Na skupu održanom na južnoj periferiji Kuala Lumpura u srijedu navečer, 92-godišnji Mahathir Mohamad proglasio je pobjedu na izborima u Maleziji, što je potvrđeno sljedeće jutro. Mahathirova pobjeda okončala je šest decenija dominacije Barisan Nasionala (BN), koalicije stranaka predvođenih Nacionalnom organizacijom ujedinjenih Malajaca (UMNO) – grupe koju je i sam Mahathir nekada vodio.
Mahathir je slavio u glavnom gradu, ali njegova je pobjeda odlučena na selu, gdje UMNO odavno ima snažan utjecaj na seoske birače, naročito etničke Malajce, održavan kroz decenijama dugu mrežu usluga, pogodnosti, subvencija, i političkih imenovanja. Ali povjerenje u taj sistem je izblijedilo zahvaljujući lošem upravljanju na vrhu i nesposobnosti na dnu, pa je siromašni narod sa sela okrenuo leđa stranci koju su dugo održavali na vlasti.
Sophie Lemière, ekspertica za malajsku politiku na Harvardu, kaže kako pobjeda nove opozicijske koalicije Pakatan Harapan otkriva da su birači primijetili negativne posljedice politike korumpirane vlade. “Nivo tolerancije na korupciju uvijek je bio vrlo visok u Maleziji”, kaže ona. “Ali ono što se ranije prihvatalo i toleriralo više se ne prihvata i ne tolerira.”
U samom vrhu je skandal oko državne firme 1Malaysia Development Berhad koji je najviše otišao na štetu bivšem premijeru Najibu Razaku. Usred zamršene mreže korupcije, gotovo 700 miliona dolara izvorno namijenjenih nacionalnim razvojnim projektima, završilo je, navode oni koji ga optužuju, u Najibovim džepovima.
1MDB je prvobitno bio pokrajinski investicijski fond Terengganu, s namjenom promoviranja privrednog rasta i upravljanja prihodima od nafte na sjeveru Malezije. 1MDB je postao federalni fond 2009. kada ga je unaprijedio Najib kako bi potaknuo strana ulaganja i razvoj. No, fond su ubrzo iskritizirali članovi odbora, budući da su nad domaćim razvojem prednost imale inozemne transakcije dok se malajska politička elita navodno bogatila. Fond je ostvario dug od više milijardi dolara, te je Najibovo upravljanje domaćim finansijama završilo pod istragom malezijske vlade.
Ipak, što se tiče običnog naroda, svakodnevna nesposobnost i korupcija uzeli su veći danak na glasove BN-a od korupcije na visokim nivoima. Za Nazrin Idham Razali, 28, pobjeda za opoziciju nije samo promjena režima. Naziva je reformacijom – potpunim preoblikovanjem sistema kako bi se osiguralo da pomoć vlade dolazi do ljudi. Razali je član omladine Pakatan Harapana od svoje 18. godine, a kaže kako je vidio pogubne posljedice GST politike, u režiji vladajuće stranke, na nižu klasu u blizini Kuala Lumpura.
6 posto poreza, koji je Najib uveo 2015., trebalo je pojednostaviti sistem i povećati prihode, ali je postao luđački nepopularan. Predstavljen kao oblik državne pomoći, kaže Razali, GST zahtijeva od ljudi da izaberu između jednostavnih stvari kao što su plin i hrana jer “nisu narodu davali subvencije”. Umjesto toga, Razali kaže da je vidio da troškovi života samo rastu i osjetio je sve veći jaz između onih na vlasti i javnosti koju predstavljaju. “Ne znaju, nije im stalo”, kaže. “Ne osjećaju borbu.”
Kao rezultat toga, GST je postao glavna prekretnica na ovim izborima, posebno za birače ruralnih područja i nižih staleža koji su obično zadnji kad se državna pomoć prima. Otpor prema GST-u pomogao je pokrenuti nezadovoljstvo i okrenuti glasove u korist Pakatan Harapana. Mahathir je uvjerljivo obećao ukinuti sistem i zamijeniti ga porezom na promet. “Nije ograničavanje već otkazivanje”, kazao je Mahathir na konferenciji za novinare u Petaling Jayi prošle sedmice.
Otklon od BN-a također je bio istaknut u državama poput Johora u južnoj Maleziji, gdje velikim dijelovima sela upravlja Savezna uprava za razvoj zemlje, vladina agencija koja se bavi premještanjem i razvojem državne zemlje. Najibovo pogrešno upravljanjem takvom zemljom stvorilo je nezadovoljstvo među malim dioničarima u industriji palminog ulja i među siromašnim ruralnim stanovništvom, koje je ostavljeno na cjedilu zbog neuspjelih investicijskih planova, dovodeći ih u suprotan položaj. Ulaganja u sklopu programa su obavijena kontroverzama i optužbama za mito, dok se doseljenici na tim područjima bore otplatiti dug nagomilan iz državnih zajmova za održavanje zemljišta pod kontrolom Uprave za razvoj.
