu, ali….
Zašto je Slobodna Bosna unazad nekoliko mjeseci „prevrnula list“ i počela izvještavati o slučaju Dženana Memića? Postoji više razloga za to jer je Slobodna Bosna od udbaških dana bila i ostala policijski bilten. U posljednjih nekoliko godina Slobodna Bosna je „naslonjena“ na izvor informacija iz FUP, kojeg kontrolira Dragan Lukač u sprezi sa braćom Dubrovakom i Aljiošom Čamparom. Dvije najveće policijsko-kriminalne afere koje su pokrenute iz ove kuhinje bile su „Pandora“ u kojoj je uhapšen i optužen Kemal Čeušević, i slučaj Keljmendi, odnosno ubistvo Ramiza Delalića Ćele, u kojem je, između ostalih, bio optužen , pa i hapšen Fahrudin Radončić. Pored afere „Bobar Banke“ u kojoj je trebao biti uhapšen i optužen Milorad Dodik, afera „Pandora“ bila je usmjerena prvenstveno protiv Dragana Čovića, dok se sa slučajem „Keljmendi“ trebao „slomiti vrat“ Fahrudinu Radončiću. Glavni medijski interpretator i tumač ovih afera bila je Slobodna Bosna za šta je imala svakovrsnu podršku od SDA i dijela međunarodne zajednice. Može se reći da je SDA zahvaljujući aferi Keljmendi pobijedila na prošlim Općim izborima kad je Slobodna Bosna još izlazila u printanom izdanju. Nažalost Čović i Dodik su izišli neokrznuti iz ovih policijsko-medijskih afera.
Ali, kao da je Miljacka počela „uzbrdo teći“… Kontra-informacije iz spomenutih afera mogle bi se „obiti o glavu“ prije svega Čamparama i tako, indirektno i vlasnicima Slobodna Bosne. Navodno su procurile informacije od jednog aktera afera „Pandora“ da mu je traženo 300.000 KM za nagodbu da bude osuđen (samo !) godinu dana zatvora.
Pošto u svom tekstu Avdić navodi slučajni susret sa Rusmirom Karkinom, advokatom Ljube Seferovića, moguće je da je saznao i koju činjenicu više što ga je navelo da piše tekst. U koloarima „razvlače“ informacije o visini novca kojeg je dao jedan SDA-ov tajkun grupi od pedestak policijsko-sudskih trudbenika da zataškaju aferu. Tako su poznate tačno četiri adrese od stanova koje su dobili neki od korumpiranih aktera. Ali, najzanimljivija su imena navodnih Dženanovih ubica koja su zavedena u jednoj policijskoj „službenoj zabilješci“ koja datira iz februara 2016. godine. Među tim imenima, pored Muamera Budnje, navedeno je i ime izvjesnog Anela Radončića.
Ovaj trag je naveo Čampare, kao i Senada Avdića, da svojim tekstovima o ubistvu Džanana Memića usmjere opet prema „Tornju“ smatrajući da je jedan od osumnjičenih ubica Dženana Memića blizak rod Fahrudina Radončića.
Šta da kažem poslije ovoga? Pošto je Senad Avdić u slučaju ubistva Ramiza Delalića Ćele imao identičnu ulogu koju je cigan Ljubo Seferović imao u slučaju ubistva Dženana Memića, ne treba im vjerovati sve dok golom guzicom ne sjedu na vreo sać i ne kažu da ih nije opržio.
(TBT)