Borba oko zadovoljstva je izbila. Psiholozi, neurolozi i neuronaučnici formiraju saveze oko pitanja da li se zadovoljstvo koje dobijamo od umjetnosti razlikuje od zadovoljstva koje nam pružaju slatkiši, seks ili droge.
Debatu je podstakao članak “Zavisnici od zadovoljstva su svuda unaokolo”, koji je u stručnom listu Proceedings of the Royal Society B. objavila Julia Cristensen, neuronaučnik s Londonskog univerziteta. U članku, ona navodi da su se mnogi od nas pretvorili u “bezumne zavisnike od zadovoljstva koji predaju slobodnu volju u zamjenu za slijedeći fiks dopamina” koji nam daju društveni mediji, pornografija ili šećer. Ponudila je nekonvencionalno rješenje: umjetnost koja, kako kaže, u nama angažira sva ova zadovoljstva i može preinačiti “štetne posljedice disfunkcionalnih želja i potreba”.
Marcos Nadal, psiholog sa univerziteta Balerskih ostrva i Martik Skov, neuronaučnik sa danskog Istraživačkog centra za magnetnu rezonancu, napisali su kontraktekst objavljen u istom listu u martu u kome navode da postoji “niz dokaza koji pokazuju da se zadovoljstvo koje dobijao od umjetnosti po porijeklu i funkciji ne razlikuje od zadovoljstva koje nam pružaju hrana, droge i seks”.
Njihov komentar podstakao je druge da stanu u odbranu dr Cristensen. “Da li mislite da je zadovoljstvo jednako kocki šećera na vašem jeziku”, napisao je dr Anjan Chatterjee, neurolog sa Univerzita Pensilvanija na Twitteru.
Ova debata baca svjetlo i na druge sukobe unutar polja neuroestetike, studije neuroloških procesa zahvaljući kojima se možemo diviti i proizvoditi lijepe predmete.
Tim 1 misli da je iskustvo zadovoljstva koje nam pruža umjetnost neurobiološki identično zadovoljstvu od slatkiša ili seksa.
Tim 2 vjeruje da stvaranje i cijenjenje umjetnosti pružaju jedinstvene neurobiološke nagrade.
Dr Nadal, koji govori u ime Tima 1, kaže da “ljudi koriste jedan sistem zadovoljstva kako bi procijenili koliko su zadovoljavajća ili neprijatna senzorna iskustva”. On vjeruje da to pokazuje da iako uživanje u grickalicama i skulpturi djeluju drugačije, u našem mozgu se ta zadovoljstva procesuiranju na isti način.
Dr Cristensen kaže da ne poriče da jedan sistem procesuira sva zadovoljstva. Ali ne želi eliminirati mogućnost da umjetnost aktivira dodatne neurološke sisteme “povezane sa procesom memorije, osjećanjem sopstva i shvatanjem koje dodatno doprinosi zadovoljstvu”.
A s obzirom da živote provodimo u potrazi za zadovoljstvima, kaže, zašto onda ne bismo pokušali bolje razumjeti ona rijetka koja “ne uključuju stanje čežnje bez ispunjenja” ili izazivaju zdravstvene probleme i umjesto toga čine da “zamišljate i doživljavate stvari drugačije”.
Sve ovo vas može podstaći da se zapitate: Ako su zadovoljstva toliko slično, zašto ljudi nemaju orgazme od hrane ili umjetnosti. Zapravo, kaže Debra Herbenick iz Centra za promociju seksualnog zdravlja na Univerzitetu Indijana, neki ljudi su prijavili da su imali orgazam poslije jedenja zrelog paradajza, dok su hodali bosi po drvenom podu, pa čak i dok su radili zgibove.
(TBT, The New York Times)