Turneja na kojoj je Dubioza Kolektivpromovirala EP i izdanje “Happy machine” odvela ih je na brojne pozornice širom svijeta, uključujući i Glastonbury, SXSW, Lollapalooza Berlin i Womad. Uslijedile su i turneje po Evropi, Sjevernoj Americi, Australiji i Indiji. Tokom godinu dana, uspjeli su da održe više od 110 koncerata, ali ujedno i da predstave neke od najinteresantnijih video-spotova nastalih na ovim prostorima.
Da li se pažnja na važne društvene probleme skreće lakše kroz muziku za skakanje?
Neko odluči muziku koristiti za bijeg od stvarnosti, a neko da kroz svojevrsnu grupnu terapijsku zajednicu, koja uključuje muzičara i slušatelja, pokuša da “sažvaće” svakodnevicu s kojom se svi skupa suočavamo. I u tom “terapeutskom” pristupu postoje različiti pristupi – neko voli da crnjači i kuka, a neko opet da se surovo zajebava na vlastiti račun. I u jednom i u drugom, a i u trećem pristupu, skakanje uz muziku je više nego dobrodošlo. Naučno je dokazano da su ljudi sposobni za multitasking i da mogu razmišljati i plesati istovremeno.
Da li je činjenica da vaše poruke razumiju u svim republikama u regionu dokaz da se svi kuhamo u istom kazanu?
Ako je “kuhanje u istom kazanu” politički korektan način da se kaže kako smo svi u istom s.anju, onda je odgovor potvrdan. U pitanju su samo nijanse, a princip je identičan, pa nije potrebno previše “crtati” i objašnjavati specifičnosti našeg, bh. političkog džumbusa, jer se slične stvari dešavaju u svim komšijskim državama…
A kako vas razumiju ljudi sa potpuno drugog govornog područja?
U zadnjih deceniju i pol, otkako smo mi počeli svirati i putovati naokolo, svijet se poprilično pretumbao. Umjesto da se naši prostori “evropeiziraju”, političke prilike u Evropi sve više podsjećaju na ove naše balkanske. Ako je nekada u početku i trebalo da objašnjavamo šta se to dešava na “divljem Istoku”, sada to više definitivno ne moramo raditi.
(TBT)