Kombinacija lošeg upravljanja na dnu i zloupotreba na vrhu dovela je do prednosti opozicije. Mahathir je predvidio da će ovi izbori biti “malezijski cunami” – pokret etničkih Malajaca u biračkom tijelu razočaranom politikom BN-a. No Lemière kaže kako je ishod ovih izbora prevazišao etnički identitet i postao “rakyat cunami” – narodni cunami – s građanima koji su shvatili da njihovi teško zarađeni doprinosi mogu biti iskorišteni za poticanje buduće korupcije.
BN je dao sve od sebe da podsjeti malezijske glasače gdje se njihovi interesi navodno nalaze. Retorika njegove kampanje bila je usmjerena na malajski identitet i ulogu BN stranke kao zaštitnika prava bumiputera – ustavnih povlastica koje su u stvarnosti bile rezervirane za Malezijce muslimane i autohtone narode. Prekrajanje teritorija na selu je intenzivirano kada je BN pokušao stvoriti biračko tijelo s malajskom većinom i držati pripadnike manjina unutar ograničenih izbornih jedinica.
Ta se strategija izjalovila na nacionalnom nivou u ruralnim državama s malajskom većinom, gdje je prekrajanje samo pogoršalo nezadovoljstvo među ovim narodom. Shahrul Saari, potpredsjednik udruženja za praćenje izbora Bersih 2.0, kaže da su države poput Johora, koje su bile u fokusu politike prekrajanja BN-a, dale svoju podršku opoziciji. “Države u koje su se uzdali, okrenule su se protiv njih.”
Vladina nastojanja oko prekrajanja teritorija imala su namjenu izoliranja i marginaliziranja opozicijskih birača. Promjene u kretanju glasova odigrale su se ne samo među ruralnim Malezijcima, već i među nezavisnim glasačima poput državnih službenika, koji su na prethodnim izborima bili odgovorni za status quo. Fahmi Fadzli, kandidat opozicije u jugozapadnom Kuala Lumpuru, jasno je ovo uočio kada je, kaže, 8.000 policijskih birača ugurano u njegovu izbornu jedinicu, a 5.000 registriranih opozicijskih birača premješteno je u drugi okrug. “Bez obzira na sve to, ipak smo pobijedili”, kazao je.
Glasanje malezijskih muslimana bilo je glavni fokus ovih izbora. Za stranku je predviđeno da će osigurati većinu u Kelantanu, jednoj državi na koju se BN snažno oslanjao za svoju pobjedu rekavši kako je glasanje za opoziciju glasanje protiv islama. Ipak, za muslimanske birače u većini zemlje, korupcija je ipak bila veći problem od vjere.
Govoreći na predizbornom skupu u sjevernoj državi Terengganu u prvoj sedmici maja, Hashim bin Osman izjavio je kako je glas za Parti Islam Se-Malaysia ujedno i glas za jači islamski utjecaj u vladi. Ali, kao Malezijac, rekao je da je njegov prvi prioritet jasna i transparentna upotreba državnih sredstava. Za njega, to znači odmaknuti se od politike BN-a: “Ljudima je već dosta svega. Nakon 60 godina, još uvijek se suočavaju s istim problemima.”
No, Razali, malajsko-kineskog porijekla, kaže kako njegova lična frustracija sistemom nije vezana za religiju ili etnicitet. Zahvaljujući njegovom malajskom naslijeđu, Razali ima ustavni pristup pravima bumiputera, ali osjeća kako su povlastice vezane socioekonomskim faktorima koji ovise o transparentnim i fer vladinim politikama. “Da, mi smo bumiputere”, kaže on. “Ali koji bumiputera će imati najviše koristi?”
To je konsenzus, ne samo među Malajcima već svim Malezijcima umornih od političara koji ignoriraju potrebe ljudi. Lemière kaže da takva pobjeda nije samo pobjeda protiv korupcije, već predstavlja i veći uspjeh za budućnost državne politike. “To pokazuje novi nivo političke svijesti u Maleziji. I to pokazuje da se politička kultura u Maleziji mijenja”, kaže ona. “Ova bi zemlja mogla biti na pravom putu ka demokratiji prvi put u historiji”.
(TBT, Foreign Policy, Prevela Jasmina S. Drljević)
