Evropa je ledom okovan Jupiterov mjesec sa globalnim okeanom koji se nalazi ispod njene površine. Američka svemirska agencija NASA planira misiju koja će krenuti u potragu za tragovima života tamo.
Sada, novo otkriće iz starih podataka čini ovu misiju još uzbudljivijom. Posljednjih godina teleskop “Hubble” je primijetio oblake, najvjerovatnije vodenu paru, koji se izdižu više od 160 kilometara iznad površine. Ta isparenja, ako postoje, mogla bi da sadrže molekule koji bi mogli nagovijestiti da li na Evropi ima života.
U žurnalu Nature Astronomy, naučnici su prijavili okašnjelo otkriće da je “Galileo”, ranija letjelica NASA-e koja je proučavala Jupiter, prošla kroz jedan od tih oblaka prije više od 20 godina. I to se dogodilo blizu jedne od četiri oblasti gde je “Hubble” primijetio paru.
“To je previše slučajnosti da bismo samo rekli da tamo nema ničega ili da ne razumijemo podatke”, kaže dr Robert T. Papalardo, naučnik pri NASA-inoj misiji “Europa Clipper” koja će biti pokrenuta 2022.
“Galileo”, koji je lansiran 1989., stigao je na Jupiter 1995. i proveo je gotovo osam godina ispitujući planetu i njene mjesece.
Tokom preleta preko Evrope 16. decembra 1997. instrumenti na “Galileu” su izmjerili skok u magnetnom polju i skok u gustini elektrona. U to vrijeme, naučnici nisu imali objašnjenje za to. Onda, 2005, NASA-ina svemirska letjelica “Cassini” pronašla je gejzire ledenih kristala koji su izbijali iz Encelada, malog Saturnovog mjeseca. Encelad ima i okean tečne vode ispod leda.
To je izazvalo novo interesiranje za Evropu i to da li izbacuje djeliće okeana u svemir. “Hubble” je prvi put primijetio moguća isparenja 2012, a onda opet 2014. i 2016. U drugim slučajevima, “Hubble” nije zabilježio ništa. To ukazuje da su oblaci isparenja sporadični.
Prošle godine, Melissa McGrath, viša naučnica SETI Instituta u Kaliforniji, proučila je neke radio-eksperimente koje je sproveo “Galileo” i koji su istraživali kako signali sa Evrope prolaze između Zemlje i svemirske letjelice. Eksperimenti su pokazali da Evropa ima atmosferu.
Neki dijelovi koji su promicali pokazali su da su čestice gušće pri površini – što znači da su oblaci isparenja mogući. “Pomislila sam da moram provjeriti da li se neki od njih poklapa sa otkrićima oblaka isparenja (koja je primijetio “Hubble”)”, rekla je ona.
“Imali smo ideju koliko bi veliki oblak mogao biti”, kaže dr Margaret Kivelson. “Tako što smo proračunali koliko je ’Galileu’ bilo potrebno da prođe kroz oblak.”
Tri minuta duga magnetna anomalija uklopila su u predviđenu veličinu “Hubbleovog” oblaka.
Potom su se okrenuli Williamu Courtu koji je radio na “Galileovom” eksperimentu sa plazma-valovima, koji sluša radio-valov koje proizvode naelektrisane čestice koje se kreću između magnetnih polja Jupitera i njegovih mjeseca. Instrument je takođe primijetio skok u radio-talasima tokom preleta koji se dogodio baš usred magnetne anomalije.
Konačni djelić slagalice je bio kompjuterski model oblaka isparenja koji je napravio Sjendže Đa, profesor na Univerzitetu Michigen koji je stvorio iste efekte magnetnog polja i plazma-valova.
“Kao da se sve uklopilo”, rekla je Margaret Kivelson.
Lokacija je bila blizu, ali ne na potpuno istom mestu koje je McGrathova prijavila. Pa ipak, ona misli da je nova studija uvjerljiva.
Astronomi će sa “Hubbleom” ponovo posmatrati Evropu u pokušaju da razumiju kako ti oblaci pare izbijaju. Robert Papalardo kaže da je moguće prilagoditi trajektoriju “Europa Clippera” kako bi prešao preko potencijalnih mjesta isparenja. Letjelica Evropske svemirske agencije – “Juice”, Jupiterov istraživač ledenih mjeseca, također će proći pored Evrope. Njeno lansiranje se očekuje 2022.
(TBT, NYT)