„Jedan od rijetkih vodećih esdepeovaca koji je redovan u džamiji je Denis Bećirović. S kim on komunicira u bogomolji, trebala bi biti njegova privatna stvar. Međutim, ako nije u dobrim odnosima s imamima koji bi mogli razaslati kakav haber njemu u korist, a protiv njihove tradicionalne esdeaovske uzdanice, naredni izbori će donijeti promjenu samo u imenu novog SDA člana Predsjedništva,“ piše politolog Dr. Neven Anđelić u svojoj analizi objevljenoj u Oslobođenju.
„Dok bi religiozne preference trebale biti u domeni privatnosti, mada to najčešće nisu u Bosni i Hercegovini, neki drugi stavovi u sferi javnosti kandidata Bećirovića mogu prouzročiti ozbiljne probleme u kampanji. Kada je podnio u parlamentu inicijativu za promjenom granica BiH u predjelu crnogorske Sutorine, Bećirović je direktno ustao protiv osnovnih evropskih načela o nepromjenjivosti granica“, smatra Anđelić i dodaje:
„Najveća i najstarija od ovih partija izdala je svoje sigurne glasače orijentirajući se ka nesigurnom biračkom tijelu koje uglavnom bira između SDA i neke od nedavno otcijepljenih frakcija ove konzervativne i nadasve nacionalističke partije. Prije rata je to bio MBO, poslije rata SzaBiH, a sada se nekako namnožio broj “otpadnika”, pa je i SDP odlučio da privuče koji od tradicionalno džamijskih glasova. Ovaj potez je rizičan jer reformirani komunisti nisu pretjerano popularni u džematima.
SDP, dakle, računa na nacionalni glas Bošnjaka za koji se takmiči sa SDA, SBB-om i Nezavisnim blokom. Manje partije poput Stranke za BiH nije vrijedno razmatrati u ovom kontekstu. Logično je pretpostaviti da su stratezi iz Alipašine ulice smatrali kako na svoj tradicionalan glas mogu dodati i neki procenat nepostojanih glasača s izraženijim nacionalnim, ako već ne i političkim stavom. Izbor kandidata za člana Predsjedništva BiH je najjednostavnije tako protumačiti. SDP-ovi stratezi, međutim, nisu oduzeli glasove onih ljudi koji takav izbor smatraju izdajom svojih i nekošnjih SDP-ovih ideala. Osim “kjafirskih” glasova, centralni komitet SDP-a se odrekao i bošnjačkih glasova iskrene ljevice. Naime, ljudi kojima nacionalna pripadnost nije prevashodni identitet već ideologija multinacionalnosti, socijalne pravde, vladavine prava, liberalne demokratije i ljudskih prava, sada moraju gledati na tržište i šta im je ponuđeno. Višegodišnja lojalnost je prestala onog trenutka kada je politbiro iz Alipašine ulice odlučio da odmjeri snage sa SDA i to u gostima na njenom polju u oblasti nacionalizma.
Nekadašnji glasači SDP-a tako tumače javnu podršku Sejfudina Tokića, lidera i vjerovatno jedinog člana Bošnjačkog pokreta ili nečeg slično nazvanog u umotvorilaštvu zadruga bivšeg reisa. A-SDA, šta god značio ovaj akronim je sastavljena od nekadašnjeg desnog krila SDA. Oni, pored samostalnog Nezavisnog bloka koji bi im, sudeći po javnim nastupima, trebao biti najbliži, iskazuju javnu podršku SDP-ovom kandidatu. Konačno, gradonačelnik Bihaća, član GS-a koji je netom objavio zajednički nastup s DF-om, obznanjuje ličnu podršku ne Komšiću, već Bećiroviću.
Jedini logičan zaključak je da mu iz bihaćke perspektive Tuzlak djeluje bliži nego Sarajlija.
Iz izloženog je jasno da je praktično skoro nemoguće da i Komšić i Bećirović pobijede na izborima. Pobjeda samo jednog od njih imat će reperkusije i bit će jasan pokazatelj šta će biti od ove zemlje. (…)U svemu će nastradati ideje i partije, kao i fronte i savezi koji će loše proći na parlamentarnim izborima zbog inat-politike nenacionalističkih političara. Možda im treba organizovati sastanak u Inat-kući da se dogovore. Ćevapi su od mene, mada mi se čini da su previše puta već do sada podgrijavani i da treba novo meso baciti na vatru“.
(TBT)
