Kao tinejdžer Keoni Gandall je već vodio najsavremeniju istraživačku laboratoriju iz svoje spavaće sobe u Kaliforniji. Dok su njegovi drugari kupovali video-igrice, on je nabavio desetak komada opreme – centrifugu, transluminator, dva termociklera – kako bi se bavio hobijem koji je nekada bio rezerviran za doktore nauka u bijelim mantilima iz zvaničnih laboratorija.
“Želio sam klonirati DNK koristeći mog automatiziranog laboratorijskog robota i pokušati napraviti genom kod kuće”, rekao je on.
Gandall nije sam u tome. Posljednjih nekoliko godina, takozvani biohakeri preuzeli su genetski inženjering u svoje ruke. Kako je oprema postajala sve jeftinija a znanje o tehnikama uređivanja gena postalo dostupno, naučnici amateri pokušavaju na iznenađujuće načine sklopiti DNK.
Do sada, nisu uspijevali u tome. Prije godinu dana, jedan biohaker je sam sebi ubrizgao modificirani DNK u nadi da će postati mišićaviji. (Nije.) Ranije ove godine u Texasu, biotehničar je sebi ubrizgao smjesu u nadi da će se brže izliječiti od herpesa. (Presuda: Nije.)
Gandall, koji sada ima 18 godina i studira na Stanfordu, kaže da želi osgurati otvoren pristup tehnologiji uređivanja gena jer vjeruje da se buduća biotehnološka otkrića mogu pojaviti iz najneočekivanijih umova.
Ali, priznaje, uradi-sam genetička revolucija jednog dana može krenuti katastrofalno naopako.
“Čak vam i ja mogu kazati da ovaj nivo regulative sintetičkog DNK nije dobar”, kaže Gandall. “Ta pravila neće funkcionirati kada je sve decentralizirano – kada svi imaju DNK sintisajzer na svom pametnom telefonu.”
Najveća briga je da bi neko mogao iskoristiti ovu tehnologiju i stvoriti biooružje.
Istraživački tim Univerziteta Alberta je ni iz čega stvorio istrebljenog rođaka malih boginja spajanjem dijelova poštom naručenog DNK za samo šest mjeseci i po cijeni od oko 100.000 dolara.
Za neke, eksperiment je samo podstakao desetljećima dugu debatu o tome da li treba uništiti preostala dva ostatka variola koji se čuvaju u Centru za kontrolu i prevenciju bolesti u Atlanti i jednom istraživačkom centru u Rusiji – jer je dokazano da sada naučnici mogu sami stvoriti boginje.
Studija koja je objavljena u žurnalu PLOS One ima i opis metoda koje su korištene i – što je najviše uznemirilo Gregorija Koblenca, stručnjaka za bioodbranu Univerziteta George Mason u Virginiji – nove savjete i trikove da se izbjegnu prepreke.
“Znali smo da će ovo biti moguće”, rekao je Koblenc. “Znali smo da Sjeverna Koreja jednog dana može izraditi termonuklearno oružje, ali ćemo svejedno biti užasnuti kada to jednom i urade.”
Mnogi stručnjaci se slažu da bi biolozima amaterima bilo teško da sami osmisle ubilački virus. Ali kako sve više hakera trguje kompjuterskim kodovima a njihove vještine postaju sve sofisticiranije, stručnjaci strahuju od potencijalnih zloupotreba.
“Pustiti u svijet nešto smrtonosno može se dogoditi bilo kad – čak i sada”, kaže dr Georg Cherch, istraživač na Harvardu. “Ako su spremni da sebi ubrizgaju hormone kako bi povećali mišiće, budite sigurni da su spremni testirati moćnije stvari.”
Ako bi biohakerima pošlo za rukom da stvore biološko oružje ni iz čega, počeli bi sa online kupovinom. Site Science Exchange, na primjer, služi kao komercijalni ekosistem koji povezuje gotovo sve koji imaju pristup internetu i validnu kreditnu karticu sa kompanijama koje prodaju klonirane DNK fragmente.
Gandall kupuje te fragmente – one benigne. Ali način na koji se oni prave nije toliko teško shvatiti.
Biohakeri će uskoro potpuno zamjeniti ove kompanije sa sve-u-jednom genomnim printerom, napravom vrlo nalik standardnom štampaču.
Slična sprava već postoji u zvaničnim laboratorijama i prodaje se za oko 65.000 dolara. Biohakeri amateri mogu početi sa DNK igralištem Amino Labs-a koje košta manje od ipada ili sa The Odin's Crisper opremom sa genetski inženjering po cijeni od 159 dolara.
Josiah Zayner je naučnik iz NASA koji je postao poznati biohaker i koji sa GoPro kamerom na čelu snima i strimuje eksperimente koje vrši na sebi u svojoj garaži. On je pokušao svoje mišiće učiniti većim. Zayner priznaje da je nesreća vrlo moguća među njegovim pristalicama.
“Nema sumnje da će se neko povrijediti”, kaže. “Ljudi pokušavaju nadmašiti jedni druge i sve se kreće brže nego što je iko od nas očekivao – ide gotovo nekontrolirano. To je zastrašujuće.”
(TBT, The New York Times)